Boro Nogalo, liječnik kojeg dobronamjerni kolege u šali vole nazvati ravnateljem buntovnikom, definitivno spada u društvo najdugovječnijih bolničkih čelnika u našoj zemlji. Kormilo zagrebačke Dječje bolnice Srebrnjak u njegovim je rukama već duže od 18 godina i nema naznaka da će uskoro prijeći u tuđe.

Računica je jasna i na njegovoj je strani – za mandata ovog ravnatelja ta, zapravo malena zdravstvena ustanova s oko 200 zaposlenih, uspjela se nametnuti inovativnim i ambicioznim projektima koji su joj priskrbili titulu ne samo nacionalnog, već i europskog centra izvrsnosti na polju pedijatrije i središnje ustanove u području respiratornih bolesti, alergologije, imunologije i poremećaja spavanja. Prvi su u Hrvatskoj ponijeli titulu bolnice "Prijatelj djeteta", posluju po ISO 9001:2008 standardima, a u nadolazećim mjesecima trebali bi postati i prva domaća zdravstvena ustanova s međunarodnom akreditacijom.

Upravo su otvorili prvu jednodnevnu dječju kirurgiju na našim prostorima, u suvremeno opremljenom prostoru gdje roditelji neprestano borave uz malene pacijente kojima se time moguće traume vezane za boravak u bolnici svode na minimum što je, uostalom, trend u najrazvijenijim zemljama. Uz sve to, Srebrnjak je i prvak nacionalnog zdravstvenog sustava u povlačenju novca iz europskih fondova. No na tome ne misle stati, što nam je potvrdio i sam Nogalo. 

Bolnica Srebrnjak budućnost gradi na ambicioznoj strategiji kakve se ne bi posramile ni bitno veće institucije. Koji su projekti srž tog plana? 
Kao i svaka bolnica, i mi težimo najvišoj mogućoj razini kvalitete i u tom kontekstu smo morali organizirati prilagodbe u smislu infrastrukture, komfora, a osobito ljudskih resursa jer su vrhunski stručnjaci i timski rad najvažnija karika u razvoju ove ustanove. Oni su ti koji s vodstvom bolnice osmišljavaju strateške projekte, a potom ih i i pokušavaju realizirati. A to našim timovima uistinu često polazi za rukom. Sretan sam što su nam na Srebrnjak došli stručnjaci iz svih grana zdravstvene industrije, bilo da je riječ o onima koji se bave fondovima Europske unije, ili ekspertima s Rebra, Ruđera, Imunološkog, Klaićeve, kao i onih iz farmaceutske branše. Odabrali su nas jer su uvidjeli da upravo ovdje mogu ostvariti svoje ambicije i potencijale kroz naše zajedničke projekte koji će svojom kvalitetom nadići hrvatske granice. I hvala Bogu, u proteklih pet-šest godina rodilo se pregršt iznimno dobrih ideja koje se mogu ostvariti, neke već jesu, te su i stručno i financijski pomogle Srebrnjaku da opstane u vremenima kada su bolnički budžeti prekrajani i rezani, a brojne ustanove spajane ili gašene. Najznačajnija dva projekta realizirana kroz FP7 – europski okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, te strukturni  projekt Centra kompetencija za translacijsku medicinu, koji je i Vlada RH uvrstila na listu strateških prioriteta i ušao je u operativni program konkurentnost i kohezija, a kojeg su nezavisni briselski konzultanti i revizori još 2010. proglasili najboljim u ocjenjivanoj skupini, nakon čega mu je odobreno financiranje od gotovo 60 milijuna eura. 

Što konkretno taj centar donosi bolnici i pacijentima, što će se u njemu raditi i zašto je toliko važan?
On nam omogućava nekoliko novih dimenzija razvoja. Jedna od njih je znanstveno istraživačka, ali takvog tipa da će imati punu primjenu u kliničkoj praksi. Tu smo se uklopili u globalne trendove translacijske medicine kojima je imperativ najuža suradnja znanstvenika iz područja biomedicine – bazičara, koji rade na samim istraživanjima, s liječnicima koji će njihova dostignuća provoditi u radu s pacijentima. I dosad su eksperti bazične medicine provodili brojna istraživanja, ali zbog nedostatne suradnje s kliničarima rijetko bi dolazilo do praktične primjene. Zato smo ponosni što će upravo naš centar osigurati najužu moguću suradnju te dvije medicinske grane, znanstvenici i kliničari zajednički će određivati prioritete i potom razvijati personalizirane terapije i dijagnostičke metode koje su realno potrebne našim pacijentima. 

Gdje će se centar graditi, i kada bi trebao biti dovršen? 
Gradit će se na zemljištu naše bolnice, prostirat će se na 18.000 kvadrata u kojima će uz, naravno, dio za sama klinička istraživanja, biti smješteni i apartmani za roditelje i djecu, šest operacijskih dvorana, najmoderniju intenzivnu i poluintezivnu njegu te rehabilitacijski centar. Cijeli centar bit će opremljen najsuvremenijom tehnologijom, od one za dijagnostiku poput CT-a i MR-a, do kompletne opreme za istraživačke laboratorije i sve pedijatrijske odjele. Planirana su i dva terapijska bazena, a naglasak će biti na poliklinikama i dnevnim bolnicama i jednodnevnoj kirurgiji, kako bi se djecu što manje traumatiziralo boravkom u bolnici. Trenutno smo u fazi izrade izvedbenog projekta koji je podloga za gradnju, očekujemo da će ona  početi u početkom iduće godine i da bi trebao biti završen 2017. godine.

I u smislu energetske učinkovitosti idete korak dalje?
Da. Centar će biti u potpunosti energetski samoodrživ, koristit će sustav podzemnih sondi i solarnih kolektora, kao i isključivo ekološki prihvatljive materijale, a sve to će mu zajamčiti najvišu razinu učinkovitosti pa ćemo postati vjerojatno prva zelena bolnica u regiji. 

Je li pretjerano reći da bi vam takav centar mogao otvoriti ne samo vrata bliže regije, već i cijele Europe?
Upravo je to i cilj. S obzirom da će se u centru provoditi suvremeni transfer znanja iz pretkliničke faze u kliničku primjenu, te da smo kao europski centar izvrsnosti već stekli zahvalan renome, a i povezani smo s 40 vrhunskih zdravstvenih institucija u Europi, očekujem da ćemo privući velik broj inozemnih stručnjaka i liječnika, naravno uz one domaće. A budući da smo u stanju na međunarodnom tržištu istovremeno ponuditi vrhunska istraživanja i kliničku pedijatrijsku praksu uz razumne cijene, mislim da ćemo svakako moći konkurirati i u najrazvijenijim europskim zemljama. 

Hrvatske granice prelazite i još jednim velikim projektom za kojeg ste također osigurali novac iz EU fondova, ako se ne varam riječ je o 10 milijuna eura?
Riječ je o planinskom Centru za rehabilitaciju na Kupresu. Sa svojih 1200 metara nadmorske visine i svom potrebnom infrastrukturom to je idealna lokacija za tretman alergijskih bolesti koje su se danas u svijetu pretvorile u pošast i zbog čega je globalni prioritet upravo preventiva koja počiva na takvim centrima. Građevinska dozvola je riješena, čeka se početak gradnje pa ćemo s tim projektom nastaviti prema drugim EU fondovima, a otvara se prilika i za sličan morski centar, no o tome je još prerano govoriti. 

Pa tko vam priprema projekte za europsko sufinanciranje kad ste u tome toliko uspješni?
Tu se vraćamo na ono što sam rekao na početku. Sve počiva na multidisciplinarnim timovima mladih ljudi golemog potencijala koji su se kod nas zaposlili preko tih europskih projekata, a koji konstantno prate gdje se što događa u EU i svijetu te tragaju za novim prilikama za razvoj naše bolnice. Mi stalno apliciramo, a kada toliko istražujete, a imate dobre ideje i znate kako se aplikacije pripremaju, uvijek će neki projekt uspjeti zaživjeti kroz europsku podršku. Benefiti su višestruki, država dobiva značajne i unosne projekte, naša bolnica priliku za međunarodni razvoj kojem stremi, a otvaraju se radna mjesta za mlade stručnjake. Svi oni dobivaju posao na određeno razdoblje dok traju projekti za koji su zaduženi i jasno je da su motivirani da što više apliciraju i budu u tome što uspješniji kako bi samim tim produžili svoj angažman. 

To mi je jasno, ali takve je ljude trebalo pronaći, odabrati… Mnogima to ne polazi za rukom.
Ključ je u motiviranosti. Svi ti mladi stručnjaci na svojim su prijašnjim radnim mjestima bili zapostavljeni baš zato što su bili pametni, inovativni i avangardni. Očito je problem ležao u negativnoj selekciji, nekome nije pasalo da uspiju i pokažu svoje potencijale. A mi smo im dali priliku da se dokažu, okupili smo timove, rekao bih, mladih buntovnika s razlogom i upravo je na energiji tih ljudi koji se bore za neke svoje ciljeve i ideje kroz naše zajedničke projekte, izgrađen uspjeh o kojem govorite. Imam dojam da bih ja bez njih bio tek prosječan, ako ne i ispodprosječan ravnatelj. A kad je riječ o EU fondovima, kod nas se često zaboravlja da se od svih tih milijuna, svaki euro mora strogo namjenski utrošiti, nijedan račun ne može biti neopravdan. Uostalom, za takve investicije i sami moramo pribaviti početni kapital, za CCT bila je riječ o 15 mil. kuna koji su osigurali Grad Zagreb i Ministarstvo znanosti i tu leži golema odgovornost za našu instituciju. A mi se sa svojim ugledom ne mislimo kockati.