Presuda o ‘švicarcu’ ima 180 stranica! Ovih 10 stvari banke i klijenti trebaju znati

Autor: Suzana Varošanec , 04. srpanj 2013. u 17:20
Photo: Boris Scitar/PIXSELL

Prema našim informacijama, presuda je već uručena odvjetnicima banaka. Odgovaramo na najčešće postavljana pitanja.

Povijesna presuda suca Trgovačkog suda u Zagrebu Radovana Dobronića koji je u slučaju Franak presudio da su banke krive ima čak 180 stranica. Prema našim informacijama, presuda je već uručena odvjetnicima banaka.

1. Najčešće u praksi nakon izricanja presude sucima treba određeno vrijeme da izrade presudu. No, u ovom slučaju sudac ju je izrekao, izradio i uručio. Što to znači?

To znači da od danas teče rok od 8 dana za žalbu banaka. U tako velikom predmetu s presudom vrlo dugačkog obrazloženja banke bi mogle biti u priličnoj stisci s vremenom. Presuda otvara cijeli niz pitanja, a ovo su samo neka od njih. Valja reći da su oko nekih prilično podijeljena mišljenja među stručnjacima. To je razumljivo s obzirom da nisu vidjeli presudu. 

2. Bankama je naloženo da u roku od 60 dana potrošačima ponude promjene ugovora o kreditima uz  glavnicu izraženu u kunama na dan zaključenja kredita (po tom tečaju) uz ponudu fiksne kamatne stope. Je li presudom zapravo ukinuta valutna klauzula u tim ugovorima? 

 – Neki smatraju da nalog suca može značiti samo da se ponude drugi uvjeti – primjerice fiksna kamatna stopa, ali ne i da se ukida valutna klauzula. Argument im da je valutna klauzula dozvoljena, a navodno je može ukinuti samo Ustavni sud. S druge strane, postoje mišljenja da je upravo tom presudom poništen onaj dio ugovora o kreditima u švicarcima  koji se odnosi na valutnu klauzulu.  

3. Neslužbeno se priča da su dijelovi presude postali ovršni, tj. da žalba ne odgađa izvršenje. Je li to moguće? 

–  Od 1. srpnja takvu mogućnost dopušta odredba čl. 502.p Zakona o parničnom postupku. To je regulirano zakonskim izmjenama prije dvije godine, no određeno je da primjena istoga započinje danom ulaska RH u EU. No, mnogi smatraju da sudac nije naložio da žalba ne odgađa izvršenje pojedinih dijelova presude, i to iz razloga što je parnica započela prije početka primjene te odredbe, a  čak je prije toga i glavna rasprava bila zaključena.    

4. S obzirom da je sudac preporučio bankama da ne čekaju pravomoćnu presudu jer ih to može skuplje stajati, nego da se mirnim putem se nagode s klijentima, što slijedi? 

 – Moguće je da će banke poslušati suca te predložiti fiksnu kamatnu stopu  u izmijenjenim ugovorima koji moraju biti u kunama. No ostaje otvoreno pitanje hoće li doći do nagodbi. Moguće su razne situacije; primjerice da banke predlože visoku kamatnu stopu, a da dužnik to prihvati i tako da se dug anulira, a isto tako je moguće i da dužnik takve uvjete ne prihvati.

5. S obzirom da nakon nepravomoćne presude postoji pravo žalbe, mogu li dužnici odmah pokrenuti pojedinačne tužbe pozivajući se na nepravomoćnu presudu? 

 – Traženje povrata iznosa koji je plaćen  protivno pravorijeku presude u vrijeme dok je ona nepravomoćna nije pretjerano uspješan potez. Upravo suprotno – takva presuda zasad ne obvezuje nikoga, a veliko je pitanje kakva će biti konačna i pravomoćna presuda. Pravomoćna presuda obvezuje sve sudove, pa svaki sud pred kojim bi se vodila parnica dužan je respektirati utvrđenja i pravna stajališta te presude.  Ali, nema automatizma u slučaju uspješnih grupnih tužbi kao u SAD-u. 

6. Moraju li banke, prema računovodstvenim standardima, izdvajati rezervacije za obveze po nepravomoćnoj  presudi?

 – Posrijedi je MRS 37 – rezerviranje nepredviđene imovine i nepredviđenih obveza, a njegovi uvjeti sad su ispunjeni. Nepravomoćna presuda je događaj koji upućuje na potrebu rezerviranja tog rizika. Rezerviranje će bankama nedvojbeno umanjiti  financijski rezultat.  

7. Hoće li se banke odmah preračunavati ili će čekati drugostupanjsku presudu?

 – Navodno ne smiju s time čekati jer ih na akciju tjera navedeni MRS. Pošto po njemu moraju izvršiti rezervacije,  moraju kvantificirati iznos rizika. Drugim riječima, kamate su prihod, pa ako bi morale promijeniti kriterije to bi značilo smanjivanje kamata, i stoga bi i prijašnji prihod trebalo smanjiti. Kako to nije moguće jer je iskazan u ranijim godinama to znači da će se sad smanjiti rezultat. 

8.  Jesu li banke dužne platiti zateznu kamatu na preplaćeni iznos?

– Ako bi bilo pravomoćno utvrđeno da su plaćene kamate koje nisu zakonite, pa banke trebaju vratiti razliku, radilo bi se o stjecanju bez osnove. Ako su naplatile više i to stekle bez valjane pravne osnove bile bi dužne platiti zatezne kamate. One teku od dana kada tužitelj postavi tužbeni zahtjev, a zastara iznosi pet godina. Isto vrijedi i ako se zahtjev uputi banci  preporučenim pismom ili na bilo koji drugi dokazivi način. Neki smatraju da bi najprimjereniji bio zahtjev da se ostvari odšteta u visini propuštena prinosa, a on bi mogao biti isti onaj kojega su banke ostvarile u replasmanu viška novca. 

