Šutnja dioničara dovela je Uljanik do još jedne reprize slučaja Agrokor

Autor: Tomislav Pili , 26. kolovoz 2018. u 22:00

Kada premijer Plenković kaže kako je odgovornost za poslovanje na Upravi, zaboravlja da je država u Uljaniku i dioničar, doduše, manjinski s približno 10 posto udjela, ali s obzirom na četiri milijarde kuna bez kojih bi mogla ostati, trebala je biti i vrlo zainteresiran dioničar.

Riječ je o privatnoj kompaniji u kojoj je odgovornost za njezino poslovanje prije svega na Upravi – izjavio je u četvrtak premijer Andrej Plenković osvrnuvši se na stanje u Uljaniku i time pokazao kako u ovoj zemlji i dalje ne funkcionira sustav koji bi trebao spriječiti – ili barem na vrijeme upozoriti – na katastrofu velikih poslovnih sustava. Banski dvori počeli su se ozbiljnije baviti problemom pulskog brodogradilišta kada je "voda došla do grla", očajni radnici izašli na cestu tražeći svoje plaće, a javne financije suočile se s potencijalnom isplatom 660 milijuna eura kredita za koje je Vlada jamčila.

Ruku zavezanih zbog Europske komisije koja mora odobriti bilo kakvu daljnju državnu intervenciju u posrnuli pulski škver i njegovu riječku podružnicu 3. maj, premijer i ministri pokušavaju naći vatrogasno rješenje koje bi im prije svega trebalo poslužiti u svrhu ubiranja političkih bodova.  Takvo rješenje nije lako naći, pa Vlada svjesna toga prebacuje odgovornost na Upravu. Bez ikakve sumnje, vodeći ljudi Uljanika potrošili su sve kredite, kako one financijske, tako i moralne naravi, no nisu jedini krivci za situaciju koja je došla do zida. Naime, situaciju u Uljaniku, zbog potencijalnog utjecaja na proračun, gospodarsku i socijalnu stabilnost zemlje, mnogi s pravom uspoređuju s Agrokorom. Još se jedna paralela može povući, a to je potpuno nefunkcioniranje sustava kontrole koje na raspolaganju imaju dioničari.

Nisu štitili svoje ulaganje
Baš kao i u slučaju Agrokora, opet se ponavlja priča o Upravi koja je loše vodila kompaniju. Opet su tu neki Nadzorni odbori koji su blagoslivljali takvo poslovanje. Opet su tu neki dioničari koji se na skupštinama dioničara nisu protivili takvom poslovanju i time štitili svoje ulaganje. Posljednja redovita skupština dioničara Uljanika održana je 12. lipnja 2017.

Na skupštini su dioničari usvojili poslovno izvješće za 2016. godinu, isto ono u kojem su revizori napisali kako Uljanik iskazuje ulaganja u ovisna društva od 284 milijuna kuna koja otežano posluju. Uprava je smatrala da su ta ulaganja nadoknadiva u što se revizori nisu mogli uvjeriti. Isto tako škver je naveo dospjela potraživanja od povezanih društava od 74 milijuna kuna starija od 120 dana za koje je Uprava također smatrala da su nadoknadiva, ali se revizori nisu mogli uvjeriti u njihovu vrijednost. Unatoč tome, izvješća su na toj skupštini usvojena, a Uprava i NO dobili su razrješnice. Naznake propasti postaju vidljive u revizorskom izvješću za prošlu godinu. Tada se upozorava na "značajnu neizvjesnost u vezi vremenske neograničenosti poslovanja".

Prevedeno, pitanje je hoće li Uljanik dočekati kraj godine bez pokrenutog stečaja s obzirom da su kratkoročne obveze veće od kratkoročne imovine. Zato kada premijer Plenković kaže kako je odgovornost za poslovanje na Upravi, zaboravlja da je država u Uljaniku i dioničar. Doduše, manjinski s približno 10 posto udjela, ali s obzirom na četiri milijarde kuna bez kojih bi mogla ostati, trebala je biti i vrlo zainteresiran dioničar.    

Razbacivanje novcem 
No, sada je kasno. Mediji uporno otkrivaju nove detalje o razbacivanju novcem u Uljaniku, visokim plaćama i milijunskim bonusima menadžera uz paralelne izvještaje o štrajku radnika Uljanika i 3. maja. Vlada sve to više-manje nemoćno gleda, a sukus razmišljanja Banskih dvora izjava je ministra financija Zdravka Marića kako svemu mora doći kraj, pa tako i kontinuiranom financiranju brodogradilišta javnim novcem, u što je ulupana 31 milijarda kuna. Ako već mora doći kraj upumpavanju novca, neka ga prati i završetak prakse potpunog izostanka svrsishodnog zanimanja za poslovanje kompanija u kojima država ima udjele. Ili je to ipak preoptimistično očekivati.  

Komentari (1)
Pogledajte sve

Zadnja rečenica u članku je u savršenom skladu s očekivanjima i praksama koje su dovele Uljanik do propasti. G. Pili zaziva “završetak prakse potpunog izostanka svrsishodnog zanimanja” države za poslovanje kompanija u njenom vlasništvu. Iluzorno je očekivati da će političari ikada početi koristiti svoju poziciju za profitabilnost kompanija. Oni tu poziciju iskoriste za profitabilnost svojih klijentelističkih klika. Stoga bi javnost trebala prestati očeivati od države da bude vlasnik tržišno orijentiranih kompanija. Umjesto toga očekujmo od političara jedino da omoguće kompanijama u privatnom vlasništvu pravedni tržišni sustav, tj. da donesu pametne zakone i omoguće efikasno pravosuđe. Uz to neka imamo i smislenu socijalnu državu koja pomaže jedino zaista socijalno ugroženima i nemoćnima. To je sve što trebamo od države.

New Report

Close