Fiskalna politika najveća je meta kritika ekonomista, a povjerenje ne ulijevaju ni najnovije Smjernice Vlade. "Ne bude li 'popravnih' mjera, već ove godine prijete nam rizici za rejting , a time i skuplje zaduživanje te manji prostor za rast, kaže Stojić.

Najavljujete konačno popuštanje recesije i blagi rast u 2015. Koliko je taj scenarij ostvariv?
Danas je teško preciznije prognozirati čak i unutar godine dana. Postoje rizici da pad BDP-a bude veći od projeciranog, ali postoji mogućnost blažeg pada. U temeljnom scenariju očekujemo postupnu fiskalnu konsolidaciju iduće godine koja će prvenstveno biti reaktivna na eksterne pritiske od strane tržišta, rejting agencija te relevantnih institucija. Drugi ključan faktor je izgledni ulazak u 'Proceduru prekomjernog deficita' zbog kojih će doći do korekcija u vođenju fiskalne politike.

Zašto niste računali s mogućnosti velikih fiskalnih rezova?
Zato što Hrvatska u prošlom dugoročnom razdoblju u više navrata nije pokazala značajan kredibilitet u konsolidaciji javnih financija, a kamo li pribjegavala drastičnijim potezima poput, primjerice nekih baltičkih zemalja. U novim fiskalnim smjernicama to se ne planira ni sada.

Kako komentirate najave Smjernice fiskalne politike kako bi trebale izgledati javne financije u idućih nekoliko godina?
U Smjernicama se ne vidi dovoljno reformi na rashodnoj strani proračuna kako bi se obuzdao porast izdataka povezanih s ulaskom u EU te servisiranjem duga, ali i povećani izdaci za kućanstva. Zabrinjava što se fiskalna konsolidacija planira prvenstveno na prihodnoj strani u sustavu PDV-a, trošarina i povećanim naporima u naplati poreza, što samo po sebi nije loša stvar, ali u današnjim uvjetima djeluje prociklički. Ono što bi primjerice s porezima bio reformski potez bilo bi osmišljavanje modela kroz koji bi se smanjenjem nominalnog poreznog opterećenja pokušala podignuti realna porezna stopa.U Smjernicama se također nedovoljno nazire reforma državne uprave. Pritom se nipošto ne radi o pukom linearnom smanjenju plaća, no sustav ocjenjivanja uspješnosti, mogućnosti za promjenu radnog mjesta te određena optimizacija ne bi smjele biti nemoguće. Kod nekih reformskih poteza primjetne su nelogičnosti, poput pokušaja da se 'outsourcing' provede najprije u zdravstvu gdje su uvjeti poslovanja specifični.  Istodobno, dok reforma tržišta rada uistinu cilja na fleksibilnost, a reforma mirovinskog sustava na održivost (podizanje dobnog praga za odlazak u mirovinu, penalizacija prijevremenog umirovljenja), naknadno se i dalje pribjegava kompromisnim rješenjima poput poskupljenja troškova zapošljavanja ili razmatranja generalne indeksacije mirovina na povoljnijim osnovama u odnosu na tzv. Švicarsku formulu.

Je li ostvariv rast koji Vlada planira?
Smjernice rasta su (pre)optimistične, ne kažem da nisu ostvarive.

Treba li nam ciljana ekonomska šok terapija?
Vjerujem da je gospodarstvo dostiglo točku kada nam treba šok terapija i mislim da bi ju većina ljudi prihvatila kad bi joj prethodili adekvatni argumenti i kada bi se poboljšalo upravljanje očekivanjima.

