Ni bombe nisu što su nekad bile. Ministru poduzetništva i obrta Gordanu Marasu bomba je ovih dana to što švedski Globe Forum razmišlja o tome da u Hrvatskoj napravi venture capital fond za financiranje start-upova, i to tako da troškove podijelimo popola i povučemo novac iz EU fondova.

Dobar posao, jer razvija hrvatski investicijski ekosustav, ali ne, na žalost, hrvatskim kapitalom. Usto, o tome se sve zna puna dva mjeseca. Istu ideju ima i skupina hrvatskih poduzetnika, koji se ne mogu hvaliti Skypeom kao referencom, ali zato ulažu svoj novac i vrijeme u razvoj hrvatske start-up scene s nevjerojatnim rezultatima. Posrijedi su Hrvatska mreža poslovnih anđela (CRANE) i Zagrebački inkubator poduzetništva (ZIP). Tu bombu, međutim, ne najavljuju hrvatski ministri, već se domaći poduzetnici moraju snaći sami. A sam se mora snaći i Ante Mandić, vlasnik najveće hrvatske softverske tvornice, IN2 grupe, sa 420 zaposlenika koji rade za iznadprosječne plaće. IN2, CRANE i ZIP prerasli su Hrvatsku, ali su premali za svijet.

Trebali bi im pomoći Bicro, Hamag Invest, FGS-ovi, gospodarska diplomacija i poduzetnički impulsi. No, čast iznimkama, pomoći nema. A to su hrvatski poduzetnici koji ovdje žele ulagati u razvoj, dobro plaćati radnike i izvoziti. Na prekretnici su, pa im treba mnogo kapitala, kao i niže opterećenje na rad i podrška u izvozu. Podrži li ih se, otvorit će još dobro plaćenih radnih mjesta i nastaviti razvijati ekonomija znanja. Pomoć im, međutim, treba odmah, i to bombastična. Ili kreće rasprodaja. Jer priča o hrvatskoj ICT budućnosti dok naša najveća IT tvornica kapital i podršku može naći jedino u prodaji strancima nije drugo doli bajka.