Uz borbu protiv pušenja država nastavlja i borbu protiv švercera cigareta. Policija i USKOK prezentirali su javnosti uspješnu akciju “Memphis” u kojoj su otkrili deseteročlanu skupinu koja je u samo pola godine uspjela iz BiH u Hrvatsku prokrijumčariti cigarete u vrijednosti od najmanje 4 milijuna kuna.

Lijep je to uspjeh (kao i svaki policijski), ali u širem kontekstu ne osobito senzacionalan i važan udarac organiziranom kriminalu. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj i nama susjednim državama godišnje na švercu duhana zaradi najmanje 100 milijuna eura. UN procjenjuje da se u cijelom svijetu na takvim poslovima okrene do 30 milijardi eura te da je barem četvrtina od ukupno prodanih cigareta došla preko crnog tržišta. Lani je u samo jednom slučaju u Švicarskoj optužena jedna talijanska mafijaška skupina pod optužbom da je u švicarskim bankama oprala čak milijardu eura zarađenih na švercu cigareta. Duhanska mafija je i u našoj regiji vrlo moćna. Neke političke garniture susjednih zemalja u javnosti se povezuju s “duhanskim bosovima”, a postoji uvjerenje i da je spektakularna bombaška likvidacija lani u Zagrebu izvedena zbog osvete jednog od njih. Žešći zagovornici teorije urote mogli bi se zapitati ne stoji li iza aktualne kampanje protivnika zabrane pušenja u zatvorenim prostorima i duhanska mafija, kojoj nikako ne odgovara da ljudi prestanu pušiti. S druge strane paradoksalno je da ne odgovara previše ni državi koja donosi “antipušačke zakone” da ljudi naglo smanje potrošnju duhanskih proizvoda. Država, moglo bi se reći, vodi bitku da pušači nastave pušiti, ali samo cigarete na koje je plaćen porez. Dakle – neka puše, ali i neka pune državni budžet.