U sektoru ugostiteljstva i trgovine u prvih je pola godine promet bio sedam milijardi kuna veći nego u prvom polugodištu lani, pohvalila se ovih dana ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec ističući učinke provedbe fiskalizacije. Prema Čavlović Smiljanec, Vladin plan da se u 2013. istjerivanjem dijela sive zone u ‘bijelu’ u proračun slije barem pola milijarde dodatnih kuna od PDV-a očito će se premašiti, a njezina je procjena da bi do kraja godine samo efekt tako povećanog prometa za proračun mogao biti čak milijardu i pol kuna.

Međutim, uz toliki rast prometa postavlja se pitanje zašto onda s punjenjem proračuna – pa čak i kod PDV-a kao jedne od rijetkih stavki koje su u prvih pola godine bile izdašnije nego lani – ne ide bolje. I zašto je invazija poreznih inspektora koji trenutno naročito haraju po kafićima, hotelima i raznim drugim turističkim objektima duž jadranske obale tako histerična da je i većina onih koji inače pozdravljaju uvođenje financijske discipline kritiziraju? Kao najizgledniji odgovor nameću se nervoza i pritisci u Ministarstvu financija zbog efekata 60 posto snižene stope PDV-a za ugostiteljske i turističke usluge (sa 25 na 10 posto) koja je u primjeni od ove godine, a prilikom donošenja te političke odluke i pobjede IDS-a i bivšeg ministra turizma Veljka Ostojića očito su izostale temeljitije analize i procjene učinaka.

Danas se s tim u vezi među ekonomskim analitičarima grube procjene kreću između 2,5 i 3 milijarde kuna. “Država se odrekla toliko novca na račun jednog sektora koji je i mimo toga bio razmjerno konkurentan, dajući ga tako u dobroj mjeri i strancima, što kroz vlasništvo kapitala u hotelskim kompanijama, što kroz jeftinije ljetovanje turista iz znatno bogatijih zemalja nego što je Hrvatska”, kaže jedan od njih. Spomenute procjene su, pak, u odnosu na one profesora Guste Santinija, i prilično konzevativne. On smatra da bi efekt tog promašaja mogao biti čak i pet milijardi kuna, zbog čega taj potez naziva i tragičnim. “Komparativna prednost Lijepe naše pripada svim građanima Hrvatske, a ako PDV identificiramo kao oblik turističke rente, za što postoji obilje argumenata, tada smo si snižavanjem stope PDV-a srušili cijenu te društvene rente u korist privatnog kapitala. To se u konačnici može interpretirati i kao subvencija”, ističe Santini dodajući kako se na taj način drugim sektorima samo daju razlozi za negodovanje.

Već i prije špice turističke sezone, za koje je efekt snižene stope i najizraženiji, evidentno je da je to otupljujuće djelovalo na pozitivne proračunske učinke uvođenja fiskalnih blagajni i pojačanog utjerivanja poreza. Oko 1,4 milijarde kuna ili 7,5 posto više PDV-a do sredine godine u odnosu na prvu polovicu prošle i ne zvuči baš osobito postignuće uz sedam milijardi kuna veći promet u trgovini i ugostiteljstvu/turizmu, uz tromjesečni efekt lanjske 8 posto niže opće stope tog poreza (prema procjenama, 600-700 milijuna) te ukidanje nulte stope PDV-a za neke osnovne proizvode.

Prihodi od PDV-a u srpnju su, pak, bili nešto manji od 3,4 milijarde kuna, što je oko 800 milijuna kuna ili gotovo petinu manje nego u lanjskom srpnju. Koliko se od tog pada može pripisati pomaku u naplati PDV-a pri uvozu nakon ulaska u Europsku uniju, a u kojoj je mjeri tome kumovala glavna turistička sezona i izraženiji učinci niže stope PDV-a, teško je razlučiti.

Kada plaćaju, oni ne plaćaju

U procjene te porezne avanture ne bi se upuštala Martina Dalić, iako kao Linićeva prethodnica ima bolji uvid u proračunske hodograme od analitičara koji stvari promatraju izvana. No, problemi koje za fiskus izaziva ugostiteljsko-turistička stopa PDv-a nimalo je ne iznenađuju jer “cijelo je ugostiteljstvo de facto na neto povratu. Svi inputi su im na 25, a outputi na 10 posto. Dakle, kada plaćaju PDV, oni ne plaćaju, oni traže i dobivaju povrate”. Zato je, kaže, “cijela ova porezna hajka zapravo bitka za manji povrat, a nikako za veći prihod”.

Problem s tom sniženom stopom proizlazi iz činjenice da PDV nije tek porez na promet. Porezna osnovica je cijeli lanac dodane vrijednosti ispred samih kafića, hotela, restorana, zbog čega je i efekte tih mjera teško izračunati. “Ako i zadnjeg u lancu oporezuješ 10 posto, efekt je kao da sve u lancu oporezuješ s 10. Zato porezna osnovica nije ono na što PDV plaćaju hoteli i restorani, već je to samo jedan dio osnovice. Kroz povrat pretporeza sektoru ugostiteljstva dobiva se ustvari situacija da svi koji su u lancu prije njih subvencioniraju – ugostiteljstvo. Oni, naime, plaćaju 25, država na kraju prima 10, a razliku vraća ugostiteljstvu!”, objašnjava Dalić.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

To je, uostalom, i razlog zašto su se prijašnje vlade dugo i grčevito držale 10-postotne stope samo na smještaj. Hotelijerski lobi time bi nešto dobio, a proračun nije izgubio puno. Ministar Linić prije godinu i pol očito nije bio dovoljno ustrajan u tome da spriječi dizanje brane za taj koalicijski kompromis ili je možda podcijenio posljedice odluke.

Pritisak na poreznike

No, no već neko vrijeme iz Vladi bliskih izvora tvrdi se da Linić uoči pripreme proračuna za iduću godinu namjerava ustrajati na vraćanju standardne stope PDV-a i za ugostiteljsko-turističke usluge. Vrijeme će pokazati hoće li taj benefit ‘plesati samo jedno ljeto’, a za ovu godinu ministru financija očito preostaje pokušati igrati na kartu žestokog utjerivanja poreza i eliminiranje lokalnih poreznih šefova koji ne mogu pratiti taj tempo.  

Zasad je teško predvidjeti i koliko će pritisak na poreznike i državne financijaše smanjiti rast financijskih rezultata u turizmu uz povlaštenu stopu PDV-a. S tim u vezi ministar turizma Darko Lorencin nedavno je istaknuo kako je u prvih šest mjeseci u tom sektoru ostvaren rast prihoda od 6,6 posto. Međutim, prema računicama profesora Santinija, a s obzirom na ovogodišnje ustupke s PDV-om, svaki rast u turizmu manji od 15 posto je zapravo pad. On je, doduše, i s aspekta strukture ekonomije nesklon dodatnom podupiranju sektora koji već u njoj participira s oko 18 posto. Time se, kaže, ne ide prema rješenju, nego izgradnji novog problema.