Uštede na ustroju lokalne uprave i smanjivanje broja od 560 općina, gradova i županija isplivalo je kao jedno od najvažnijih pitanja ušteda u recesijsko vrijeme, jednako kao i poruke Jadranke Kosor o smanjivanju plaća načelnika i gradonačelnika te poruke o raskidu kolektivnih ugovora na lokalnoj razini.

Od promjena vjerojatno neće biti ništa jer im nedostaje temeljna analiza i kriteriji. Središnja vlast i analitičari koji opravdano govore da je potrebna promjena nažalost ne nude rješenja, nego u lokalnu vlast jednako guraju Zagreb i Ervenik. Ističe se kako lokalne vlasti ne mogu financirati sami svoje zaposlene i kako su plaće gradonačelnika veće od premijerove. Većina ih živi od pomoći iz proračuna i opterećuje javne financije. To izaziva sablazan. Jednostavno rješenje je ukidanje takvih općina, podjela otkaza zaposlenima i ostvarivanje uštede. Takva rješenja nažalost su površna, već kada krenemo od toga da su upravo završili lokalni izbori na kojima su prvi put neposredno izabrani lokalni dužnosnici. I odmah iza njih koji su predstavljeni kao “korak naprijed u demokraciji” zaziva se intervencija središnje države – u lokalne plaće, broj zaposlenih, pa i samo postojanje lokalne uprave. Sjetimo se i da je nakon parlamentarnih izbora u Vladin program ugrađeno jačanje lokalne uprave. Sada se to ukida i zabrane se predstavljaju kao instant-rješenja koja prikrivaju stvarne probleme – nepostojanje kriterija raspodjele pomoći, kriterija za određivanje plaća, pomoći za infrastrukturna ulaganja i gospodarstvo ili uopće su čudni kriteriji kako se postaje grad, a kako općina. A od određivanja kriterija središnja vlast uvijek bježi kako ne bi povrijedila svoju stranačku “bazu”. Umjesto središnjeg ukidanja uredbi mnogo učinkovitije bi bilo uzeti klasične ekonomske pokazatelje: broj zaposlenih, BDP po stanovniku, prosječnu plaću isplaćenu u općini, deficit lokalnog proračuna, pa i u konačnici iznos proračuna kojim se raspolaže i njegova raspodjela po stanovniku. Slično kako se i EU ne može pristupiti ili uvesti euro ako se ne ispune određni kriteriji. Na osnovi tih kriterija mogle bi se određivati plaće čelnih ljudi i broj zaposlenih u upravi. Pomoći bi se davale samo za infrastrukturna ulaganja, a ne za tekuće troškove. Sufinanciralo bi se ekonomski opravdane projekte, određen dohodak po stanovniku bio bi među kriterijima za osnivanje općine. Sadašnji sustav jest neučinkovit i treba izmjenu, ali ona se neće dogoditi jer nema volje ni vremena za kreiranje poštenih i opravdanih kriterija. A bez njih će se i dalje pomoći dijeliti s obzirom na količinu darova koje je lokalni čelnik donio u Zagreb. I nezaobilaznu stranačku pripadnost.