Odluka predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma doista je vrijedna žaljenja i temelji se na manjkavoj ekonomskoj analizi. No, nezaustavljiv tehnološki napredak, plus odlučno djelovanje od strane ostalih zemalja, tvrtki diljem svijeta i američkih gradova i država, jamčit će da Trump ne ometa napredak u smjeru gospodarstva s niskim udjelom ugljika. Trump je tvrdio da će Pariški sporazum sniziti američki BDP za 3 bilijuna dolara do 2040. godine.

No, studija koju on citira na apsurdan način pretpostavlja da se smanjenje emisija od strane SAD-a neće moći usporediti s djelovanjem ostalih zemalja. Također je od ključne važnosti što ona zanemaruje činjenicu da tehnološka revolucija upravo predstavlja preobrazbu u ekonomiji proizvodnje električne energije. Tijekom samo sedam godina, troškovi proizvodnje vjetroelektrana snizili su se za preko 65%, dok su troškovi proizvodnje solarnih elektrana potonuli za gotovo 90%. Na pogodnim lokacijama onshore tvrtke koje se bave energijom vjetra i solarnom energijom postižu izvanredne poslovne rezultate na aukcijama za isporuku električne energije po iznimno niskim cijenama od 0,03 dolara po kilovat satu, čime s lakoćom nadmašuju proizvođače energije iz fosilnih goriva. Cijene offshore energije vjetra također padaju daleko brže od očekivanog.

Konkurentne cijene
Američki tajnik za energetiku Rick Perry, naručio je izradu studije o potrebi za "proizvodnjom bazne električne energije," nadajući se da će ona pokazati da uporaba ugljena u proizvodnji električne energije ostaje ključna. Međutim, analiza koju je provela Komisija za energetsku tranziciju (ETC) pokazuje da, uslijed ubrzanog pada troškova proizvodnje baterija (pad od oko 70% tijekom razdoblja od 5 godina), postrojenja na bazi fosilnih goriva za proizvodnju bazne energije više neće biti neophodna. Unutar 15 godina, moći ćemo sagraditi energetske sustave u kojima će 90% električne energije biti proizvedeno u vjetroelektranama ili u solarnim elektranama, s ukupnim troškovima, uključujući sve potrebe za pohranom energije i backupom, od samo 0,07 dolara po kilovatsatu.

To je u potpunosti konkurentno s trenutnim troškovima energije proizvedene na bazi fosilnih goriva. Ova tehnološka revolucija transformira potencijal za rast gospodarstva s niskim udjelom ugljika. Donedavno se pretpostavljalo da zemlje poput Indije, koja vjerojatno mora utrostručiti svoju opskrbu električnom energijom unutar 20 godina kako bi išla u korak s rastućim životnim standardom, ne mogu izbjeći ogromna povećanja u proizvodnji energije na bazi ugljena. No, studija koju je proveo Indijski Institut za energiju i resurse pokazuje da u trenutku u kojem obnovljivi izvori energije postignu ukupne troškove od 0,07 dolara po kilovatsatu, u Indiji će se u potpunosti moći udovoljiti rastućim potrebama za električnom energijom. 

Pad potrošnje ugljena
Posljedično, dok su prethodna predviđanja pretpostavljala da uporaba ugljena u Indiji mora porasti i doseći barem 1500 milijuna tona godišnje, ona bi zapravo mogla doseći vrhunac od 900 milijuna tona te zatim pasti.  Doista, potrošnja ugljena u Kini pada već tri godine. U Britaniji je ona pala za 50% u 2016. godini. Procjene Komisije za energetsku tranziciju (ETC) pokazuju da bi dekarbonizacija energetskog sektora mogla dovesti do pola ukupno potrebnih smanjenja emisija u cilju postizanjanja ciljeva Pariškog sporazuma vezano uz ograničavanje porasta prosječne globalne temperature dobrano ispod 2°C, u odnosu na predindustrijsko doba – i to bez gubitaka prihoda na koje Trump neutemeljeno upozorava. Suočeni s takvim uspjehom, može se čak činiti da nam Pariški sporazum više nije potreban kao ni bilo kakve političke intervencije, jer sama tehnologija može riješiti sve probleme.

No, to je utopijska zabluda iz tri razloga. Ponajprije, nikad ne bismo postigli današnje troškove proizvodnje vjetroelektrana i solarnih elektrana bez ogromnih subvencija za korištenje prvobitno vrlo skupih obnovljivih izvora. Te su subvencije potaknule tehnološki razvoj i implementaciju velikih razmjera, što je posljedično dovelo do tako dramatičnog snižavanja troškova da subvencije više nisu potrebne.  Nadalje, dok je dekarbonizacija proizvodnje električne energije ključna i neizbježna, ona nije dostatna.

Čak i ako proširimo uporabu čiste energije na što veći broj aktivnosti – elektrizacijom automobila, laganih kombija te u velikim razmjerima rezidencijalno i komercijalno grijanje – ostat će nam ključne ekonomske aktivnosti poput avijacije, cestovnog prijevoza tereta na velikim udaljenostima, te proizvodnja čelika i cementa, u kojima nije vjerojatno da će elektrizacija biti cjelovito ili isplativo rješenje. Tehnološke opcije za dekarbonizaciju tih sektora doista postoje. Međutim, troškovi tih tehnologija nisu pali niti približno poput troškova korištenja obnovljivih izvora energije i trenutne razine ulaganja nisu dostatne za poticanje samostalnog pada troškova. Podrška javnih politika i suradnja različitih industrijskih sektora, istovremeno u brojnim zemljama, neophodne su za ponavljanje napretka postignutog s obnovljivim izvorima.

Manji troškovi bušenja
Naposljetku, dok će se troškovi uporabe obnovljivih izvora energije neizbježno nastaviti spuštati, cijene fosilnih goriva vjerojatno će također pasti i to iz istog razloga – uslijed dramatičnog tehničkog napretka. Troškovi nafte iz škriljevca i vađenja plina na nekim su lokacijama pali za 60%, dok tvrtke primjenjuju naprednu analitiku podataka i automatizaciju u cilju poboljšanja stope uspjeha i smanjivanja troškova bušenja. No, sve niže cijene fosilnih goriva mogle bi ozbiljno potkopati napredak u postizanju ciljeva Pariškog sporazuma usporavanjem dekarbonizacije opskrbe električnom energijom te izazivanjem učinka oporavka potražnje, gdje će potrošači koristiti jeftino izobilje električne energije na rasipan način. Kako bismo otklonili tu opasnost, treba nam neki oblik određivanja cijena ugljika kojeg bi paralelno uvele brojne zemlje. To bi nalagalo istu vrstu međunarodne suradnje kakvu Pariški sporazum pokušava uspostaviti, premda na nesavršen način.

© Project Syndicate, 2017.