U Cehovskoj ulici 46 u Varaždinu u planu je izgradnja dva velika postrojenja za proizvodnju biodizela, svako vrijedno oko šest milijuna eura. I dok bi se u jednom biodizel dobivao iz biljnih ulja, u drugom bi se biodizel dobivao pirolizom plastike.

Otići će drugdje

Potvrdio nam je to direktor varaždinske tvrtke Biovalue Ivica Šprem. Osnivač te tvrtke je nizozemska tvrtka BioValue Holding, koja je i glavni investitor cijelog projekta.

– Radi se o dva pogona u kojima bi se otvorilo 32 radnih mjesta i najsuvremenijoj tehnologiji. Mi smo svjesni da kod građana to odmah izaziva nekakve sumnje, ali ovakvo postrojenje istog investitora nalazi se i u Budimpešti, a u isto vrijeme se grade jednaka postrojenja u Nizozemskoj, Španjolskoj i Kuvajtu – kazao je Šprem, dodavši da Nizozemci planiraju ukupno uložiti 62 milijuna eura.

– U Varaždinu bi investicija bila 12 milijuna, što je u odnosu na cijeli projekt malo i ja vjerujem da će oni ukoliko tu ne naiđu na razumijevanje otići negdje drugdje. Naravno, oni žele oba postrojenja, i ono za pirolizu i ono za biodizel iz ulja, na jednom mjestu – kazao je Šprem, kojeg smo zamolili da komentira zabrinutost građana radi takvog postrojenja u blizini kuća.

Na to je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća ukazao gradski vijećnik i predsjednik ekološke udruge Eko Breza Robert Podolnjak, koji kaže da građani ne žele da se u njihovom susjedstvu gradi postrojenje za spaljivanje otpada.

Šprem je na to je kazao kako shvaća zabrinutost, ali i kako nije riječ o spaljivanju otpada.

‘Nije spaljivanje’

– Piroliza je termokatalitički proces kojim se na visokoj temperaturi od 1300 stupnjeva, bez prisutnosti kisika, plastika u kotlu razdvaja na plin i ulje – pojasnio je Šprem jednostavnim rječnikom.- Ja se zapravo bojim da taj projekt možda i neće zaživjeti u Varaždinu, a siguran sam da bi od njega imali samo koristi – kazao je Šprem te istaknuo kako je ekološka studija postojećeg pogona u Mađarskoj pokazala da postrojenje nema nikakve negativne ekološke efekte na okolinu.

– Naše postrojenje bilo bi zatvorenog tipa i nikakve plinove koji se stvaraju u procesu pirolize ne bi ispuštali van, već bi se ti plinovi koristili za ponovno zagrijavanje – pojasnio je Šprem ukratko kako bi funkcioniralo postrojenje u kojem bi se godišnje u biodizel pretvorilo 4000 tona plastike.

– Mi smo kontaktirali mnoge sakupljače otpada i ispostavilo se da oni nemaju kamo sa svom tom plastikom koje imaju na tone. U tom svjetlu bi ovakvo postrojenje itekako dobro došlo – zaključuje Šprem.