Novinari i umjetnici koji žive isključivo od svojih honorara smatraju da su sadašnjim prijedlogom porezne reforme zakinuti i pokušavaju se izboriti za promjene. Kako je došlo do te situacije i može li se promijeniti?

„Novinari honorarci već su gurnuti na marginu društva, a novom poreznom reformom, bit će gurnuti još niže", upozorava Sanja Despot, jedna od novinarki koja živi isključivo od svog honorara, piše DW.

Ona je ozbiljna novinarka koja bilježi 18 godina radnog staža u poznatim medijima – dugo godina je radila u Večernjem listu a onda u tjedniku Forum, gdje je i ostala bez stalnog posla, jer je tjednik ukinut, a cijela redakcija postala „tehnološki višak". Od 2013. živi isključivo od honorara, najviše objavljuje u neprofitnim medijima, posebno na portalu Forum.tm, te Faktografu. A to znači da su joj primanja u pravilu nepredvidljiva, da ne zna na koliko sredstava koji mjesec može računati. Da nema bolovanja, niti godišnjeg odmora. Sanja je u grupi novinara-honoraraca koji kroz HND (Hrvatsko novinarsko društvo) upravo pokušavaju utjecati na vodeće ljude u Vladi da se pokuša spriječiti udar na honorarce.

„Možemo reći da su u reformi novinari honorarci prošli najgore jer nitko od novinara honoraraca ne zarađuje mnogo. To su najčešće osobe koje dobivaju tako male honorare da se niti ne mogu uplaćivati mirovinsko. Sve odlazi na puko preživljavanje.“, objašnjava Despot. Tu grupaciju čine mladi novinari, početnici ali i iskusni novinari, koji zadnjih godina u Hrvatskoj masovno postaju tehnološki višak, što zbog stvarne racionalizacije u poslovanju ali i zbog dealova izdavača s političkim i ekonomskim centrima moći koji odlučuju koji su novinari poželjni a koji nisu.

Što kažu brojke?

Sanja Despot je izračunala: Ako je 7700 kn prosječna bruto plaća u Hrvatskoj, honorarac koji bi dosegao taj iznos sada dobiva 6.600 kn neto, a ako prođe ovaj model porezne reforme, dobit će 900 kn manje. Despot upozorava da ne treba zaboraviti da honorarci rade isključivo na svojim sredstvima za rad, da mnogo od tog honorara ode na troškove interneta, telefona, na prijevoz. Sve ono što osobama u radnom odnosu pokriva poslodavac, to honorarci moraju sami. „Ovaj je iznos samo ilustrativan. Većina novinara-honoraraca niti ne dosegne taj bruto u mjesecu!“

To su novinari koji su gurnuti da svoje preživljavanje osiguravaju kroz ono što je dosadašnji porezni sustav smatrao „drugim dohotkom“. Metaforički rečeno, oni koji nisu u mogućnosti ostvariti prvi, pravi dohodak, gurnuti su u drugi dohodak, koji bi trebao biti dodatni, ali je njima – jedan jedini.

Problem je da je ta cijela grupacija ljudi koja živi isključivo od (malih) honorara ostala nevidljiva kreatorima reforme. Da ih se nitko nije sjetio niti ih zapazio. Kreatori reforme su drugi dohodak gledali isključivo kao ono što dijelu populacije doista i jest: a to je dodatni dohodak, fuš, nešto ekstra. I oni nisu htjeli da to drugo, ekstra, ostane povoljnije oporezivano.

Cijeli tekst pročitajte donosi DW.