Dok Europa forsira LNG, Hrvatska opet kasni

Uvoz ukapljenoga prirodnog plina u EU je povećan zbog jeftinijeg plina u odnosu na ruski i želje Europe da manje ovisi o Rusiji i igrama oko dostave plina

Globalna ekonomska kriza u posljednjih nekoliko godina nije mogla zaobići ni LNG tržište pomorskog prijevoza, no zanimljivo je da je u svijetu prošle godine prijevoz ukapljenoga prirodnog plina morem ipak porastao (zadržavajući stalni trend rasta), dok je pak potražnja za prirodnim plinom u svijetu opala. Primjera radi, Japan, najveći uvoznik LNG-a, smanjio je uvoz prirodnog plina za 7% u prošloj godini, no porastao je uvoz u Europu, Kinu i Indiju. Drugim riječima, uvoz ukapljenoga prirodnog plina povećan je prošle godine za 7%. Uvoz ukapljenoga prirodnog plina u Europu je povećan zbog jeftinijeg plina u odnosu na ruski i želji Europe da manje ovisi o ruskom plinu i igrama sa svojim susjedima glede dostave plina zapadnoj Europi. Potreba Kine i Indije za prirodnim plinom je sasvim razumljiva zbog golemoga gospodarskog potencijala obiju država. Ipak treba reći da više od polovice ukapljenoga prirodnog plina koji se preveze brodovima uvezu Japan, Južna Koreja i Tajvan, dok su najveći izvoznici LNG-a Katar, Malezija i Indonezija. Temeljeći razvojnu politiku na procjenama rasta svjetskoga gospodarstva, a posebno gospodarstava koje žele manje ovisiti o uvozu nafte, došlo je do pretjerane narudžbe LNG novogradnji, a s druge strane izvozni i uvozni LNG terminali nisu dovršeni u predviđenom roku ili im je gradnja otkazana, tj. odgođena do daljnjega, pa su stoga vozarine za LNG brodove ispod očekivanih, posebno one na slobodnom tržištu, tj. za ugovore za jedno ili nekoliko putovanja.

Čekanje na sidrištu
Katarski RasGas unajmio je u srpnju 2010. i četvrti konvencionalni LNG brod (kapaciteta od oko 150 do 165.000 prostornih metara) iako su mu šest brodova tipa Q-Flex (kapaciteta od oko 210 do 217.000 prostornih metara) koje je unajmio od kompanije Nakilat bez posla jer, između ostalog, neke luke nisu adekvatno opremljene za iskrcaj plina s tako velikih brodova, što znači da na dan gubi oko 70.000 dolara po brodu. Riječ je o novim brodovima, tj. starim svega nekoliko godina koji plove s teretom iz Katara za Japan, Tajvan i Kinu. Za spomenute konvencionalne LNG brodove najam je svega oko 28.000 dolara po danu, što je 40% manje nego početkom godine. Zanimljivo je znati da su najveći LNG brodovi tipa Q-Max kapaciteta 260-266.000 prostornih metara ove godine napravili tek 33 putovanja, tj. u prosjeku su 68 dana čekali posao. U prošloj godini ti su brodovi plovili puni tereta ukupno 20 puta. Od 14 Q-Max LNG brodova (svi iznajmljeni kompaniji Qatargas) koliko ih plovi osam ih čeka posao. Prvi Q-Max brod (Mozah) isporučen je 2008. i još jedanaest istih do listopada prošle godine te dva ove godine.U posljednjih pet godina kapacitet flote LNG brodova je gotovo udvostručen, a 56% mlađih je od pet godina, a čak 73% nema ni deset godina. Početkom srpnja 33 LNG broda ukupnoga kapaciteta oko 5 milijuna prostornih metara bila su bez posla ili s teretom negdje na sidrištu, čekajući potražnju za plinom, tj. veće vozarine. U prošloj godini 7% LNG flote je s teretom na sidrištu čekalo oporavak tržišta. Deset najvećih izvoznika prirodnog plina brodovima u svijetu u razdoblju lipanj 2009. – svibanj 2010. bili su: Katar (izveo 112,3 milijuna prostornih metara plina), Malezija (51,7), Indonezija (49,6), Australija (41,8), Alžir (41,5), Trinidad i Tobago (36,1), Nigerija (32), Rusija (21), Egipat (19,4) i Oman (18,8). U tom istom razdoblju pet najvećih uvoznika prirodnog plina brodovima bili su Japan (uvezao 147,3 milijuna prostornih metara plina), Južna Koreja (64,8), Španjolska (47,1), Velika Britanija (27,2) i SAD (23,1).

Osobni interesi
Japan je uvezao iz Malezije 29,2 milijuna prostornih metara prirodnog plina, iz Indonezije 28,8, iz Australije 28,2, iz Katara 19,2, iz Bruneja 13,3, iz Rusije 11,7 milijuna prostornih metara prirodnog plina itd. Da bi se shvatile te brojke, reći ću da je u drugom tromjesečju 2010. godine u luke Kine, Japana, Južne Koreje i Tajvana uplovilo 475 brodova s teretom ukapljenoga prirodnog plina (61 milijun prostornih metara). U Japan je uplovilo 297 LNG brodova, u Južnu Koreju 98, u Tajvan 45 i u Kinu 35. A koliko LNG brodova je uplovilo u Hrvatsku? Želim reći da dok pojedinci razmišljaju koliko će osobno profitirati gradnjom tko zna kojeg postrojenja za proizvodnju električne energije pa na tome temelje energetsku budućnost Hrvatske, Poljaci su prošle godine isporučili višenamjenski brod “Coral Methane” za prijevoz ukapljenoga prirodnog plina, ukapljenoga naftnog plina i ukapljenog etilena za Nizozemce, a Nizozemci ga dali u petnaestogodišnji najam Norvežanima. Da bismo u potpunosti shvatili o čemu je riječ, treba reći i da Belgijanci namjeravaju u blizini luke Antwerpen graditi terminal za prihvat ukapljenog etilena godišnjega kapaciteta od milijun tona, a da je pored 15 naručenih brodova za prijevoz etilena u brodogradilištima prošli mjesec naručeno u Južnoj Koreji još osam novih (kapaciteta 12,000 prostornih metara svaki) ukupne vrijednosti veće od 300 milijuna dolara. Trenutno plovi 141. brod za prijevoz etilena. Netko će od tih brodova i terminala profitirati, a hoće li Hrvatska, to ne znam jer uvijek čekamo druge pa zakašnjeli kapitalni projekti postaju goleme promašene investicije poput nekih spomenika na teret generacijama koje dolaze i prolaze.

Dr. sc. Ivica Tijardović, stručnjak za pomorstvo, autor je knjige ‘Practical Ship Stability’ i brojnih stručnih članaka u svjetskim pomorskim časopisima

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!