Nakon što je Adris grupa svoje tvrtke Cenmar, Marimirna, Marikultura Istra i Bisage-Nit integrirala u Cromaris, vodstvo kompanije početkom prosinca 2009. godine povjereno je Goranu Markulinu. Na zadarsku adresu Cromarisa Markulin je stigao s pozicije izvršnog direktora prodaje i marketinga te člana Uprave Tvornice duhana Rovinj. U svom prvom intervjuu nakon dolaska u tvrtku, koja u četiri uzgajališta i mrijestilištu u Ninu proizvodi 60 posto domaćeg uzgoja orada i brancina te 90 posto ukupno proizvedene riblje mlađi u Hrvatskoj, Markulin govori o aktualnim tržišnim trendovima te investicijama i ostalim ambicijama najveće hrvatske tvrtke u marikulturi.

Što je motiviralo duhansku kompaniju Adris da kupi četiri ribogojilišta i uključi se u proizvodnju plemenite ribe?
Proizvodnja zdrave hrane vrlo je potencijalan biznis. Ostvaruju se visoke stope rasta, proizvodi su u skladu s trendovima potrošnje i očekuje se profitabilan razvoj te industrije u budućnosti. Istodobno Hrvatska ima komparativnih prednosti u ovoj proizvodnji da bude iznimno konkurentna na europskom tržištu.

Kojim poslovnim i kadrovskim resursima Cromaris danas raspolaže? Kakav je rezultat dala 2010.?
Ove godine kompanija će ostvariti prodaju od oko 2500 tona ribe, a imamo oko 200 zaposlenih. Podsjetit ću, 2009. godina bila je prva godina jedinstvenog poslovanja tvrtke Cromaris jer su do listopada sve četiri tvrtke poslovale samostalno. Tijekom 2009. poduzete su aktivnosti nužne za uspješno spajanje tvrtki, što je uključivalo i aktivnosti na reorganizaciji i restrukturiranju. I dok je 2009. dala rast od 20-ak posto i negativan poslovni rezultat, već u 2010. ostvarena je proizvodnja veća za 30 posto uz pozitivan poslovni rezultat.

Cromaris je nastao udruživanjem manjih tvrtki dislociranih od Istre do zadarskog arhipelaga i danas je lider u proizvodnji plemenite ribe. S kakvim ambicijama kreirate budućnost: kroz organski rast ili su u planu nove akvizicije?
U ovom trenutku Cromaris je fokusiran na profitabilno poslovanje postojećeg sustava. To ne znači da se isključuju akvizicije, ali one ipak nisu prioritet kompanije u sljedećih nekoliko godina. Cjelokupan rast do daljnjega namjeravamo realizirati kao organski, a to znači u iduće otprilike četiri godine dosegnuti godišnju proizvodnju od 5000 tona.

Kakva je situacija na domaćem tržištu, je li recesija smanjila prodaju? Navodno ste u Zagrebu zatvorili neke prodajne lokacije?
Ekonomska kriza ima određenog utjecaja na potrošnju, ali ne presudnog. Cromaris je prošle godine ostvario kvalitetan rast, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu, a iz dosadašnjih rezultata očekujemo da će uspješna biti i ova godina. Neke lokacije u Zagrebu jesu zatvorene zato što nisu zadovoljavale ciljane kriterije prodaje i profitabilnosti, ali istodobno otvaramo nove. Trendovi za Cromaris su dobri.

Najavljivalo se da će Cromaris investirati 21 milijun eura kako bi 2015. ostvario proizvodnju od 5000 tona. Ostajete li pri tome ili ima promjena?
Nema promjene planova, štoviše velik dio tih investicija već je napravljen. Cromaris ostvaruje ciljane brojke iz strateškog plana u smislu rasta. Ove godine u pogonima Cromarisa počeli su s radom sustavi automatskog hranjenja, pri čemu imamo najbolju tehnologiju na Jadranu, što uključuje i susjednu Italiju, a ne samo Hrvatsku.

Budući da je u Jadranu sve manje ribe, bilo je procjena da je kontroliranim uzgojem moguće godišnje proizvoditi 20.000 tona, i to koristeći novac EU-fondova. Koliko su realne te ocjene?
Treba reći da rast uzgoja zahtijeva golema ulaganja u opremu i u obrtni kapital. Ovo je industrija sa strahovito velikim zahtjevima za obrtni kapital jer proizvodnja ribe traje otprilike dvije godine. Nije zapravo upitno koliko je moguće proizvoditi, već tko će uložiti taj novac da bi proizvodnja rasla jer rast netko mora financirati. Što se tiče fondova Europske unije, njih je moguće koristiti, ali izuzetno su kompleksni i restriktivni što znaju svi koji su prošli proceduru odobravanja investicije. Kod svake investicije prvotno investira sam investitor, a tek potom, ako je projekt prihvaćen i napravljen u skladu sa zahtjevima, fond nakon dosta vremena vraća 50 posto investicije. Pritom je striktno propisano i što može na financiranje, a što ne. Tako, primjerice, cjelokupne investicije u uzgojne kapacitete na moru poput kaveza ili sustava za hranjenja uopće ne mogu biti financirane iz pretpristupnih fondova Europske unije. Dakle, o mogućnostima financiranja treba govoriti konkretno po pojedinom projektu, a ne generalizirati.

Što je bilo s idejom o uzgoju ribe u vodama oko termoelektrane Plomin?
Ona i dalje postoji kao opcija. Neovisno o samoj lokaciji, Cromaris namjerava ući u pogon za predrast ribe koji omogućuje modernizaciju i ubrzanje samog uzgoja.

Osim plasmana svježe ribe pokrenuli ste i preradu. Kako se taj segment razvija?
Cromaris potrošačima nudi delikatesne filete brancina i orade – dimljene i marinirane. Riječ je o proizvodima iznimne svježine i vrhunske kvalitete. Dimljeni filet je u drugom po veličini talijanskom lancu prošle godine proglašen najboljim novim proizvodom. Oba proizvoda su iznimno zdrava i prirodna, bez ikakvih aditiva.

Ima li vaša kompanija s obzirom na razvojne projekte problema s ekološkim udrugama?
Cromaris iznimno vodi računa o standardima očuvanja okoliša i u te projekte ulaže znatna sredstva. Za sve Cromarisove lokacije uzgoja ribe izrađene su studije utjecaja na okoliš i s obzirom na održavanje najviših standarda, nemamo problema u vezi s tim.

Izvest ćemo 60 posto ribe

Hrvati u prosjeku ne jedu velike količine ribe, kamo Cromaris danas plasira proizvodnju? Prodajete li više na domaćem tržištu ili u izvozu?
U prošloj godini odnos je bio otprilike pola-pola, dok ove godine u izvoz planiramo otpremiti oko 60 posto od proizvedenih količina.