Svi zaposleni koji planiraju u mirovinu potkraj 2050. imat će niske mirovine ako računaju samo na primanja iz prvog mirovinskog stupa. Vrijednost njihove mirovine iznosit će tek 18 posto prosječne plaće, a ostatak će se podmirivati tek priljevima iz drugog stupa mirovinskog osiguranja. Kako bi se alarmantno zaostajanje otklonilo, Vlada će morati početi ozbiljno razmišljati o povećanju postotka izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet, na sedam do 10 posto, koliko se izdvaja u Europskoj uniji ili o novom izračunu mirovina. Zbog kratkog roka ukamaćivanja sredstava u drugom stupu, koja nisu nadoknadila zaostajanja iz prvog stupa, osiguranici koji će u mirovinu kroz desetak godina imat će manje mirovine i od današnjih novih umirovljenika.

Natalitet
Niska stopa nataliteta nesumnjivo će sljedećih četrdesetak godina smanjiti broj stanovnika, ali i broj osiguranika u sustavu mirovinske skrbi. Prošle je godine u sustavu bilo 1,5 milijuna osoba, a stručnjaci Ekonomskog fakulteta procjenjuju da će taj broj 2050. pasti na 1,1 milijun osiguranika. Broj umirovljenika, kojih je krajem 2005. bilo 1,08 milijuna, smanjio bi se tek na milijun do 2050. godine. To znači da će se omjer ovisnosti u mirovinskom sustavu (broj umirovljenika naspram broja osiguranika), koji je u prosincu 2005. godine iznosio 1:1,39 smanjivati do razine od 1:1,1 do 2050. godine, što će bitno poremetiti sustav usklađivanja mirovina s prosječnom plaćom. U idealnim uvjetima rasta proizvodnosti i plaća, s čime analitičari Ekonomskog instituta u budućnosti ozbiljno računaju, sustav usklađivanja mirovina u prvom mirovinskom stupu utjecat će na postupno povećanje realne vrijednosti mirovina, ali upozoravaju da će istodobno doći do smanjivanja udjela prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. Tako će umirovljenici koji u mirovinu planiraju otići kroz pet do deset godina mogu očekivati da će im mirovine biti manje u odnosu na prosječnu neto plaću, ali i znatno manje od onih prosječnih mirovina 2050. godine zbog razlike između prvog i drugog stupa. Hrvatsku, kao i mnoge druge europske zemlje, karakterizira niska stopa nataliteta koja je nedovoljna za održavanje postojeće dobne strukture stanovništva i koja će u dugom roku dovesti do povećanja prosječne životne dobi, porasta udjela starog stanovništva i smanjenja ukupnog broja stanovnika. Sve će se to na koncu odraziti na strukturu proračuna, fiskalni deficit i javni dug. S obzirom na postojeću fiskalnu neravnotežu i razmjerno visoki javni dug, tim Ekonomskog instituta u Zagrebu pod vodstvom znanstvenog suradnika dr. sc. Danijela Nestića izradio je analizu dugoročnih fiskalnih učinaka demografskih promjena koja povezuje očekivana dugoročna demografska kretanja s njihovom mogućim fiskalnim implikacijama, posebice s obzirom na izdatke za mirovine.

Generacijska solidarnost
Činjenica da Hrvatska ima mirovinski sustav na tri razine, odnosno tri stupa vrlo komplicira projekcije javnih izdataka za mirovine. Izravni državni utjecaj kao i fiskalna odgovornost u ovom trenutku postoji samo za prvu razinu mirovinskog osiguranja, to jest za sustav generacijske solidarnosti. Upravo se stoga javnim izdacima za mirovine smatraju samo rashodi iz prvog mirovinskog stupa. “Do pada udjela u prvom stupu doći će zbog načina određivanja mirovina u prijelaznom razdoblju od 1999. do 2009. godine (širenje obračunskog razdoblja iz kojega se uzimaju plaće za izračun mirovine), što prouzročuje postupno smanjivanje mirovina novih korisnika u odnosu na prije ostvarene mirovine. To konkretno znači da će generacija koja je 2002., kad je pokrenuta mirovinska reforma, imala 40-ak godina imati mnogo manje mirovine od onih koje se isplaćuju danas”, objašnjava dr. Nestić. U budućnosti će se postupno povećavati broj osiguranika drugog stupa, koji će uz mirovinu iz drugog stupa ostvarivati osnovnu mirovinu iz prvog stupa, što će dodatno pridonijeti smanjivanju udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći. Udio prosječne mirovine iz generacijske solidarnosti u prosječnoj plaći, s oko 42 posto u 2005. godini, za 15 godina će pasti na 30 posto prosječne plaće, te na oko 18 posto u 2050. godini, što će se odraziti na kućnim proračunima onih koji u mirovinu planiraju kroz desetak godina.

Javni izdaci
Svima onima koji će većinu radnog vijeka izdvajati sredstava u drugom mirovinskom stupu postupno će se povećavati iznos mirovine tako da će i ukupna visina mirovine i udio ukupne mirovine u prosječnoj plaći za njih biti veći. Projekcije Ekonomskog instituta pokazuju da će se postupno smanjivati udio javnih mirovinskih izdataka u BDP-u mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti. Javni bi se izdaci za mirovine smanjili s 11,9 posto BDP-a u 2005. godini na oko 6,3 posto BDP-a u 2050. “Kako bi se smanjile razlike u mirovinama, određene opcije ipak postoje. To se može učiniti tako da se ojača drugi stup kako bi se nadoknadila zaostajanja u prvom stupu, a koliko znam o tome, u Vladi već razmišljaju”, smatra dr. Nestić. To automatski pretpostavlja da će se morati povećati i doprinosi na plaće, na što poslodavci neće blagonaklono gledati. Ako se pak smanjiti stopa za obvezni stup, iz proračuna će se morati nadoknaditi manjak sredstava za mirovinsko osiguranje, što je pak skupo za državu. “Ali ako se smanje javni izdaci za generacijsku solidarnost, to nije nemoguće”, ističe Nestić. Osim tih opcija, moguće su i druge. Jedna bi bila promjena formule izračuna mirovina, a druga, dodaje Nestić, ad hoc rješenja s posebnim dodacima za najniže mirovine ili pak kombinacija svega toga.“Ne treba pritom zaboraviti da je najsretniji mirovinski sustav onaj koji je samodostatan gdje se razlike ne moraju podmirivati iz proračuna”, zaključio je Nestić.

Iz proračuna 11,5 milijardi kn

Iz državnog proračuna financira se oko 40 posto izdataka mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti, što je u 2005. godini iznosilo ukupno 11,475 milijardi kuna ili oko 4,9 posto BDP-a. Državni proračun financira mirovine koje se ostvaruju po povoljnijim uvjetima (mirovine hrvatskih branitelja, sudionika II. svjetskog rata, Hrvatske vojske, zastupnika u Hrvatskom saboru i dr.), namiruje manjak doprinosa u prvom stupu uzrokovan uplatom doprinosa u drugi stup (trošak tranzicije odnosno uvođenja drugog stupa), te druge zakonom propisane izdatke. U Hrvatskoj oko 50 posto stanovništva u dobi od 15 do 64 godine ima status osiguranika u obveznom mirovinskom osiguranju tako da je u 2005. godini bilo ukupno 1,498 milijuna osiguranika. Inače, prihodi od doprinosa za mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti u 2005. godini iznosili su 15,713 milijarde kuna, odnosno oko 59 posto ukupnih izdataka. Od ukupno uplaćenih doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje oko 16 posto su doprinosi za drugi stup.