Prehrambena ovisnost Hrvatske nije nova tema. Godinama se upozorava na alarmantne podatke o golemu uvozu hrane, što je posebno evidentno od 2000. kada je na uvoz potrošeno tek nešto iznad milijardu eura, da bi u 2013. trošak iznosio 2,13 milijardi eura.
O negativnim trendovima svjedoči i podatak da je između 2000. i 2004. negativna bilanca na godišnjoj razini u prosjeku iznosila oko 450 milijuna eura dok je za samo prvih šest mjeseci 2014. dosegnula gotovo 500 milijuna eura. Hrvatska prehrambena ovisnost otprilike je na razini oko 45 posto, što je itekako alarmantan podatak u usporedbi s europskim prosjekom koji iznosi svega osam posto, ovo je tek jedan od naglasaka skupa o prehrambenoj ovisnosti RH održanog u Varaždinu u organizaciji Varaždinske županije i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Šestorica u plusu
Da zvoni alarm i opominje kako je žurno potreban radikalni zaokret u nacionalnoj poljoprivrednoj politici, očitava se i iz podatka koji je tom prigodom iznijela pomoćnica ministra poljoprivrede Zvjezdana Blažić. Prvi puta od 2000. stupanj pokrivenosti uvoza izvozom u razmjeni poljoprivredno prehrambenih proizvoda u 2013. bio je manji od pokrivenosti ukupne robne razmjene ostvarene na razini RH. Deficit u robnoj razmjeni poljoprivredno-prehrambenog asortimana prošle je godine naspram rezultata iz 2012. bio veći za 25,3 posto.
Od 26 grupa izvoznih proizvoda samo šest je lani imalo suficit u rasponu od 6,4 milijuna eura (duhan) do 70,3 milijuna eura što je bio učinak izvoza žitarica. U tom razredu su još samo tune i ostale riblje vrste, mesne prerađevine, uljano sjeme i sirova koža. Lista uvoznih proizvoda koji svojim financijskim utegom vuku bilancu u ponor višestruko je duža, dostatno je spomenuti samo minus na uvozu svih vrsta mesa koji je prošle godine iznosio više od 200 milijuna eura. Negativni učinak kod mliječnih proizvoda iskazan je kroz 126 milijuna eura, dok je kod voća iznosio 122 milijuna eura.
Loša politika
Tržišnu samodostatnost ostvarujemo u 11 kategorija, a kod više od 40 ovisni smo o uvozu. Proizvodnja mandarina tri puta premašuje potrošnju lokalnog tržišta, trešanja, višanja i vina gotovo dva puta dok meda imamo tek 10-tak posto više od količine koju tržište konzumira. Soje, suncokreta, pšenice, uljane repice, zobi, ječma i kukuruza proizvodimo više nego što iznosi domaća potražnja, no raž koja se sve više koristi i kao krušna žitarica moramo uvoziti jer je ta proizvodnja, premda imamo dobre uvjete, neopravdano nepopularna među ratarima. Domaćin skupa Dragutin Vincek, pročelnik županijskog odjela za poljoprivredu ocjenjuje da je ključni uzrok prehrambene ovisnosti nepostojanje poljoprivredne strategije.
"Ne okrene li Hrvatska 'naglavačke' svoju poljoprivrednu politiku, barem u okvirima koliko je dozvoljeno pristupnim ugovorom, poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom hrane i dalje će nestajati sa scene," smatra Vincek. "Već dulje vrijeme ne uspijevamo prehraniti sami sebe i sve više ovisimo o uvozu koji izbacuje iz stroja ključne dijelove domaće poljoprivrede. Kod nas se forsiraju priče o nužnoj industrijalizaciji sela, iako je u zemljama EU-a visoka proizvodnost u poljoprivredi desetljećima razvijana na principima zdravog i vitalnog sela," kaže Vincek i podsjeća da su "veliki sustavi ujedno i najveći uvoznici."
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Jer je cijeli sektor proizvodnje hrane pogrešno organiziran i vrednovan. Poljoprivredne proizvode ne proizvodimo jer je uvozna cijena bolja (niža) već zato što domaća hrana ne može pokriti potražnju, proizvod je skuplji lošije kvalitete. Puno vrsta proizvoda se i ne proizvodi, jer to bi značilo da se nešto mora raditi. Kad se novac bude plaćao za učinak a ne jer je zajamčen, onda će se neke stvari promijeniti na bolje. Ali ni to ne bi objasnilo apetite domaćih proizvođača koji pokušavaju prodavati manju količinu, manje kakvoće za veću cijenu od uvozne tj. izvoziti je manju cijenu na iste proizvode koje uvozi za veću cijenu od one koje nudi na inozemnom tržištu. Puno je anomalija unutar slabašne domaće prehrambene industrije. Isto tako Hrvatska ne prepoznaje trendove. Uzmimo primjer svinjogojstva. Velika potražnja za svinjetinom postoji ali je od proizvođača nitko ne prati po pitanju ponude a posao bi bio jako lukrativan za one koji bi se time bavili. To je samo jedan primjer. Ostali primjeri funkcioniraju manje-više po istom načelu. Problem male proizvodnje, niske kakvoće ali velikih apetita je pak nešto drugo. To je stvar mentaliteta i precjenjivanja samoga sebe i svojih prilika. Po pitanju toga, domaći proizvođači očigledno ne vide gdje su oni unutar cijele priče. Gledajući u zrcalo oni vide daleko ljepšu sliku sebe od one stvarne. S takvom pogrešnom slikom o sebi i ne začuđuje da misle prodavati nešto pod zlato što to nije, za cijene koje nemaju veze s vezom.
Hrvatska bi mogla hraniti pola Europe, kad bi drzava dijelila subvencije sakom i kapom. T.j., uzimala novac od siromasnih radnika i davala ga nesposobnim poljoprivrednicima. Sve dok poljoprivreda ne shvati, da je ona ta koja se mora mijenjati i da je ona ta, koja stoji u konkurenciji sa ostalim poljoprivrednicima zemljama u EU i da samo svojom efikasnoscu i kvalitetom moze racunati na blagi oporavak. Necemo valjda kriviti umirovljenika, koji si kupi suncokretovo ulje za 7 kuna, a nece kupiti ono domace za 16 kuna, jer nasim poljoprivrednicima se ne isplati prodavati suncokret ispod 2,5 kune po kili a za litru ulja treba skoro 4 kile sjemenki suncokreta. Ovo samo kao mali primjer, mogao sam uzeti bilo koju drugu kulturu, stanje je slicno.
Nemam uopće potrebu čitat tekst. Odgovor na pitanje iz naslova je: zato jer smo ušli u EU i tako mora biti.
Hrvatska bi mogla hraniti pola EU, ali po onome što se predstavlja u javnosti ispada da nemamo dovoljno hrane niti za svoje potrebe. Idiotarija.
Uključite se u raspravu