Adair Turner

Adair Turner

Predsjednik je Instituta za nova ekonomska razmišljanja i bivši predsjednik Uprave nadležnog tijela za financijske usluge Ujedinjenog Kraljevstva

Kapitalistički sustav nije dovoljno brzo odgovorio na izazove klimatskih promjena

Da je odgovarajuća politika bila usvojena prije trideset godina, bili bismo već dobrano na putu prema ostvarenju cilja gospodarstva s nultom neto stopom emisije ugljika uz vrlo niske troškove. Za činjenicu da to nismo učinili djelomično je zaslužan kapitalizam.

Ove su godine dokazi o tome da se globalno zatopljenje doista događa i da bi posljedice za čovječanstvo mogle biti ozbiljne i potencijalno katastrofalne postali snažniji nego ikada.

Rekordne globalne temperature izmjerene su u lipnju i srpnju. Toplinski valovi bez presedana zabilježeni su u Australiji i Indiji, s temperaturama preko 50°C. Veliki šumski požari harali su diljem sjeverne Rusije. Sve navedeno ukazuje nam na činjenicu da nam ponestaje vremena za smanjenje emisija stakleničkih plinova i obuzdavanje globalnog zatopljenja barem na razine kojima se može upravljati. Reakcija na to bila je rastuća potražnja za radikalnim djelovanjem.

U Sjedinjenim Američkim Državama pobornici Zelenog novog sporazuma (Green New Deal) zastupaju stajalište da bi Amerika trebala biti gospodarstvo s nultom neto stopom emisija ugljika do 2030. godine. U Velikoj Britaniji aktivisti pokreta Pobuna protiv istrebljenja (Extinction Rebellion) traže to isto do 2025. godine i ozbiljno su poremetili promet u Londonu vrlo učinkovitim oblicima građanskog neposluha. Argument koji glasi da izbjegavanje katastrofalnih klimatskih promjena iziskuje odbacivanje kapitalizma uzima sve više maha.

Pozivaju na sporije promjene
U kontekstu te rastuće navale radikalizma, tvrtke, poslovne grupe i ostale institucije establishmenta pozivaju na oprez i odmjerenije djelovanje. Oni tvrde da bi postizanje nulte neto stope emisija već 2030. godine bilo iznimno skupo i iziskivalo bi promjene životnog standarda koje većina ljudi ne bi prihvatila. Rečeno je da će nezakonite radnje koje remete tuđe živote oslabjeti potporu naroda neophodnim mjerama.

Cjenovno prihvatljiviji i postepeniji put smanjenju emisija bio bi bolji i još bi uvijek mogao spriječiti katastrofu, a tržišni instrumenti koji djeluju unutar kapitalističkog sustava mogli bi biti snažni pokretači promjene. Ti kontraargumenti su robusni. Troškovi postizanja gospodarstva s nultom neto stopom emisija ugljika dramatično će porasti ako pokušamo to izvesti u razdoblju od deset godina, a ne 30. Većinu oblika kapitalne opreme potrebno je zamijeniti unutar 30 godina, stoga prelazak na nove tehnologije unutar tog vremenskog razdoblja stajao bi relativno malo, dok bi prelazak u razdoblju od deset godina iziskivao od tvrtki otpis velikih količina postojeće imovine.

Tehnološki napredak - bilo po pitanju fotonaponskih solarnih panela, akumulatora, biogoriva ili dizajna letjelica - omogućit će znatno jeftinije smanjenje emisija za 15 godina u odnosu na današnje troškove. Profit motivira i potiče rizične kapitaliste na ogromna ulaganja u nove tehnologije neophodne za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija ugljika.

