Lijepo uređeni izlog ili vješto smišljen raspored namirnica u trgovinama ponekad će privući kupca, a da zapravo ni nije namjeravao ući u određenu trgovinu. Trgovci bi stoga, neovisno o svojoj veličini ili specijalnosti, trebali biti svjesni da je njihov prodajni prostor ustvari njihov medij za komunikaciju vrijednosti i posebnosti koje posjeduju.

No, ako nije u skladu s analizom i dobrim poznavanjem temeljnih vrijednosti i srži brenda, isključivo dekorativno uređenje interijera samo po sebi nije dovoljno za dobar poslovni rezultat. Kako nam kaže Damjan Geber, direktor studija za projektiranje i optimizaciju prodajnog mjesta, produkt dizajn i arhitekturu – Brigada, prodajni prostor se ne bi trebao tretirati neovisno od ostalih ustaljenih kanala komunikacije s korisnicima već bi trebao biti integriran u cjelokupnu priču. 

Drastične promjene
"Detaljno osmišljenim konceptom prostora, praćenim kvalitetnim uređenjem, dobro pozicioniranom vizualnom komunikacijom, logičnim navođenjem kupaca i sličnim alatima stvara se uspješan prodajni prostor koji će davati dobre rezultate i praktički prodavati sam od sebe", smatra Geber, Tako nije ni čudno da je puno primjera lijepih prostora koji nisu bili dugog vijeka i u konačnici su se pokazali kao promašena investicija. Ipak, postoje i svijetli primjeri onih koji su drugačijim, temeljitijim pristupom konceptu prodajnog prostora učinili razliku i postavili nove standarde. Među njima su, svakako, pekarnice čiji je izgled posljednjih godina drastično izmijenjen.  "Nešto što su svi uzimali zdravo za gotovo poput kupovine kruha, drugačijim promišljanjem postalo je puno više od toga. Tu svakako prednjače Dubravica i Mlinar koji su postavili neke nove standarde organizacije i uređenja ove tipologije što sad mnogi kopiraju, ali uglavnom s nedovoljnim uspjehom jer bez razumijevanja srži sve se svodi na estetiku", smatra Geber dodajući kako se vrlo zanimljivi prostori pojavljuju i u sferi manjih, specijliziranih trgovina prehrambenim artiklima, delikatesama i eko prehranama.

Tu ističe zagrebačka trgovina začinima 'Harissa', koncept trgovina 'Uje' te Bio&bio."Na žalost, među neprehrambenim trgovačkim granama stanje je puno slabije. Rijetki trgovci, ali i veći brandovi, odlučuju se na ozbiljniji iskorak u stvaranju jedinstvenog ambijenta prodajnog prostora, a potpunih prodajnih koncepata još i rjeđe. Dobar primjer su Aqua maritime, tvrtka koja je svoj uspješan koncept uspjela izvesti i van naših granica, ili Tele2 koji je jedna od rijetkih multinacionalnih korporacija koje su koncept svojih prodajnih prostora povjerile hrvatskoj tvrtki", zaključuje Geber. 

Otpor prema promjenama
S druge strane, kaže Sandra Mrvica Mađarac, predavač na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru. veliki hipermarketi uglavnom koriste pravila tzv. "Space i Category" menadžmenta kojim se određuje asortiman i izgled police u kategoriji, ali i svi ostali aspekti upravljanja pojedinom kategorijom. Mali trgovci, kaže Mrvica Mađarac, takva pravila uglavnom ne koriste, a razlog tome je nedovoljna površina prodajnog prostora te nevoljko mijenjanje ustaljenih navika poslovanja."Najveći otpor prilikom uvođenja novih pravila u prostornom planiranju trgovina su mijenjanje ustaljenih navika kupaca koji često dolaze u trgovinu (njihova zbunjenost novim razmještajem), otpor zaposlenih trgovaca zbog novih zadataka, procedura i načina rada", ističe Mrvica Mađarac naglašavajući kako maloprodavači u Hrvatskoj tek u novije vrijeme koriste razmještaj proizvoda prema kategorijama proizvoda, a ne prema asortimanu, što se u zemljama zapadne Europe i SAD-u pokazalo učikovitije i profitabilnije.