Energetika nije tema za izravnu demokraciju

Autor: Marko Biočina , 18. veljača 2015. u 22:00

U narodu se kaže da nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju. Nekima je to možda teško za shvatiti, no u energetici bi trebali odlučivati energetičari.

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je direktna demokracija popularna.

Referendumske inicijative cvjetaju na svakom koraku, građanima se daje pravo da odlučuju, zazivaju se velike koalicije. To i ne čudi. Poznata je ljudska psihološka osobina da u teškim trenucima počinje težiti okupljanju, mobilizaciji. Stavimo glave na kup – reklo bi se u narodu, samo što sve glave nikad nisu na kupu. Ta utopija o zajedništvu i slozi nekome je možda simpatična, no u suštini ona je iznimno opasna pojava koja u konačnici vodi k neslućeno teškim i negativnim društvenim posljedicama. Hrvatska energetika i stanje u energetici iznimno je poučan dokaz toga. Naime, gotovo niti jedan energetski projekt ne može se realizirati u mandatu jedne vlade, što bi u teoriji trebala biti polazna točka za postizanje spomenutog konsenzus.

Pa, ipak, on se nikad dosad nije dogodio, a malo je vjerojatno da će se i dogoditi, barem ako je suditi po sve rediklanijim i isključivijim stavovima koji se javljaju oko svakog novog projekta koji se pojavi. Taj začarani krug neslaganja, netolerancije i svađe iz dana u dan raste, a tome poprilično pridonosi i veliki populistički potencijal tobožnjeg otpora realizaciji energetskih projekata, što se zorno moglo vidjeti i na primjeru projekta istraživanja ugljikovodika radi kojeg su se u negativnoj kampanji aktivirale i neke društvene i političke skupine koje se nikad ranije nisu bavile ekološkim pitanjima. A vjerojatno neće niti ikad poslije toga. U takvim okolnostima zazivati izravnu demokraciju, pravo građana da izravno odlučuju o energetskim pitanjima i projektima, koliko god popularno bilo, katastrofalna je greška. Nesumnjivo je da svaki građanin ove zemlje ima pravo na mišljenje.

Nesumnjivo je i da to svoje mišljenje ima pravo izraziti i zagovarati. No, krajnje je notorna pomisao da je svačije mišljenje o svemu jednako relevantno. Promocijom takve tobožnje demokracije ustvari se degradira struka, znanost, iskustvo i znanje – četiri faktora koje neke ljude čine sposobnijima da o nekoj stvari donose odluke od onih kod kojih su ti faktori oskudniji.  Onoga dana kad ustanovimo maksimu po kojoj će svaki građanin imati pravo odlučivati o tome hoće li se, primjerice, graditi neka vrsta elektrane, to će biti dan kad smo figurativno cijelu jednu struku i sve ljude koji se njome bave učinili bezvrijednima. U narodu se kaže da nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju.

Nekima je to možda teško za shvatiti, no razumni ljudi svjesni su svojih kompetencija, nekompetencija i odgovornosti za djelovanje pomoću njih. Svi oni koji to ne shvaćaju, nerazumni su. Jedan od osnovnih uzroka problema sa kreditima švicarskim kreditima bila je činjenica da je financijska pismenost građana bila niska, odnosno njihova razina informiranosti znatno niža od druge ugovorne strane – banaka. Idejama o raspisivanju referenduma vezanog za energetske projekte zapravo se potiče stvaranje istog takvog problema u energetici, a troškovi neinformiranih izbora mogli bi se skupo plaćati u budućnosti. Nemojmo opet ponoviti istu grešku. Energetika je ipak preozbiljna stvar da o njoj ne bi odlučivali oni koji su za to i obrazovani.

Komentari (3)
Pogledajte sve

Poruka ovog clanka je da je narod preglup da bi oducivao o bilo cemu, a dokaz su krediti u svicarskim francima.

Problem je jedino u tome sto narod nece postati pametniji, ni bogatiji, ako drugi budu odlucivali umjesto njega.

Slažem se u vezi poštenja i to ne samo u slučaju energetike, ali na poštenje političara se nemože utjecati tako da neupućeni građani preuzmu na sebe donošenje odluka umjesto tih istih političara i/ili struke.

Ako se sumnja u poštenje političara onda se može sumnjati i u poštenje struke, ali i u poštenje običnih građana. Bavljenje politikom ne pretvara nekoga automatski u nepoštenu osobu. Nepošteni ljudi samo dobiju mogućnost sprovesti svoje ideje u djelo kada dođu u poziciju da donose odluke. Rješenje problema bi bilo: birati poštene ljude na rukovodeće pozicije.
Za to smo odgovorni MI – birači.

Bilo je kod nas referenduma i izbora koji su jasno pokazali neinformiranost, nezainteresiranost i slabo pamćenje birača. Ljudi najčešće misle ono što im se kaže da misle i biraju političare koji su bolji populisti (https://www.youtube.com/watch?v=0YOh-rpvjYg).

Da se ne može utjecati na percepciju ljudi tada mađioničari nebi imali posla. Kaže se da je demokracija – kada dva gl.pa imaju veće pravo nego jedan pametan. Winston Churchill je rekao: “The best argument against democracy is a five-minute conversation with the average voter.”

Na stanje u državi utječu 3 strane:
1. političari – trebali bi davati biračima relevantne informacije o svom radu, planovima i odlukama, a ne prodavati osmjehe ili širiti strah od crvenih, žutih i zelenih babaroga.
2. birači – dobro bi bilo da donose odluke kao dobar sportski sudac: na temelju činjenica, OBJEKTIVNO i hladne glave. Loše je ako donose odluke kao sportski navijači: na temelju emocija, SUBJEKTIVNO i isključivo.
3. novinari – najvažnija karika koju nitko ne spominje, a koja povezuje birače i političare. Osobno mislim da je loše novinarstvo najviše krivo za stanje u državi jer vrlo često ne traži i ne prenosi relevantne činjenice.

Koliko smo se samo nagledali ovakvih stvari u medijima?
http://rationalwiki.org/wiki/Balance_fallacy
http://rationalwiki.org/wiki/Hate_speech
http://rationalwiki.org/wiki/Fear-mongering
http://rationalwiki.org/wiki/Emotional_appeal
http://rationalwiki.org/wiki/Style_over_substance_fallacy
http://rationalwiki.org/wiki/Red-baiting
http://rationalwiki.org/wiki/Pink-baiting
http://rationalwiki.org/wiki/PRATT
http://rationalwiki.org/wiki/Logical_fallacy

Osobno me nije briga za ideologije. Ono što tražim su TOČNE informacije. Samo na osnovu njih mogu donositi dobre odluku kao birač.
Da se mene pita, smanjio bih broj sapunica na TV za pola, a u njihov termin stavio bih kontakt emisije sa kvalitetnim i upućenim novinarima koji imaju isto takve goste.

Autor članka je zaboravio na najvažniju komponentu koja bi trebala biti prisutna pri donošenju ( svake ) odluke koje se tiču energetike, a to je – poštenje. Bez toga imamo stručnjake koji zagovaraju parcijalna rješenja ovisno o motivima, tj osobnom interesu unutar rješenja koje nude.

New Report

Close