Jeste li zadovoljni odgovorima koje ste dosada dobili iz političkih stranaka na sedam pitanja koje je postavio HUP i programima koji su dosada prezentirale?

U ovoj kampanji naglasak kod svih je na obećanjima koja dobro zvuče jer govore o rastu plaća i mirovina, manjim porezima, novim radnim mjestima, većim naknadama, boljem zdravstvu, obrazovanju… Puno manje se govori o tome kako će se do toga doći, a to je ono što nas zanima jer tek se na temelju konkretnog plana rada i poteza može vidjeti koliko su obećanja realna i ostvariva. Stranke istodobno obećavaju stvari koje traže dodatna izdvajanja iz proračuna i manje poreze što pak znači manje proračunske prihode. O smanjivanju rashoda opet nitko nije spreman govoriti i problem deficita planiraju rješavati na temelju većeg gospodarskog rasta. Do većeg rasta može doći samo ako konačno počnu raditi na promjenama dosadašnjih modela rada u javnome sektoru i ozbiljnom rasterećenju poslovnog sektora. Dakle, ako se konačno započne s reformama.

Većina političara obećava smanjenje poreza koje je HUP godinama zahtijevao. Jesu li najavljene porezne olakšice dobro targetirane?

Porezno rasterećenje je dobrodošlo jer je preveliko. Teret su i brojna druga neporezna davanja. Smanjivanje poreza na dobit i poreza na dohodak su dobar smjer. Naše je mišljenje da bi trebalo ići sa cjelovitom reformom poreznog sustava. Podsjećam Vlada Zorana Milanovića je smanjila izdvajanje za zdravstvo za 2 postotna poena, da nama poduzetnicima olakša, da bi to bio razlog za podizanje PDV-a sa 23% na 25% jer je to navodno neutralno za poslodavce, što su tada bile mjere koje su donijele više štete nego koristi. Promjene se trebaju planirati na duži rok, a ključna je održivost.

Reforme su u ovom predizbornom ciklusu pale u zaborav. Što je nužno rezati kako bi se osigurala fiskalna stabilnost i lakše poslovanje?

Reforme nisu samo ili ne moraju uopće biti rezovi već znače promjenu načina rada i uvođenje učinkovitijih i suvremenijih modela. Reforme znače i neke nepopularne mjere i ukidanje određenih privilegija. Ipak prije svega znače da se i u javnom sektoru treba raditi više i bolje i da država svoj budžet mora svesti u održive okvire i prestati zaduživati našu djecu i unuke. Reforma znači i sustav obrazovanja koji će djeci dati znanja s kojima mogu naći posao umjesto da pune Zavod za zapošljavanje, brzo pravosuđe u kojem nema privilegiranih, voluntarizma i proturječnih odluka. Znače i zdravstvo koje ima novca za novu opremu, za lijekove, za za uređene bolnice… Reforme nisu nešto s čime treba plašiti birače jer su one preduvjet većeg standarda. Nadam se da većina ljudi u Hrvatskoj razumije da nas dosadašnji način rada i funkcioniranja vodi u sigurnu propast.