Dani Rodrik

Dani Rodrik

Profesor međunarodne političke ekonomije u Školi za upravu John F. Kennedy na Sveučilištu Harvard

Trumpov protekcionizam samo je trik, a ne ozbiljan program trgovinske reforme

Disbalansi i nejednakosti unutar globalnog gospodarstva ne mogu se riješiti protekcionizmom nekolicine politički dobro povezanih industrija, kako se to trenutno događa u Americi, koristeći kao ispriku očigledno komična razmatranja o nacionalnoj sigurnosti.

Riječi američkog predsjednika Donalda Trumpa vezano uz pitanje trgovinske politike do ovog su trenutka bile su znatno oštrije od njegovih djela. No, to bi se moglo promijeniti. Predsjednik je u siječnju povisio carine na uvoz perilica i solarnih ploča. Sada je odredio znatno povećanje carina na uvoz čelika i aluminija (25% i 10%) a taj je potez bio temeljen na rijetko korištenoj iznimci pravila Svjetske trgovinske organizacije po pitanju nacionalne sigurnosti.

Sveobuhvatni Reagan
Brojni komentatori pretjerano su reagirali na mogućnost carina, predviđajući "trgovinski rat" i još gore od toga. Jedan je stručnjak nazvao carine na uvoz čelika i aluminija najvažnijim trgovinskim restrikcijama od 1971. godine, kad je predsjednik Richard M. Nixon nametnuo 10% dodatne naknade za uvoz kao reakcija na američki trgovinski deficit, predviđajući da: "To će imati ogromne posljedice za globalni trgovinski poredak".

The Wall Street Journal pisao je da su Trumpove carine bile "najveća politička pogreška u njegovom mandatu". Do ovog trenutka Trumpove trgovinske mjere zapravo su samo beznačajne. Njihov značaj osobito blijedi u usporedbi s razmjerom i opsegom politike protekcionizma administracije predsjednika Ronalda Reagana tijekom 1980-ih. Reagan je povisio carine i pooštrio restrikcije na cijeli niz industrija, uključujući tekstilnu, automobilsku, motociklističku, industriju čelika, drvnu industriju, industriju šećera i elektroniku. Poznato je da je on primorao Japan na prihvaćanje "dobrovoljnih" ograničenja izvoza automobila. On je uveo 100% carine na odabrane japanske elektroničke proizvode kad Japan navodno nije uspio održati visokima cijene izvoza mikročipa.

Na isti način na koji Trumpove politike krše duh, ako ne i slovo, današnjih trgovinskih sporazuma, Reaganove trgovinske restrikcije iskorištavale su rupe u postojećim dogovorima. One su predstavljale takvo odstupanje od prevladavajućih praksi da je bojazan od "novog protekcionizma" postala rasprostranjena. "Postoji velika opasnost od sloma sustava", pisao je jedan specijalizirani odvjetnik za trgovinu, "ili od toga da će doći do njegovog kraha uslijed sumorne reprize situacije iz 1930-ih." Ta su se upozorenja pokazala alarmantnima. Svjetsko gospodarstvo nije bilo značajnije zahvaćeno privremenim preokretom tijekom 1980-ih uslijed trenda u smjeru trgovinske liberalizacije. Zapravo, možda mu je to čak donijelo blagodati. Reaganov protekcionizam imao je učinak sigurnosnog ventila koji je ispuštao političku paru, što je sprečavalo veće poremećaje.

Dobrovoljna ograničenja
U trenutku u kojem je došlo do poboljšanja makroekonomije SAD-a, došlo je do značajnog ubrzanja stope globalizacije. Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, Svjetska trgovinska organizacija i procvat kineskog izvoza uslijedili su tijekom 1990-ih, kao što je to također bio slučaj s ukidanjem preostalih restrikcija vezanim uz prekogranično financiranje. Trumpov protekcionizam mogao bi imati i vrlo drugačije posljedice; povijest se ne treba ponavljati.

Ponajprije, iako njihov sveobuhvatni utjecaj ostaje ograničen, Trumpove trgovinske restrikcije imaju prije svega unilateralne, agresivne i konfrontacijske značajke. Reaganov protekcionizam je u velikoj mjeri bio ispregovaran s trgovinskim partnerima i bio je osmišljen u cilju smanjenja ekonomskog opterećenja za izvoznike. Dobrovoljna ograničenja izvoza, primjerice automobila i čelika, tijekom 1980-ih, provodila su zemlje izvoznice. To je omogućilo japanskim i europskim tvrtkama sklapanje tajnih dogovora vezano uz povisivanje izvoznih cijena za tržište SAD-a. Doista, te su tvrtke možda čak postale profitabilnijima zahvaljujući trgovinskim restrikcijama SAD-a. Mala je vjerojatnost da će u današnje vrijeme južnokorejski izvoznici perilica ili kineski izvoznici solarnih ploča postići tako dobar uspjeh.

Trumpov unilateralizam uzrokovat će veću ljutnju među trgovinskim partnerima te je stoga vjerojatnije da će doći do osvete. Još jedna razlika s mjerama koje su se provodile u vrijeme Reagana je činjenica da mi živimo u naprednijoj fazi globalizacije i problemi koji su nju popratili su veći. Pritisak prema promicanju hiperglobalizacije tijekom 1990-ih doveo je do duboke podjele između onih koji prosperiraju u globalnom gospodarstvu i dijele njegove vrijednosti i onih za koje to nije slučaj. Posljedično, sile nacionalizma i nativizma vjerojatno su moćnije nego ikad od kraja Drugog svjetskog rata. Dok Trumpove politike navodno imaju za cilj ponovno uspostavljanje pravednosti u globalnoj trgovini, one ne samo da ne pomažu u rješavanju tih problema, već ih pooštravaju.

Kao što su istaknuli Jared Bernstein i Dean Baker, Trumpove carine vjerojatno će pogodovati maloj manjini radnika u protekcioniranim industrijama nauštrb velikoj većini ostalih radnika u industrijama na kraju proizvodnog lanca i drugdje. Disbalansi i nejednakosti unutar globalnog gospodarstva ne mogu se riješiti protekcionizmom nekolicine politički dobro povezanih industrija, koristeći kao ispriku očigledno komična razmatranja o nacionalnoj sigurnosti. Takav protekcionizam je samo trik, a ne ozbiljan program trgovinske reforme.

Neodoljivi trgovinski rat
Nasuprot tome, ozbiljan program reforme bi ograničio protekciju farmaceutskih tvrtki i kvalificiranih stručnjaka, poput liječnika, kao što tvrde Bernstein i Baker. On bi se pozabavio pitanjima o socijalnom dumpingu i političkoj autonomiji kroz ponovne multilateralne pregovore o pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Nadalje, on bi se usredotočio na područja u kojima je dobit od trgovine još uvijek vrlo velika, poput međunarodne mobilnosti radnika, umjesto na područja koja pogoduju samo posebnim interesima.

Međutim, većinu posla potrebno je odraditi na domaćem terenu. Poboljšanja iziskuju niz socijalnih, poreznih i inovacijskih politika za postavljanje temelja verziji New Deala za dvadeset prvo stoljeće. No, uslijed smanjenja korporativnih poreza i deregulacije, Trump se kreće u suprotnom smjeru. Prije ili kasnije, katastrofalna priroda Trumpovog domaćeg programa postat će očigledna čak i njegovim glasačima. U tom trenutku, trgovinski rat nalik na one nekadašnje mogao bi se učiniti neodoljivim, kako bi omogućio razbibrigu i političko pokriće.

© Project Syndicate, 2018.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!