Društvena moć donosi i odgovornost, tako je barem uobičajeno u razvijenim zemljama. U nešto manje razvijenima, poput Hrvatske, i danas postoji niz uspješnih poduzetnika i važnih poslodavaca, nastalih u zlatnim devedesetima, potpuno zatvorenih za medije.

Jedan od njih je velikogorički tajkun Željko Žužić, vlasnik Soliduma, o čijoj smo umiješanosti u aferu Bankomat, iz koje se nekako uspio izvući neokrznut, u petak objavili tekst. Povod je bila kaznena prijava jednoga građanina koji je proučavanjem opsežne dokumentacije zaključio da Žužića štiti vrh USKOK-a, i to na poticaj bivšega predsjednika Stjepana Mesića, čije je izborne kampanje Žužić u oba navrata vrlo izdašno financirao. Dva dana prije objave teksta poslali smo Žužiću niz pitanja o 11 milijuna kuna teškom ugovoru o kreditu koji mu je u svibnju 2008. olako potpisao Josip Protega, tadašnji predsjednik HPB-a. Žužić, kojega je Nacional jednom zgodom uvrstio među 20 najbogatijih Hrvata, ispred Emila Tedeschija, Branka Roglića i Roberta Ježića, ne misli da bi nam morao odgovarati na pitanja, što je, naravno, njegovo pravo, kao što je naše pravo nakon takva ignoriranja biti još sigurniji da Žužić nešto skriva. Nije to prvi put da Žužiću šaljemo upit, a da potom ne dobijemo ni kurtoazan odgovor, ili barem sitnu laž tajnice kako “gazda ne stigne odgovarati jer je na putu i ne zna se kada će se vratiti”. Iako takvi odgovori, koji nisu rijetki, u doba interneta i mobilne telefonije vrijeđaju ljudsku inteligenciju, Žužićevo je ponašanje još gore: u njemu nema ni trunke pristojnosti. U tome, doduše, nije jedini. Slično smo posljednjih godina pošli pokušavajući dobiti odgovor od još nekih miljenika hrvatske pretvorbe i privatizacije kao što su Vinko Grubišić (Jadran film) i Ante Maras (Jadranski pomorski servis), ili pak TV meštar Ivan Ćaleta. Ima i onih (najgora kategorija) koji umjesto da odgovore na pitanja očajnički traže “vezu” ne bi li zaustavili objavu teksta. Žužić to ne radi, on svoj utjecaj koristi na druge načine, pa tako u birtijaškim prepirkama povlači kao argument svoja poznanstva s “važnim ljudima”, uključujući i nekadašneg predsjednika RH. Ta mu poznanstva očito koriste, u rasponu od dobivanja povoljnih HPB-ovih kredita pa do činjenice da je za napad na policajca, zbog čega ostali građani idu na robiju, nestašni tajkun, lak na šakama, dobio tek uvjetnu kaznu.