Svrha kurikuluma zdravstvenog i spolnog odgoja u hrvatskim školama jest pružiti djeci provjerene informacije prilagođene njihovoj dobi, učiti ih vještinama odgovornog ponašanja i razvijanju samopoštavanja, razumijevanju negativnih aspekata medijskih poruka i poštivanju različitosti kako bi rasli u sigurnom okolišu, bez zlostavljanja, izjavio je u četvrtak Aleksandar Štulhofer na raspravi s Judith Reisman "Zdravstveni odgoj u školama – dva pogleda".

"Čini mi se da postoje dva rješenja…jedno je apstinencijski program koji kaže da je jedina prava zaštita odgoditi odnose do ulaska u brak i onda ostati s tim jednim partnerom do kraja života. Drugi put je cjelovita seksualna edukacija. Mladi ljudi imaju pravo na informacije prilagođene njihovom uzrastu. Druga stvar je usvajanje vještina koje će im pomoći da očuvaju svoje zdravlje. To nisu samo vještine komunikacija, to su i vještine odgađanja seksualnih odnosa i naš kurikulum jasno upozorava na rizike od preranog stupanja u seksualne odnose", rekao je Štulhofer. Također je istaknuo važnost razvijanja samopoštovanja kod djece, osobito djevojčica, kako bi se oduprla pritisku i rizicima preranog ulaska u seksualne odnose.

Kako tvrdi Štulhofer, "cjelovita edukacija ne potiče mlade na seksualne odnose".

Judith Reisman nije izrazila protivljenje uvođenju zdravstvenog odgoja, ali "ne u ovom obliku", jer podlogu za odgoj o spolnosti pronalazi u radu Alfreda Kinseya koji je, kako je istaknula, seksualno zlostavljao djecu i od pet mjeseci do 12 godina i na tome temeljio svoja istraživanja, usporedivši ga s istraživanjima nacističkog liječnika dr. Mengelea. "Za mene je to tako, ne znači da je to poimanje svih, ali meni to znači upravo to", rekla je Reisman. Izrazila je žaljenje zbog nedostatka odgovora seksualne zajednice o Kinseyu.

Štulhofer je priznao da je dio Kinseyeva naslijeđa "kontroverzan", ali da još nisu ponuđeni dokazi da je seksualno zlostavljao djecu te da bi takva istraživanja, da su točna, bila "neprihvatljiva s etičke strane".

Na upit engleskog redatelja Timothyja Tatea da li vjeruje "kao i Kinesey i Kinseyjev institut da postoji legitiman seksualni odnos između djeteta i odrasle osobe" Štulhofer je odlučno zanijekao.

"Nema sumnje da je moj odgovor 'ne' ", kazao je Štulhofer.

Europska tradicija prema spolnosti, pa tako i naša, ustvrdio je Štulhofer, "puno je zdravija od američke" gdje "postoji jedna šizoidnost, s jedne strane hiperseksualizacija medija, a s druge strane moralni prijekori". Pritom je posebice istaknuo da za "našu tradiciju naslijeđe Kinseya nema nikakve veze".

"U Americi su donedavno dominirali apstinencijski programi. Mislim da je naša tradicija puno zdravija i da to pokazuju podaci. U Nizozemskoj je četiri puta manje maloljetničkih trudnoća nego u SAD-u te 50% manje oboljelih od klamidije", rekao je Štulhofer.

Podsjetio je da europska tradicija zagovara odgađanje preranog stupanja u seksualne odnose, ali da u današnje vrijeme apstinencijski program nije dovoljan jer su rizici puno veći. To je potkrijepio podacima da je spolno obrazovanje, za koje Reisman tvrdi da je prodonijelo seksualnim zločnima, važno u sprečavanju tih zločina.

Prema podacima kojima raspolaže, u razdoblju od 1992. do 2010. broj silovanja u SAD-u je pao na razinu od 1976/77, dok je broj zlostavljane djece pao za 40 posto.

Reisman, međutim, ne vjeruje tim podacima i tvrdi da "statistika nije točna".

"Što se tiče silovanja, vrlo su jasni podaci od policije, statistika o kojoj govorite nije točna i služi drugoj svrsi. Imam dokumentaciju za to. To je nešto što se dogodilo zato što se policiji naložilo da briše tu vrstu zločina", kazala je Reisman.

Prema podacima koje je na raspravi naveo dječji psiholog Goran Arbanas, 80 posto seksualnog zlostavljanja djece se dešava u obitelji ili širem obiteljskom krugu.

Reisman smatra da smo djecu izložili takvim seksualnim stimulacijama da su zapravo hiperseksualizirana. "O spolnim bolestima se može raspravljati, ali treba govoriti van konteksta pretjerane seksualiziranosti djece. Mislim da nitko od vas nema odgovor koji ne bi uključivao pretjerani rizik po dijete niti seksualiziranost djeteta", rekla je Reisman. Veliku zamjerku hrvatskom kurikulumu vidi u činjenici da nije bilo široke rasprave.

"Problem je što je obvezan. U SAD-u se ne propisuje što je obvezno već o tome odlučuju ljudi", rekla je Reisman.

Štulhofer je priznao da je naš kurikulum u nekim aspektima kontroverzan, kao i da o tome treba dalje debatirati. "Rekao sam što mislim o pravu roditelja da isključe djecu s određenog sata. To je moje privatno mišljenje, ja nisam taj koji donosi odluke. Ali mislim da roditelji moraju pročitati što će se raditi na tom satu. Mislim da će to biti i za roditelje i za djecu korak naprijed", zaključio je Štulhofer.

Na debati je ukazao i na ono oko čega se Reisman i on slažu.

"Postoji nešto što možemo nazvati medijskom seksualizacijom djece. To su razni teen magazini i TV serije koje po nekim studijama posebno loše utječu na djevojčice zato što se ono što je uspješno i popularno veže sa seksipilom", rekao je.

Druga stvar oko koje sam siguran da se slažemo, dodao je, jest da sveprisutnost pornografije zahvaljujući internetu predstavlja određeni rizik, a kao treću stvar je naveo da u jednom takvom svijetu, koji nije zao nego je kompleksan, većini roditelja treba pomoć, kao i djeci i mladima. Uvjeren je da u ovim okolnostima apstinencijski program nije dovoljan.