Počelo je s gostovanjem ministra Slavka Linića u HTV-ovu Dnevniku prošloga četvrtka. “Sprema se 20.000 otkaza u javnom sektoru”, rekao je u najavi tog razgovora urednik Dnevnika. Ministar je koju minutu kasnije u tom razgovoru, doduše, rekao da se sprema “smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru za oko 20 tisuća”. Više novina sutradan je, dakako, pisalo o 20 tisuća otkaza. No, to je bio tek početak komunikacijskoga kaosa.

Istoga dana u priču se uključio prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić rekavši kako je “sva ta drama oko otpuštanja potpuno bezvezna”. Ukratko, nema straha od otkaza jer je kod tih 20.000 riječ o umirovljenjima. Uz 16 tisuća onih koji imaju pravo na punu mirovinu, kaže, ta brojka uključuje i četvrtinu onih koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, a za koje se procjenjuje da bi se mogli odlučiti za to ako bi i oni dobili punu mirovinu, a ne s penalima za ranije umirovljenje. Rekao je čak i da u Vladi trenutačno rade na iznalaženju zakonske forme. A onda su uslijedili novi prilozi igri gluhog telefona. Najprije je ministar Mirando Mrsić objasnio da će se točne brojke o višku zaposlenih u javnom/državnom sektoru znati tek za mjesec dana. Rekao je, doduše, i da će oni koji će ići u mirovinu dobiti otpremnine i dodatke potrebne da kompenziraju ono što im nedostaje za punu mirovinu, što je na tragu Čačićevih najava prijevremenih umirovljenja. O otpuštanjima je pak istoga dana progovorio i ministar Hajdaš Dončić, ali on se govoreći o svom resoru fokusirao (i) na javna/državna poduzeća: do kraja mandata broj zaposlenih samo na njegovu “terenu” smanjit će se za oko 10.000. Ni do jučer se Vladin orkestar nije uštimao. Ministar Bauk je, poput Čačića, rekao kako “neće biti otkaza u državnoj upravi i javnim službama, ali 20 tisuća ljudi otići će u mirovinu”. Dakle, 4-5 tisuća više nego što ih ima uvjete za “punu” mirovinu. Nije valjda znao da je ministar Linić ujutro na Hrvatskom radiju demantirao Čačića. “Prijevremenih umirovljenja neće biti”, rezolutno je ustvrdio. Oni koji su stekli uvjete za punu mirovinu, moraju ići, ali nitko neće biti prijevremeno umirovljen, objasnio je i dodao kako bi bio “apsurd da opet umirovljujemo mlađe ljude”. Hoće li se time napokon spustiti zastor komedije zablude? Što god bilo ishodište zbrke (komunikacijski šum u kanalu ili novi jaz koalicijskih partnera), nije baš zabavna.