Vladimir Nišević

Vladimir Nišević

Ova zastrašujuća brojka prava je i istinska boljka naše države

Foto: Getty Images Foto: Getty Images

Ovi koji danas odlaze o povratku ne razgovaraju, ali niti oni koji odlučuju ne razgovaraju kako ih vratiti.

Hrvatska je u razdoblju od 2008. do 2018. izgubila oko 233.000 stanovnika ili više od 5% populacije, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Ova zastrašujuća brojka prava je i istinska boljka naše države.

To je pitanje kojem bi trebalo biti posvećeno svo vrijeme onih koji odlučuju, ali i onih koji žele na njihovo mjesto. Izgubljenost između dnevno-političkih obračuna i povijesnih prijepora, od kojih neki sežu sve do davnih 1940-ih, veliki je gubitak vremena kojeg više nemamo. Jer da se razumijemo, i nije možda glavno pitanje ono gdje i zašto ljudi odlaze već koliko ih odlazi s cijelom obitelji i koliko ih se misli vratiti. Odseljavanja, kao i doseljavanja uvijek će biti, migracije stanovnika postoje oduvijek i nije ovo prvi egzodus koji Hrvatska prolazi u svojoj dugoj povijesti, ali je po mnogo čemu jedan od najstrašnijih i najopasnijih.

Stjecanje znanja i iskustva

Oni prijašnji egzodusi bili su trbuhom za kruhom, ponajviše očeva, tadašnjih hranitelja obitelji, koji su ostavljali djecu i žene i nekakvu nadu u povratak u domovinu. Bilo je puno onih koji su se vraćali, naročito iz kasnije gospodarske migracije, gradili kuće u Hrvatskoj i tu uživali s unucima.

Bilo je i onih političkih odlazaka, ali i oni su nakon dugih desetljeća dočekali priliku da se vrate. I mnogi od njih jesu. Ovi koji danas odlaze na žalost o povratku ne razgovaraju, ali ni oni koji u Hrvatskoj odlučuju ne razgovaraju kako ih vratiti. I tu počinje velika tragedija Hrvatske. Nije problem da mladi, pa i cijele obitelji odu izvan granica relativno male države, steknu neko znanje, imovinu, iskustvo, ali ako se na kraju vrate i to znanje, imovinu i iskustvo utkaju u Hrvatsku. Toga je uvijek bilo i bit će. uostalom često su i promjene kako političke tako i one društvene, pa i gospodarske u Hrvatsku donosili upravo oni školovani izvan granica države. Ali ovo danas više podsjeća na odlazak bez povratka i želje da se naučeno i stečeno vrati unutar hrvatskih granica. A izrazito je zabrinjavajuće što upravo ova tema nije broj jedan u medijskim napisima, ali ako oni koji odlučuju ili oni koji to žele stave u fokus upravo ovo pitanje onda će ono postati i medijsko pitanje broj jedan.

Teško ćemo uvesti Rimca

Na prošlog tjedna održanoj završnici projekta Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista pod nazivom Hrvatska pamet Hrvatskoj vidjeli smo mnoštvo pametnih mladih ljudi. Aktivnih i obrazovanih mladih ljudi s pregrštom dobrih poslovnih ideja. I kroz projekt Hrvatska pamet Hrvatskoj gledamo ih već nekih šest godina.

Ako si bilo tko da truda i pogleda te mlade ljude i njihove ideje i projekte vidjet će potencijal koji gubimo svaki dan, jer odlaskom 230.000 ljudi gubimo upravo to - potencijal. I ne kako bi neki mislili u radnoj snazi, jer nju se lako može i uvoziti. Već u jednoj drugoj stvari, a nju je nemoguće nadomjestiti - ona se zove inovativnost, a iz nje dolazi konkurentnost. To je točka na kojoj postajemo sve tanji i slabiji. To je trenutak nad kojim se moramo svi ozbiljno zamisliti i zabrinuti. Jer nije problem u tome tko će posluživati naše “drage goste” tijekom ljetne sezone pa čak ni u tome tko će nas pregledavati u ordinaciji opće prakse.

I u jednom i u drugom slučaju naviknut ćemo se na strane radnike, ali na području inovacija teško ćemo uvesti iz stranih država jednog Matu Rimca. Možda ćemo ga stvoriti u drugoj generaciji useljenika, ali uz naš obrazovni sustav i to je izrazito upitno. Ali obrazovni sustav je tema za sebe. Tema o kvaliteti. Ono što nije upitno je da više nemamo vremena. I ako se dobro ne zamislimo nad strukturom onih koji odlaze, vrlo brzo osim robe uvozit ćemo ideje i inovacije - ono po čemu smo nekad bili poznati.

Komentari (3)
  • Zeus609
    Zeus609 23:49 16.12.2019.

    Super je to… Dok ima mudrosti ima i nade… Pa makar i negdje daleko…

  • RedHat
    RedHat 9:34 16.12.2019.

    Neusporedive su nekadašnje emigracije s današnjima. Nekada su iseljavali nepismeni ljudi, bez znanja jezika, s vrlo malo informacija, velikim utjecajem crkve a nisu imali izbora. Danas iseljavaju obrazovani poligloti koji imaju cijeli svijet na dlanu i mogu birati što žele.

  • is123456
    is123456 8:55 16.12.2019.

    zato je stigla bih u hrvatsku samo je donijela svoje običaje pa smo se vratili još 200 godina unatrag

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve