Margareta Drzeniek-Hanouz

Margareta Drzeniek-Hanouz

Voditeljica je Ekonomske jedinice Svjetskog gospodarskog foruma.

Može li se korporativno oporezivanje temeljiti i na socijalnom otisku tvrtke?

Vlade bi mogle prilagoditi porezne stope sukladno tome kako neka tvrtka upravlja okolišem ili sukladno veličini njene radne snage, a druga ideja je oporezivanje robota i povezanih tehnologija kako bi se kompenziralo za pomak novčanog nagrađivanja dalje od radne snage.

Prije pojavljivanja prijetnje američko-kineskog trgovinskog rata, rast cijena dionica na burzama i korporativna dobit prikrili su činjenicu da se globalni gospodarski sustav nalazi pod egzistencijalnim stresom. Globalna financijska stabilnost ostaje poprilično neizvjesna. Doista, dok se svjetski financijski vođe okupljaju radi godišnje Proljetne konferencije MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu brza stopa tehnoloških promjena i rastuća nejednakost potiču sve glasnije pozive na radikalnu reviziju cjelokupnog sustava. 

Javna potrošnja će rasti
Ako se vlade žele nositi s tim rastućim pritiscima, trebat će promisliti o ključnim političkim alatima u koje su se pouzdale u razdoblju znatno dužem od jednog stoljeća, počevši prije svega od oporezivanja.  Smrt i porezi bili su jedine izvjesnosti u svijetu Benjamina Franklina prije otprilike dva stoljeća. Danas samo smrt ostaje neosporna. Uslijed uspona digitalne ekonomije, sve veća ekonomska vrijednosti proizlazi iz nematerijalne imovine kao što su podaci prikupljeni na digitalnim platformama, socijalnim medijima ili putem ekonomije dijeljenja. Budući da je trenutno s lakoćom moguće premjestiti sjedište tvrtke iz zemlje u zemlju, vladama postaje teže nego ikad povećati poreze.

Istovremeno, vjerojatno je da će javna potrošnja trebati porasti kako bi udovoljila potražnji onih koji kaskaju za ostalima u doba globalizacije i digitalnih tehnologija.  Zakonodavci uglavnom teže poticanju inovacija, u nadi da će nove industrije potaknuti proizvodni kapacitet te, s vremenom, napuniti državnu blagajnu. No, kod pružatelja digitalnih usluga povećalo se gotovo sve osim poreza koje plaćaju. To bi se moglo promijeniti.

Jedna ideja koja trenutno postaje sve popularnijom je različito oporezivanje tvrtki koje pružaju besplatne digitalne usluge, tako da njihova neopipljiva (nematerijalna) vrijednost dobiva isti porezni tretman kao materijalna vrijednost proizvoda u proizvodnom sektoru, kao i proizvoda tradicionalnih pružatelja usluga. No, oporezivanje bi moglo biti nadomak transformacije znatno širih razmjera, što nije ograničeno samo na digitalnu ekonomiju.

Uslijed činjenice da se od današnjih tvrtki očekuje doprinos društvu koji nadilazi ono što se nalazi na njihovom zaključnom računu, dolazi do novog poriva da se korporativno oporezivanje djelomično temelji na socijalnom otisku tvrtke. Primjerice, vlade bi mogle prilagoditi porezne stope sukladno tome kako neka tvrtka upravlja okolišem ili sukladno veličini njene radne snage. Druga ideja je oporezivanje robota i povezanih tehnologija kako bi se kompenziralo za pomak novčanog nagrađivanja dalje od radne snage.

U svakom slučaju, proširenje porezne osnovice iziskivat će nove pristupe mjerenju vrijednosti u gospodarstvu. Izvan rasprave o tome kako oporezivati današnje tehnološke divove, zapadnjačka gospodarstva suočena su s još temeljnijim pitanjem o tome predstavljaju li tržišta još uvijek najučinkovitiji način za raspodjelu resursa. Na brojne načine današnje transformativne tehnologije dovode u pitanje tu premisu. 

Zarada od osobnih podataka
Primjerice, moderna podatkovna znanost postaje u tolikoj mjeri napredna da bi algoritmi izvedeni iz postojećih podataka o potrošačima mogli uskoro preuzeti zadatak donošenja učinkovitih odluka o kupovini. Tada će se pojaviti pitanje hoće li tržište ili država opremljena algoritamskim znanjem biti bolji u opskrbi određenom robom i uslugama.  Podaci utječu na našu ekonomsku svijest također i na druge načine.

Kao prvo, potrošači počinju biti svjesni razmjera u kojima digitalne usluge profitiraju od njihovih osobnih podataka. Podaci su također izvor umjetne inteligencije, strojnog učenja i sličnih tehnologija, čiji će gospodarski utjecaj biti sve veći. Stoga, možda se približavamo točki infleksije u kojoj će potrošači početi zahtijevati plaćanje u zamjenu za vlastite podatke. Sustavi velikih količina podataka (Big data) također će donijeti pomutnju velikom dijelu financijskog sektora. Primjerice, današnja industrija osiguranja sagrađena je na informacijskim asimetrijama i mutualizaciji rizika. Uslijed približavanja ekosustavu gotovo savršenih informacija, doći će do porasta snage alata za precizno određivanje cijena rizika.  Naposljetku, današnja gospodarska transformacija potaknula je zdravu raspravu o odnosu između gospodarske proizvodnje i blagostanja ili sreće.

Naravno, samo blagostanje je teško mjerljivo, stoga moglo bi se zastupati stajalište da je bolje pristupiti tom problemu iz drugog smjera, kroz prepoznavanje čimbenika koji su zaslužni da nam je lošije. To je ideja na kojoj se temelji godišnji Indeks bijede (Misery Index) prema Bloombergu, koji mjeri inflaciju i nezaposlenost, pod pretpostavkom da su jedno i drugo zaslužni za ekonomske troškove koje snose društva. 

Izazov vladama ostaje isti
Pristup koji je usvojio Bloomberg postavlja ključno pitanje o tome na koji bismo način trebali mjeriti gospodarstva u dvadeset prvom stoljeću. Tijekom 1930-ih, ekonomist Simon Kuznets prepoznao je bruto nacionalni proizvod kao indikator outputa robe i usluga nekog gospodarstva tijekom zadanog razdoblja. Dakle, BNP, zajedno s BDP-om, smatra se de facto indikatorom nacionalnog blagostanja diljem svijeta. 

Međutim, te mjere navode na krivi trag, jer ne uzimaju u obzir brojne stvari koje su važne društvima, poput jednakosti, socijalne mobilnosti ili održivosti. Čak i kad bi BDP bio dobar prediktor uspjeha u tim kategorijama, on još uvijek ne obuhvaća neopipljivu vrijednost koja nastaje u digitalnoj ekonomiji. Naposljetku, glavni izazov s kojim su vlade suočene isti je kao i u prethodnim epohama: učiniti život dužim, zdravijim, bogatijim i sigurnijim za sadašnje i buduće generacije.

Najveća razlika danas je da brze tehnološke promjene, spojene s okolišnim i međugeneracijskim izazovima koji se neprestano pojavljuju, izravno utječu na sposobnost djelovanja vlada.  Ali vlade neće postići svoje ciljeve ako upotrebljavaju zastarjele alate. Porezni zakonici pisani za analognu ekonomiju i statističke metode koje ne uspijevaju obuhvatiti stvarno bogatstvo neće biti primjereni. Neminovan je novi pristup osiguravanju sreće i blagostanja u desetljećima koja dolaze. 

© Project Syndicate, 2018.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve