U vrijeme potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju hrvatska je industrija šećera bila na koljenima, dotučena nagomilanim gubicima. Pretpostavljajući valjda da ni ona neće, poput mnogih tada posrnulih gospodarskih subjekata, doživjeti preporod, Bruxelles je za tržište Unije odobrio neograničen bescarinski uvoz hrvatskog šećera. Šećerane su, međutim, ipak stale na noge.

Bez kune subvencije u samo nekoliko godina u izvoz su otpremile proizvodnju vrijednu više od 1,5 milijardi dolara, u kojoj je, uz iznimku sjemena šećerne repe, sve ostalo – hrvatski proizvod! Samo desetak godina poslije taj isti Bruxelles, počevši od dana pristupanja u članstvo 2013., Hrvatskoj ograničava proizvodnju uvodeći kvotu od 192.877 tona iako tri šećerane godišnje proizvedu 300.000 tona. Europska unija ne dopušta iznenađenja, do savršenstva stalno razrađuje i usvaja sedmogodišnje planove, modelirajući svaki parametar u pojedinoj proizvodnji. Na isti način postupa i lobiranju, pogotovo kad je riječ o zaštiti interesa 15 starih članica. “Malom kvotom, koja pokriva domaću potrošnju i ulaskom u EU više nije izvozna kategorija, ograničavaju im pravo na razvoj, i to nakon što su već investirali golema sredstva”, kaže prvi čovjek virovitičke šećerane Željko Zadro, premda, ističe, zajedničko tržište EU ima deficit proizvodnje mjerljiv s čak 1,4 milijuna tona šećera.Kvotama nisu zadovoljne ni neke “šećerno” moćnije države od Hrvatske, no u bivšim francuskim i britanskim kolonijama, i dalje pupčanom vrpcom povezanima s Parizom i Londonom, socijalni mir dijelom se osigurava prekomjernom proizvodnjom šećera koja završava na ujedinjenom europskom tržištu. Upravo zbog tih i sličnih detalja, kada je riječ o malim zemljama poput Hrvatske, lobiranje je tek pojam iz poslovne i ine teorije. Lobirati eventualno može država, takve namjere pojedinaca ili skupina unaprijed su osuđene na neuspjeh. Svjedočile su tome proteklih godina i zemlje tzv. višegradske skupine, Poljska, Češka i Mađarska, koje ovih dana u svoj krug pokušavaju pridobiti Rumunjsku i Bugarsku te baltičke članice Unije ne bi li udružene ojačale svoje pokušaje lobiranja za pravedniju raspodjelu nekih budućih prava.