SAD sa trećeg pao na 13. mjesto investitora u RH

Autor: Tomislav Klauški , 03. ožujak 2008. u 06:30

Sa posjetom Georgea Busha Hrvatskoj, mogli bi se vratiti i američki invesitori

Sjedinjene Američke Države bile su prije dolaska Ive Sanadera na vlast treći najveći strani ulagač u Hrvatsku. U samo četiri godine, od 2003. do 2007., spuznule su na 13. mjesto. Najavljeni, ali još nepotvrđeni posjet predsjednika Georgea W. Busha trebao bi to promijeniti. Osim očitog političkog i geostrateškog značenja Bushova posjeta Hrvatskoj, iznimno je bitan i gospodarski. U medijima se već spekulira kako je najvažniji razlog dolaska predsjednika SAD mogućnost kupnje američke vojne opreme, u prvom redu zrakoplova F-16. Američka politika uvijek je za sobom vodila i američku ekonomiju pa ni ovaj posjet ne bi trebao biti izuzetak. I dok je Bill Clinton uz pomoć tragično poginulog ministra trgovine Rona Browna krčio put za Enron, Bechtel i druge američke kompanije, po dolasku koalicije na vlast 2000. godine došlo je do određenog zastoja. Račanova vlada raskinula je ugovore s Enronom o gradnji TE Jertovec i s Bechtelom za gradnju autocesta, što je unijelo nepovjerenje i među druge američke ulagače. Tih godina zakomplicirali su se i politički odnosi Hrvatske i SAD-a, zbog rata u Iraku, suradnje s Haagom i osobito članka 98.

Odani saveznik
Američka politika, na čijem je čelu tada već bio George Bush, polagala je nadu u Ivu Sanadera i njegov HDZ, koji se u pobjedničkoj kampanji 2003. godine predstavljao kao odani američki saveznik. Nakon dolaska na vlast Sanader je preko Miomira Žužula, američkog lobista promoviranog u ministra vanjskih poslova, krenuo u ispunjavanje obećanja: primjerice, vratio je Bechtel u gradnju dionice autoceste između Dugopolja i Šestanovca. To je, međutim, izazvalo burnu reakciju oporbe i naknadni raskid ugovora. U prve dvije godine HDZ-ova vladanja zabilježen je znatan pad izravnih američkih ulaganja u Hrvatsku, pa je tako 2005. godine uloženo samo 3,7 milijuna dolara. Iduće godine stvari je popravilo Barrovo preuzimanje Plive, premda se i iza tog posla još vuku repovi s čuvenog Sanaderova i Žužulova odlaska u Veronu. Ipak, ni nakon toga američki kapital nije pronašao put u Hrvatsku. Čak je i obećana, premda simbolična, vojna pomoć za vojnu obuku i modernizaciju oružanih snaga bila blokirana zbog nepotpisivanja članka 98., što je kasnije ‘odmrznuto’ potpisivanjem SOFA ugovora. Amerikanci su namjeravali uložiti u hrvatsku vojnu industriju, najprije General Dynamics u poslu oko vojnih vozila, no to se nije ostvarilo. Sada se uzdaju u zrakoplove F-16 i osam milijardi kuna koje će Hrvatska uložiti u modernizaciju vojske. Gospodarska suradnja još je na niskim granama, o čemu su prije nekoliko dana na predstavljaju ulaganja u Hrvatsku javno govorili veleposlanik Robert Bradtke i Paul Dyck, izvršni povjerenik za Europu Bushove vlade. Dyck je naglasio kako američki ulagači vode računa o poduzetničkoj klimi u pojedinoj zemlji, ali i da se ravnaju prema izvješćima Svjetske banke i Transparency Internationala. Svjetska banka blokirala je početkom godine 150 milijuna eura PAL zajma, čiji je cilj bio poboljšanje investicijske klime i učinkovitija javna potrošnja.

Bez pravih rezultata
Razlog je bio u kašnjenju ili Vladinu neizvršavanju pojedinih mjera. S druge strane, Hrvatska je od 2001. godine u negativnom trendu indeksa korupcije prema istraživanju TI-a. Tek prošle godine došlo je do pobljšanja u percepciji, prvenstveno zahvaljujući najavljenim reformama javne uprave i sudstva. No pravi rezultati još se očekuju. “Kao glavni problemi nameću se visoki porezi, te negativnosti koje prate svako tržište, poput korupcije, birokracije i slično”, rekao je Bushov povjerenik Dyck prije desetak dana u Zagrebu. Amerikancima je važno da Hrvatska što prije uđe u EU, prvenstveno zbog prilagodbe kriterijima zapadnog tržišta. Tako je veleposlanik Bradtke naveo primjer Rumunjske i Bugarske koje su po ulasku u EU zabilježile porast ulaganja od čak 60 posto. Dakle, Bushov dolazak u Hrvatsku, kao i njegov razgovor s Ivom Sanaderom u Bijeloj kući 2006. godine i posjet Dicka Cheneyja u proljeće iste godine imaju za cilj približiti Hrvatsku Americi: politički, geostrateški, vojno, ali i gospodarski. Nažalost, čini se da u ovom posljednjem ima najmanje uspjeha.

Komentirajte prvi

New Report

Close