Neizbježna promjena klime
U međuvremenu, decentralizirani tržišni mehanizmi kao što je određivanje cijena ugljika od temeljne su važnosti za pokretanje promjene u ključnim industrijskim sektorima, obzirom na mnoštvo mogućih puteva prema dekarbonizaciji. Također, postoji stvarna opasnost da bi prebrzo djelovanje moglo smanjiti potporu naroda. No, također je istina da kapitalistički sustav nije uspio dovoljno brzo odgovoriti na izazov klimatskih promjena. Na neke načine kapitalizam je spriječio učinkovito djelovanje. Rizični kapitalisti koji financiraju sjajna tehnološka postignuća imaju pandan u skupinama industrijskih lobija koje s uspjehom iznose argumente protiv neophodnih propisa ili poreza na ugljik.

Da je odgovarajuća politika bila usvojena prije 30 godina, bili bismo već dobrano na putu prema ostvarenju cilja gospodarstva s nultom neto stopom emisija ugljika uz vrlo niske troškove. Za činjenicu da to nismo učinili djelomično je zaslužan kapitalizam. U ovom je trenutku neophodno u najvećoj mogućoj mjeri ubrzano djelovanje. Sva razvijena gospodarstva trebala bi se obvezati na postizanje nulte stope neto emisija do 2050. godine. Gospodarstva u razvoju trebala bi postići taj cilj najkasnije do 2060. godine.

To bi nas još uvijek ostavilo osjetljivima na značajne i neizbježne klimatske promjene, ali klimatologija nagoviješta da bi to bilo dostatno za izbjegavanje katastrofe. Poreze na ugljik trebalo bi uvesti na dostatno visokoj razini, uz izdavanje priopćenja o budućim povećanjima dobrano unaprijed, u cilju pokretanja investicijskih planova za više desetljeća koji su neophodni za dekarbonizaciju teške industrije. Carine na ugljik trebalo bi upotrebljavati kako bi se zaštitilo industriju od konkurencije nižim cijenama uvozom iz zemalja koje ne uspijevaju primijeniti odgovarajuće cijene ugljika.

Aviokompanije trebale bi se suočiti ili s konstantno rastućim cijenama ugljika ili propisima koji traže od njih da upotrebljavaju rastući udio goriva s nultom neto stopom emisija ugljika iz nedvojbeno održivih izvora, čiji postotak doseže 100% prije 2050. godine.  Priprosti, ali učinkoviti instrumenti - kao što je zabrana nove prodaje automobila s motorom s unutarnjim izgaranjem od određenog datuma u budućnosti, kao primjerice od 2030. godine, također bi trebali biti dio političkog arsenala. Propisi bi također trebali zabraniti odlaganje plastike na odlagališta i spaljivanje plastike, forsirajući razvoj cjelokupnog sustava recikliranja plastike.

Dobit pokreće inovacije
Niti jedna od tih politika nije antikapitalistička. Umjesto toga, to su politike koje su nam potrebne za oslobađanje moći kapitalizma za rješavanje problema. Kada budemo imali jasne cijene i propise, tržišno natjecanje i motiv dobiti pokretat će inovacije, a ekonomija razmjera i učinci krivulje učenja snizit će troškove tehnologije s nultom neto stopom emisija ugljika.

Ako ne oslobodimo tu moć, gotovo zasigurno nećemo uspjeti u obuzdavanju klimatskih promjena. Oni koji vjeruju u tržišno gospodarstvo zaprepašteni su radikalnim glasovima koji tvrde da je kapitalizam inkompatibilan s učinkovitim djelovanjem u borbi protiv klimatskih promjena. No, ako oni koji brane kapitalizam ne pruže potporu neodložnom postavljanju daleko ambicioznijih ciljeva i politika za postizanje neto stope emisija do sredine stoljeća, ne bi trebali biti iznenađeni ako sve veći broj ljudi počne vjerovati da kapitalizam predstavlja problem, a ne dio rješenja. I oni će to s pravom činiti.   

© Project Syndicate, 2019.

Komentari (1)
  • Vortac
    Vortac 10:53 12.9.2019.

    Macron je u Francuskoj uveo dodatne poreze u ime ekologije i očuvanja okoliša, pa su ‘žuti prsluci’ mjesecima protestirali i razbijali po ulicama, a hvalili su ih isti novinari i ‘stručnjaci’ koji danas hvale Extinction Rebellion.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!