Život piše romane, ali hrvatska administracija piše epove i to s bezbroj čitanja. Upravo je nevjerojatno na kakve sve administrativne prepreke nailaze potencijalni ulagači u Hrvatsku, što je sjajno ilustrirao okrugli stol o investicijama Večernjeg lista. Jednostavno se u našoj zemlji za svaku investiciju mora kontaktirati previše tijela javne vlasti koja nisu sposobna iz ovog ili onog razloga riješiti brzo i djelotvorno ono što je potrebno. Možda tu ima korupcije, možda je samo nesposobnost, no konačni rezultat je uvijek isti: gube se radna mjesta, gube se proračunski prihodi, a u konačnici sve to rezultira lošijom kvalitetom života građana.

Ne javljaju se na telefon
Najbolji odgovor na pitanje zašto je to tako dao je ministar gospodarstva Đuro Popijač: “Sustav je svakog činovnika stavio u poziciju da postane vlasnik procedure, lokalne jedinice imaju iznimne ovlasti i tu ni ministar ne može pomoći”. Prigovori na račun lokalnih jedinica došli su i iz Hrvatske udruge poslodavaca, iz koje je upozoreno da se nerijetko čelnici u općinama i gradovima ponašaju kao lokalni šerifi pa ne odgovaraju na upite. Rekorder je ignorirao čak 27 e-mailova, a i upozoreno je na lošu komunikaciju središnje vlasti i lokalne zajednice. A posebice se upozorilo na paralelni sustav gdje se kod investitora stvorila fama o Hrvatskoj, da se poslovi sklapaju službeno i paralelno. Bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić je upozorio: “Problem koji sad isplivava paralelni je sustav, po sistemu idemo u ugovor, a poslije ćemo nešto drugo”.Svi ovi problemi su posljedica sustava koji je promoviran u Hrvatskoj godinama, a posebno devedesetih, sustava u kojem se osvajanje vlasti shvaćalo prvenstveno kao pravo na raspodjelu plijena, a ne kao mogućnost realizacije nekakve politike. Kreiranje novog ustroja lokalnih vlasti rezultiralo je pravom poplavom novih općina i gradova, među kojima su mnoge preslabe da vlastitim fiskalnim prihodima financiraju svoj rad, a ima ih i poprilično u kojima se nitko ne javlja ni na telefone. Poplava novih administrativnih jedinica je rezultirala i poplavom kadrova koji su bili zapošljavani ako ne uglavnom ali svakako prečesto po babi, stričevima i stranačkoj iskaznici. Naravno, to ne znači da je nužno uvijek riječ o ljudima koji nisu u stanju obavljati svoje poslove, ali vrlo često je riječ o osobama koje izbjegavaju ne samo donošenje odluka već i izdavanje dozvola bez odobrenja nekog nadređenog u stranačkoj hijerarhiji. Hrvatska administracija, posebno na lokalnoj na razini, jednostavno nije dovoljno profesionalna da bi mogla pomoći ulaganjima, a da stvar bude gora, jako je inficirana strankama.

Čekaju vanjski poticaj
Upravo zbog toga se bilo koja reforma javne uprave čini praktički nemogućom. Nema tog dužnosnika koji će imati hrabrosti krenuti čistiti stranačka lena u lokalnoj samoupravi jer se nikad ne zna tko iza koga stoji. Valjda najeklatantniji primjer bila je smjena ravnateljice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koja se usudila 2004. smijeniti pročelnika jedne podružnice, inače člana stranke koja je osvojila vlast par mjeseci ranije. Slučajno ili ne, ubrzo nakon smjene voditelja podružnice smijenjena je i ravnateljica. A taj primjer nije jedini. Jednostavno je previše primjera u kojima je nepotizam ili stranačka pripadnost nadjačala stručnost i jako je teško očekivati da će bilo koji političar ugrožavati svoju stranačku bazu smjenama. A ako i dođe do smjene vlasti u nekoj od lokalnih jedinica onda se obično ne mijenja zatečena administracija već se zapošljavaju novi ljudi. Takve navade je iznimno teško mijenjati, ali nije i nemoguće – najbolji lijek je transparentnost svih procesa. Ako se vidi tko, što i zašto radi onda se svaki zastoj vrlo jednostavno vidi, može ga se brzo analizirati i otkloniti. Vrlo brzo se onda vidi gdje nedostaje ljudi, odnosno gdje se zaposlene može dodatno iskoristiti. Doduše, tu se onda može pojaviti problem inertnosti dijela administracije naviklog na dremuckanje u hladovini i reagiranje tek na vanjski poticaj, ali svaki početak je težak. Što su pregledniji procesi to je i manji rizik od korupcije i djelotvornija administracija, a konačni rezultat je povoljnija investicijska klima.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa