Tijekom prošla dva desetljeća, Kina bilježi rapidan tehnološki napredak, zahvaljujući uvelike ogromnim ulaganjima u istraživanje i razvoj, koja su prošle godine iznosila oko 2,2% njenog BDP-a. Ipak, Kina nije niti blizu tehnološke granice. Zapravo, udaljenost koja ju dijeli od te granice daleko je veća nego što većina ljudi vjeruje. Na Zapadu, brojni ekonomisti i promatrači trenutno prikazuju Kinu kao oštrog konkurenta vezano uz globalnu tehnološku nadmoć.

Oni vjeruju da kapacitet kineske države omogućava toj zemlji, kroz industrijsku politiku odozgo prema dolje, poziciju gotovo rame uz rame s Europom i SAD-om.

Primjerice, Larry Summers, profesor ekonomije na Harvardu i bivši tajnik riznice SAD-a, izjavio je prošlog ožujka na konferenciji u Pekingu da je "povijesno čudo" da Kina, čiji dohodak po glavi stanovnika doseže samo 22% dohotka u Sjedinjenim Američkim Državama, može imati najmoderniju tehnologiju na svijetu i tehnološke divove. Trgovinski predstavnik SAD-a, u izvješću za ožujak, predstavio je plan pod nazivom "Made in China 2025."- projekt iz 2015. za nadogradnju proizvodnih kapaciteta Kine – kao dokaz da ta zemlja teži istiskivanju SAD-a u visokotehnološkim industrijama, poput robotike, koje smatra strateškim.

Krivo shvatili politiku
Nadalje, izvješće Trgovinskog predstavnika SAD-a iznosi tvrdnje da Kina sa zadovoljstvom samostalno igra igru te da je prekršila globalna pravila koja su trenutno na snazi kako bi postigla vlastite ciljeve. Doista, brojni zapadnjaci upozoravaju da Kina planira iskoristiti svoju moć utemeljenu na tehnologiji kako bi nametnula potpuno novi skup pravila različitih od pravila koja se već dugo provode na Zapadu.

To je ozbiljan slučaj pogrešnog prikazivanja stanja stvari. Dok vrijedi činjenica da digitalna tehnologija transformira kinesko gospodarstvo, sve to odražava primjenu poslovnih modela omogućenih mobilnim internetom, više nego razvoj najmodernijih tehnologija. Također, njihov utjecaj na obrasce potrošnje veći je nego, recimo, utjecaj proizvodnje. Ta vrsta transformacije zasigurno se ne događa samo u Kini, iako se tamo ona događa osobitom brzinom, uslijed ogromnog potrošačkog tržišta i slabe financijske regulative. Osim toga, nije toliko očito da te promjene imaju ikakve veze s vladinom industrijskom politikom. Naprotiv, rast kineskog internetskog gospodarstva uvelike pokreće poduzetništvo privatnih kompanija kao što su Alibaba i Tencent.

Doista, zapadnjački promatrači, ne samo mediji, već i akademici i politički vođe, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa, u osnovi su krivo shvatili prirodu kineske politike i uveličali njenu ulogu u razvoju strateških i visokotehnoloških industrija. Za razliku od uvriježenog mišljenja, takve politike zapravo imaju tek nešto veći učinak od pružanja pomoći tvrtkama u snižavanju troškova ulaska na tržište i poboljšavanja tržišnog natjecanja. 

Plaćaju američki softver
Zapravo, takve politike potiču prekomjeran ulazak na tržište i Kina kontinuirano kritizira tržišno natjecanje koje iz toga proizlazi te pomanjkanje zaštite za postojeće tvrtke. Stoga, ako se Kina pouzdaje u učinkovite industrijske politike, one neće dovesti do velike nepravde vezano uz globalna pravila. Kakvi su trenutno, dakle, izgledi Kine s tehnološkog aspekta? Kinezi zasigurno brzo uče. Tijekom posljednjih 30 godina, kineski su se proizvođači pokazali vještim u iskorištavanju prilika za oponašanje, prilagodbu i širenje novih tehnologija.

No, tehnološki napredak u kineskom poslovnom sektoru događa se na dnu krivulje osmijeha, dok su vlasnici temeljne tehnologije izvukli većinu dodane vrijednosti iz kineske proizvodnje. Primjerice, u okrugu Danyang, u provinciji Jiangsu koji je centar za proizvodnju optičkih leća za globalno tržište, proizvođači mogu proizvesti najsofisticiranije modele. Međutim, nedostaje im temeljni softver za proizvodnju, recimo, progresivnih leća, stoga moraju plaćati fiksnu licencijsku naknadu tvrtki iz SAD-a za svaku progresivnu leću koju proizvedu.

Slično je i s kineskim proizvođačima automobila koji još uvijek uvoze proizvodne trake iz razvijenih zemalja. Naravno, postoji velika razlika između primjene digitalne tehnologije na poslovne modele usmjerene na korisnika i pozicije svjetskog predvodnika u razvoju i proizvodnji tehnološke opreme. Ovaj posljednji cilj iziskivat će kontinuirano ulaganje vremena, ljudskog kapitala i financijskih resursa u sektorima s dugotrajnim osnovnim ciklusima istraživanja i razvoja (kao što je slučaj u farmaceutici).

Ključ u kvaliteti obrazovanja
Obzirom na to, Kinu vjerojatno dijeli 15 do 20 godina od dostizanja inputa istraživanja i razvoja, primjerice, na razini Japana ili Južne Koreje, a po pitanju outputa, koji je važniji čimbenik, ona znatno više zaostaje za njima. Dok Kina može ubrzati napredak privlačenjem kreativnih talenata i jačanjem poticaja za dugoročna istraživanja, ne postoje pravih prečaci u slučaju postizanja postepenog pomaka od učenja prema inovativnosti.

Vezano uz to pitanje, sveučilišta trebaju odigrati ključnu ulogu, ne samo kroz stručno osposobljavanje novih znanstvenih i tehnoloških talenata, već i kroz provođenje temeljnih istraživanja. To znači kretanje izvan fokusa po pitanju povećanja pukog broja studenata i stavljanje većeg težišta na kvalitetu obrazovanja. Ništa od toga ne može se dogoditi preko noći. Doista, kao što je Kina naučila iz neuspjeha Velikog skoka naprijed u 1950-ima, istinsku transformaciju gospodarstva ne može se požurivati, te se stoga to ne bi trebalo činiti. 

© Project Syndicate, 2018.