Vlasnik vinarije Kutjevo Enver Moralić zaintersirao se za mogućnost preuzimanja mostarskog Hepoka. Hepok je već godinama u teškoj situaciji podjeljen na nekoliko poduzeća. U nekadašnjem sjedištu tog poduzeća, južno od Mostara u naselju Bišće polje, još uvijek je registrirano poduzeće kojemu je ostala imovina koju nitko nije htio kupiti. Stotinjak radnika i dalje se nada kako će netko kupiti poduzeće i obnoviti proizvodnju. Oni povremeno primaju jednokratne novčane pomoći Vlade F BiH poput radnika drugih sličnih poduzeća. Takve pomoći nema zadnjih 17 mjeseci. Račun poduzeća je blokiran godinama a stečajna uprava ne zna na koji način provesti likvidaciju poduzeća.

Poznanstvo sa Silajdžićem
Prije nekoliko dana Agenciji za privatizaciju F BiH, kako tvrde pojedini mediji u Sarajevu, obratio se Enver Morlić. On je uputio kratko pismo Agenciji iz svojega poduzeća u Njemačkoj Sikem. Sem njega određeno zanimanje za preuzimanje preostale imovine Hepoka pokazala su dva domaća poslovna čovjeka. Muamer Aleta iz Sarajeva, vlasnik trgovačkog lanca Amco Commerce te Hamo Badžak iz Blagaja kod Mostara vlasnik tvrtke Jaffa. Osnovna djelanost Hepoka prije rata bila je proizvodnja i prerada voća. U Agenciji za privatizaciju najviše očkivanja imaju od Moralićeve ponude koji je fianncijski jedini ozbiljan ponuđač dok druga dvojica ponuđača nemaju ni izbliza sredstava ni poslovnog iskustva kao on. Hamo Badžak inače već koridti dio zemljišta Hepoka gdje je zasadio vinovu lozu i breskve. Kako tvrdi jedan sarajevski tjednik Moralić je u prijateljskim odnosima s bošnjačkim članom Predsjedništva BiH utjecajnim Harisom Silajdžićem te s jednim od utjecajnijih dužnosnika Stranke demokarstke akcije Hasanom Muratovićem. Moralić je zahvaljujući Silajdžićevom utjecaju još u početku rata u BiH domirao vladi u Sraajevu 3 milijuna američkih dolara za tiskanje nekadašnjih BiH dionara. Novac se tiskao u Londonu a te su se novčanice koristile u ratu na dijelu teritorija Bih pod kontrolom Armije BiH i neposredno nakon rata do emisije poslijeratne BiH valute konvertibilne marke. Enver Moralić rođen je u Kotor Varoši a nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u Banjoj Luci u Zagrebu je studirao na Agronomskom fakultetu. Nakon završetka studija radio je u zagrebačkoj Kemikaliji.

Vrijedno zemljište
Postao je zastupnik tog poduzeća u Njemačkoj gdje se oženio bogatom Njemicom, osnovao tvrtku Kemokomplex. Bavio se trgovinomn naftom u vrijeme naftne krize početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Dobre poslovne veze uspostavio je u nekadašnjem Sovjetskom Savezu, osobito u Kazahstanu. U Hrvatsku se poslovno vraća početkom devedeseti godina prošloga stoljeća. Prvbo je kupio zpoljoprivredno dobro Božjakovinu kod Zagreba, poznato po proizvodnji vina od smrznutog grožđa. U Božjakovini je obnovio dvorac Štakorovac iz 18. stoljeća. Kako trvdi sarajevski tjednik u obnovu je oložio 2 milijuna eura. Nakon toga kupuje Kutjevo u čiju je obnovu oložio 40 milijuna eura. Uz proizvodnju vina Kutjevo je poznato i po proizvodnji organske hrane bez i najmanje primjese sintetičkih dodataka. Prema neslubenim informacijama, Moralić prije svega želi oko 500 hektara zemljišta Hepoka koje nije u njegovu vlasništvu ali no ima dugogodišnej pravo korištenja zemljišta. Uz to zemljište najvrijednija Hepokova imovina su prerađivački strojevi. Prema procjenama u obnovu Hepoka potrebno je ulaganje od desetak milijuna eura.

Moralićeva imovina

Moralićeva imovina manjim se dijelom nalazi u Hrvatskoj a veći dio u Njemačkoj, Ukrajini, Kazahstanu, Mađarskoj i Slovniji. U Hrvatskoj je vlasnik Božjakovine, Kutjeva, golemog zemljišta u Kaštel Šućurcu kraj Splita, Tvornice Kemiplas iz Komina, dvorca Štakorovec, vile Račić u Cavtatu, dvorca u Dubrovniku… Ukupna Moralićeva imovina procjenjuje se na oko 400 milijuna eura.

Renomirani izvozni proizvodi

Hepok, što je akronim od Hercegovački poljoprivredni kombinat, utemeljen je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Njegov osnivač i prvi direktor bio Osman Pirija. On je započeo masovnu sadnju vinove loze sorti blatine i žilavke a novi vinogradi po prvi put su navodnjavani sistemom kap po kap. Do kraja šezdesetih godina Hepokovi vinogradi prostirali su se na na 6 tisuća hektara a Hepok je mogao proizvoditi 400 tisuća hektolitara vina. Hercegovčkavina Žilavka i Blatine izvozila su se u većinu europskih zemalja.