Ovogodišnji je Forum za razvoj Kine u Pekingu otkrio dosad najjasniju viziju kineskog vodstva za ostvarenje "kineskog sna", koji je predsjednik Xi Jinping opisao kao "podmlađivanje nacije, poboljšanje života naroda, napredak, stvaranje boljeg društva i jačanje vojnih snaga".

Ambicije i planovi 
Pitanje je može li vlada ostvariti svoju ambicioznu reformu i planove razvoja. S Trećeg plenarnog zasjedanja 18. Središnjeg komiteta Kineske komunističke partije proizašlo je više od 330 velikih reformi u 60 područja koje treba primijeniti do 2020. – riječ je o paketu neviđene veličine, dubine i složenosti. Rukovođenje transformacije Kine od gospodarskog modela utemeljenog na proizvodnji i izvozu do modela koji se temelji na potrošnji i uslugama – i koji je uključiv, ekološki održiv i koji godišnje stvara više od 13 milijuna radnih mjesta – strahovit je pothvat.

Kad se tomu doda izazov održanja financijske i socijalne stabilnosti – te da se to sve mora ostvariti uz upravljanje jednom od najvećih svjetskih birokracija – predstojeći zadatak postaje istinski zapanjujuć. Uzmimo u obzir prošlogodišnju procjenu financijskog stanja vlade. Državni ured za reviziju morao je angažirati 55.400 zaposlenika na reviziji računa središnje vlade, ali i računa 31 provincije i autonomne regije, pet središnjih lokalnih samouprava, 391 grada, 2578 općina i 33.091 ruralne zajednice. Istraga je pokrila 62.215 vladinih odjela i agencija, 7710 vozila koje financira lokalna vlada, 68.621 jedinicu izvještavanja koje se financiraju javnim sredstvima, 2235 jedinica javnog poslovanja i 14.219 drugih tijela koja su zajedno odgovorna za 730.065 projekata i 2,454.635 jedinica duga.

Linije nadzora 
Upravljanje javnim sektorom u Kini očito je drastično drukčije od upravljanja na Zapadu, gdje su vladavina prava, demokratski izbori i slobodna tržišta strukturne norme. Usto, iako su velike reforme koje se provode 35 godina donijele znatne promjene pa je privatni sektor danas zaslužan za većinu novih radnih mjesta, mnogo toga tek treba učiniti – to se vidi u činjenici da država, a osobito lokalna uprava i državna poduzeća, i dalje upravljaju većinom kineskih kreditnih resursa. Jedan od načina da se spozna složenost kineskog državnog ekosustava jest putem ispitivanja matrice odnosa između institucija, tiao tiao, kuai kuai – što doslovno znači "linije i dijelovi". Tiao tiao odnosi se na vertikalne linije nadzora središnje vlade kroz državna ministarstva ili agencije do institucija na lokalnoj razini.

One obuhvaćaju središnje planiranje koje se odnosi na razvoj i reforme, imenovanje i napredovanje dužnosnika na važna mjesta u ministarstvima, državnim poduzećima i lokalnoj upravi na svim razinama, te makroekonomske alate, osobito fiskalnu, monetarnu, deviznu i nadzornu politiku. Kuai kuai se odnosi na vodoravne, iznimno konkurentne odnose među regionalnim tijelima kojima središnja vlast delegira određenu količinu autonomije. Kako bi postignuli istinsku stabilnosti, kineski čelnici moraju uspostaviti osjetljivu ravnotežu između kontrole tiao tiao i autonomije kuai kuai. No to se pokazalo teškim jer opuštanje tiao tiaoa često vodi ne samo u brz regionalni rast i poboljšanje lokalnih javnih usluga već i do veće neravnoteže i povećanog rizika pregrijavanja zbog procikličkog mentaliteta stada, kao što su pretjerana ulaganja u fiksnu imovinu.

Nepotrebna ograničenja 
Vlada je, stoga, prisiljena ponovno nametnuti središnju kontrolu i naglu obustavu. Da je kinesko gospodarstvo automobil, državno bi vodstvo uvijek stiskalo papučicu gasa do kraja ili bi naglo udaralo po kočnici. Svojim posljednjim nizom reforma kineska vlada konačno pokušava iznijansirati svoj pristup. Paketom mjera centralizira se dio odgovornosti, kao što je upravljanje otporom interesnih skupina, uz širenje autonomije lokalne uprave na drugim područjima, pa tako i u postupcima za licenciranje i planiranje odobrenja. Uz stvaranje zona slobodne trgovine – koje podrazumijevaju niže carine, smanjena carinska ograničenja i manje administrativnih intervencija – vlada pokušava tržišnim snagama dati odlučujuću ulogu u dodjeli resursa. Nastojanje da se olakšaju nepotrebna ograničenja za regionalna tijela dovest će do inovacija na tržištu i u području institucija. Te će inovacije zajedno s povećanom transparentnosti i uvođenjem najnovijih tehnologija zasigurno smanjiti traganje za rentom i korupciju te pritom značajno povećati proizvodnju i zapošljavanje.

Nedavna odluka vlade da postupno ukine sustav registracije kućanstava (hukou) tu će korist dodatno povećati jer će i radnici i privatni poduzetnici imati priliku odabrati gdje žele živjeti, raditi i ulagati. Kao što su kineski čelnici jasno dali do znanja na Trećem plenarnom zasjedanju, ukidanje arbitrarnih kontrola na razini tiao tiao omogućilo bi gradovima i lokalnim zajednicama da se razvijaju u skladu s vlastitim komparativnim prednostima. No zbog postupnog otvaranja Kine tvrtke i pojedinci sve će se više kretati izvan nacionalnih granica u potražnji za unosnijim prilikama, što će dodatno otežati državnu upravljačku matricu. Štoviše, za globalnu konkuretnost u pogledu tržišta, resursa, talenta i poštovanja potrebna je obostrana interakcija kineskih i globalnih sustava upravljanja. Kineski je državni vrh već pokazao da shvaća da treba provesti moderne tehnike upravljanja te da za to moraju ažurirati i promijeniti alate središnje kontrole na koje su se dugo oslanjali. 

Tržišni nedostaci
Uz prave oblike prilagodbe kineski sustav upravljanja može učinkovito riješiti tržišne nedostatke poput zagađenja vode i zraka, sigurnosti hrane, energetske učinkovitosti i društvene nejednakosti te pritom osigurati dugoročni rast zemlje. Taj je proces tek na početku, ali snažnom početku. 

© Project Syndicate, 2014.