9. Ima li presuda učinak i na bivše dužnike, primjerice one koji su otplatili kredite u švicarcima za automobile? 

–  Iako su  ugovori iskonzumirani, te više ne postoji obveznopravni  odnos između banke i dužnika – više nema tražbina, i u tom slučaju bi morala postojati mogućnost podnošenja zahtjeva za povrat stečenoga bez valjane pravne osnove. Uvjet toga je da je presuda protiv banaka pravomoćna, te da nije došlo do zastare.   

10. Što je s tvrtkama koje su se isto zaduživale u švicarcima? 

 – Oko toga mišljenja su podijeljena. Dio ih smatra da gospodarski subjekt zato što nastupa kao profesionalac ne uživa zaštitu koju uživa u poslovnom smislu neuki pojedinac. Tvrde da stoga na tvrtke presuda nema učinak.  No, drugi smatraju suprotno, a polaze od toga ako se pravomoćno  utvrdi da je postupanje banaka bilo nezakonito, onda bi trebala vrijediti ista pravila: ono što je nezakonito i ništetno za potrošače trebalo bi vrijediti i za tvrtke, korisnike kredita ako su oni sklopljeni pod istim uvjetima.      

Komentari (2)
Pogledajte sve


Da je država mislila na svoje građane ne bi dozvolila uvođenje devizne klauzule na sve kreditne odnose.

Bez devizne klauzule 80% onih koji su kupili stanove ne bi mogli doci do kredita.

Usput budi receno ministarstvo financija RH se takodjer zaduzuje u stanim valutama. I morat ce vratiti kredite u dollarima i eurima bez obzira koji tecaj bude bio. Kada bi se zaduzivali samo u kunama drzava bi odavno bila u bankrotu.

Bez mogucnosti da se zaduzi u stranoj valuti pola ekonomije bi propalo.

Svako zaduzivanje u valuti u kojoj ne zaradjujes nosi ogroman valutni rizik. Drzave, firme i gradjani se zaduzuju u stranoj valuti jer ne postoji dovoljno povjerenja u domacu valutu. Devizna klauzula nije izbor, i drzava je nemoze ukinuti dekretom jer bi to dovelo do poskupljenja novca i pada ekonomske aktivnosti.

Izbor dobivas tek onda kada tvoja ekonomija postane dovoljno jaka i kada svijet pocne vjerovati u kredibilitet tvoje valute.

Ova presuda iako prvostupanjska samo otkriva kako je hrvatska država svojim građanima mačeha a ne majka. Naime svaka normalna država bi prvenstveno trebala biti država svojih građana u kojoj će se oni osjećati suvereni, sretni, zadovoljni i zaštićeni. Hrvatska to na žalost nije. Za hrvatsku državu bi se trebala primjeniti nekad rabljena, a sada zaboravljena nespominjana teorija koja kaže: “Država je vlas manjine nad većinom. Tu vlast ona osigurava svojim represivnim aparatom policijom i vojskom te dirigiranim samo na izgled neovisnim sudstvom”.
Da je država mislila na svoje građane ne bi dozvolila uvođenje devizne klauzule na sve kreditne odnose. Naime svi krediti ili najveća većina njih zaštićeni su deviznom klauzulom ( definirani u E ili CHF a obračunati i isplaćeni na dan odobrenja u HRK ) što je direktini udar na platni sustav i monetarnu politiku države. Devizna klauzula je gubitak vjerodostojnosti HRK, hrvatske nacionalne valute i praktički gubitak financijske, a time i opće suverenosti hrvatske države i njenih građana.
Već sam to u nekoliko navrata komentirao i naglasio da se radi o veleizdaji i da ona ima živuća i imena i prezimena u Hrvatskoj.
I ova presuda pokazuje da je tio tako jer na određeni način ukuda deviznu klauzulu, istina bog samo kod kredita u CHF, preračunava kredit u HRK-e na dan izdavanja ( pa takav je bio i prikazan i realno isplaćen u trenutku davanja, jer se platni promet u Hrvatskoj vodi isklučivo u nacionalnoj valuti – HRK. No ona na žalost pokazuje da se za moraju izboriti sami građani dok je država neutralna. Zamislite samo koliko su “blazirani” komentari koji izlaze i države-od državnih dužnosnika ćije se izjave kreću od to je dobro, sudstvo radi dobro do toga da je to sada pitanje banaka.
A za što služi država i koja je uloga njene HNB !? Da štiti i regulira monetarnu politiku države, štiteći tako stabilnost nacionalne valute, nacionalni identitet i neovisnost i blagostanje i sigurnost svojih građana. Ili pak da štiti bankarski sustav i krupni kapital posebno uvozni loby.
Mađarska država je svjež i vjerodostojan primjer trezvene, nacionalno osvještene politike. Ukinuli su deviznu klauzulu i zamislite ni jedna banka nije otišla iz Mađarske iako su to listom najavljivale. “Malo sutra” pa banke uvijek zarađuju,u Madarskoj sada značajno manje, realnije ali ipak zarađuju, a u Hrvatskoj bezobrazno puno i još uz potporu vlasti i HNB-a.
i to bi bilo to. Nemam volje više ovo komentirati jer mi se na sve gadi.
Kad malo otpuhnem ponovo ću, jer imam samo ovu državu, i koliko jalovo izgledalo moram se za za opći boljitak u njoj boriti pa i ovakovim tekstovima i komentarima. Možda ih koji političar proćita, pa mu “prosvjetli” i učini nešto.?!

New Report

Close