Porezni obveznici ne plaćaju obnašatelje funkcija i nosioce političke vlast da budu poslušni, nego da rade u interesu Republike Hrvatske.

Ovu rečenicu sutkinje Jasne Smiljanić iz presude Berislavu Rončeviću i Ivi Bačiću trebalo bi zalijepiti iznad svakog stola dužnosnika, službenika ili tek korisnika proračunskog novca. I to ne samo da ih podsjeti tko ih plaća, tko im je stvarni šef i za čije interese moraju raditi kada im stigne dvadeseti mail poduzetnika koji traži pomoć. Ona bi ih trebala podsjetiti da su svaki put kada su se priklonili tezi “šuti i trpi” i odradili prljave rabote sami odgovorni za njih. Da se više neće moći izvući kako su samo ispunjavali naređenja u strahu za posao. Istina je da je situacija neugodna i da sudska praksa ne znači da će riječi sutkinje Smiljanić biti pravilo u presudama. Ali, ipak njima se šalje poruka svakom službeniku da makar sačuva dokumente nelegalnih poslova i da ima dovoljno hrabrosti prijaviti ih. Ako mu se već fućka za državne interese onda barem zato da ne bi jednoga dana i sam sjedio na optuženičkoj klupi i slušao slične riječi pred nekim drugim sudom. U sadašnjoj političkoj kulturi previše idealistički bi bilo očekivati da se stvari promijene preko noći. Ali poruka sutkinja Smiljanić ide u pravom smjeru.