Ovako iskreno razmišlja jedna zaposlenica splitske gradske uprave, koja je željela ostati anonimna:

– Radim već dva desetljeća u Banovini kao tajnica. Počela sam nakon mature, nisam nikad ni razmišljala o studiju. Posao sam našla odmah, premda moje kolegice iz Ekonomske škole nisu bile te sreće. Sreća, kao i priča, ima dvije strane. Plaća je mala, ali je zato sigurnost velika, piše Slobodna Dalmacija.

Posao nije zahtjevan, nisam pod stresom, kada zatvorim vrata na poslu – kući idem neopterećena. Nema popodnevnih razmišljanja što nisam napravila, jer sve to mogu i sutra kada dođem na posao. Moje prijateljice koje rade kod privatnika, kada im se, primjerice, razboli dijete, u velikoj su frci, traže tko će se o njemu skrbiti jer uzeti bolovanje za njih je znanstvena fantastika.

Za mene nije. Šefovi nam se mijenjaju svako toliko, nije to toliki problem. Kao i svugdje, ima ih divnih, ima ih i manje divnih, ali, Bože moj, sve to ide u rok službe! Imam zagarantirani godišnji odmor, dnevnu pauzu… Plaća, ponavljam, nije nešto, ali – osjećam se ugodno – priznaje naša sugovornica.

Otkaz – što je to?

No, na sličan način rezonira i većina zaposlenika u ostalim državnim i gradskim službama, ali upravo ovako i većina nas zamišlja njihov rad – ustaljeno radno vrijeme, slobodni praznici i vikendi, minimalna količina stresa, egzistencijalna i financijska sigurnost…

Jednom kad se dočepaš takvog radnog mjesta, miran si do penzije, jer otkaz je gotovo nemoguće dobiti. To je u današnje vrijeme pravi jackpot. Biti siguran da ćeš raditi do mirovine. U jednu ruku im zavidimo, nemojmo se lagati.

U splitskoj gradskoj upravi trenutno radi 440 zaposlenika. Je li efikasna i je li maksimalno na usluzi građanima? O tome bi se dalo govoriti, piše Slobodna Dalmacija.