Uzmimo samo tri poteza, koje biste najprije povukli?
Prije svega potrebno je produbiti reforme na tržištu rada: da se potiče ispunjenje punog radnog staža, da se destimulira prijevremeni odlazak u mirovinu, zatim da se modificira sustav naknada za nezaposlene, da ih se motivira da aktivnije traže posao te po uzoru na Njemačku češće raditi reforme na tržištu rada, raditi na smanjenju dualnosti tržišta rada, itd. Druga mjera bila bi 'vezati' socijalne transfere po principu 'means testing basis', odnosno vezati ih za uspješnost gospodarstva, što bi stvaralo preduvjete da se troši u skladu sa mogućnostima. To bi značilo postepeno ciljati razinu socijalnih transfera koja u konačnici ne bi stvarala deficit. Zašto ne razmisliti o vezivanju socijalnih transfera uz trendove u zapošljavanju?

A treća mjera?
Treći potez bio bi restrukturirati porezni sustav u cilju da on relativno više podržava rast (growth-friendly). Uz postojeći manjak volje za reformama u Vladi, ministru Liniću ne mogu se zamjeriti pokušaji da poveća naplatu poreza. Trebalo bi smanjiti sve vrste davanja na rad, zašto ne i poreza na dobit i to kompenzirati indirektnim porezima izvan sustava PDV-a.

Ali, kritičari bi rekli da se tim mjerama ide na ruku poslodavaca?
Država mora poslodavcima maksimalno olakšati poslovanje da mogu u budućnosti kreirati nova radna mjesta, što je na obostranu korist.

Može li procedura prekomjernog deficita djelovati kao šok terapija?
EDP ne obećava šok terapiju jer Bruxelles samo daje preporuke na prijedloge države članice kako će uskladiti svoje javne financije s brojkama na koje se obvezala ulaskom u EU. No, budući da se radi o 'rule based policy', ulazak u EDP daje čvršće poticaje po političku i ekonomsku kredibilnost zemlje, te konkurentnost. U konačnici je sve ipak stvar domaće političke volje da se iskoriste mehanizmi, ali i alibi za nekonvencionale ekonomske poteze.

Hoće li EDP sada djelovati kao da smo prije nekoliko godina sklopili stand by aranžman s MMF-om?
EDP je proaktivniji mehanizam od aranžmana s fondom. Više je nadzora, konzultacija i češće se mjeri prolazno vrijeme. Poanta je ako se nastavimo ovako ponašati, pitanje je vremena kad ćemo kredibilnost trebati tražiti sklapanjem aranžmana s institucijama poput 'trojke'.

Koja je naša najveća ranjivost?
Definitivno javne financije. Do kraja iduće godine javni dug koji uključuje sve kvazifiskalne aktivnosti bit će 80 posto BDP-a. Prijeti nam eksplozija javnog duga ako nema gospodarskog rasta, a trošak za kamate raste. Dug će dodatno porasti u slučaju monetizacije autocesta.

Što će se dogoditi ne povratimo li investicijski rejting? 
Sve ovisi o 'popravnim' mjerama u javnim financijama. Ne bude li revizije Smjernica već ove godine prijete nam rizici na rejting, što su nam agencije manje ili više izravno i najavile. Ne vratimo li investicijski rejting prijeti nam skuplje zaduživanje na inozemnim tržištima, ali i skučeniji prostor za rast. Investicijski rejting je ključan jer određuje kvalitetu ulagača, a oni dugoročni i kredibilni dolaze samo kada i gdje imate poticajno ekonomsko i institucionalno okruženje, što se reflektira i na rejting.

Ministar Slavko Linić najavio je novo zaduženje u SAD-u. Koju cijenu može dobiti za 1,5 milijardu dolara?
Cijena ovisi o tajmingu. Trenutno su referentne kamatne stope volatilne pa je samom najavom zaduženja prinos na domaći dug porastao i vjerujem da će se kretati između 6 i 6,5 posto. Na američkom tržištu stvorila se prilična gužva. Samo zemlje istočne Europe najavile su 15-ak milijardi dolara obvezničkih izdanja do kraja godine i Hrvatska bi u tom smislu trebala požuriti s jačanjem fiskalne kredibilnosti.