Europska komisija objavila je 25. rujna dva izvješća koja pokazuju u kojoj se mjeri ostvaruje strategija reindustrijalizacije Europe, koju je Komisija iznijela prije godinu dana s ciljem da se udio proizvodnje u europskom BDP-u sa današnjih oko 15 posto do 2020. poveća na 20 posto.

Prvo izvješće, kako donosi euroreport.hr, odnosi se na industrijsku konkurentnost zemalja članica EU-a, a drugo na konkurentnost europske industrije kao cjeline. Udio industrije u europskom BDP-u od početka milenija pao je sa 18,5 posto na 14,4 posto na vrhuncu globalne financijske panike 2009. godine, da bi se potom počeo oporavljati i da bi porastao na 15,5 posto. Ali u 2012. Europa se ponovo počela udaljavati od svog cilja za 2020. odnosno preliminarni podaci govore da se udio industrije opet snizio na 15,1 posto BDP-a.

Konkurentnost industrije
Nakon krize industrija se oporavila u samo Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj, dok sve ostale zaostaju, poput Hrvatske. Većina industrijskih sektora također se nije oporavila, a iznimke su industrija lijekova, vađenje željezne rude i proizvodnja transportne opreme.Izvješće o konkurentnosti EU industrije ponavlja zašto je industrijska proizvodnja važna, pa i za razvoj uslužnog sektora, te pojašnjava zašto europska poduzeća moraju postati konkurentnija na svjetskom tržištu. Kao razlozi zaostajanja europske industrije za američkom, japanskom i južnokorejskom navodi se neučinkovito povezivanje istraživanja i proizvodnje za tržište, te nedovoljno objedinjavanje nacionalnih resursa na europskoj razini. Izvješće konstatira da uspješnu provedbu europske industrijske politike najviše ugrožavaju dva čimbenika. U prvi se svrstavaju prepreke ulasku na unutarnje tržište, fiskalna konsolidacija, razduživanje banaka i niska potražnja. 

Podjela u klastere
Drugi faktor je niska razina investiranja, dijelom zbog ekonomskih i političkih neizvjesnosti. Također, velik problem za industriju predstavljaju visoke cijene energenata te u mnogim članicama otežan pristup financiranju. U takvim okolnostima, ključnim za oživljavanje rasta, pomalo zbunjujuće, smatra se 'povećanje učinkovitosti javne administracije'. Da bi prikazalo razlike među članicama izvješće ih razvrstava u tri skupine. U prvoj su zemlje koje sustavno imaju dobre rezultate poput Austrije, Belgije i Danske, u 'umjerenom klasteru' su one koje su konkurentne u nekim sektorima, ali se suočavaju s problemima u ostalima poput Cipra, Grčke, Italije i Malte. Hrvatska se nalazi u 'klasteru koji sustiže ostale', koji se suočava s velikim izazovima u mnogim područjima, ali se brzo popravlja.

Izvor: Euroreport.hr

Razlike

Gdje je Hrvatska?

Prema kriteriju privlačnosti poslovnog okruženja od Hrvatske su lošije samo dvije članice. U analizi se za Hrvatsku navodi i da još pati od niskih ulaganja te slabe infrastrukture za inovacije, ograničenog pristupa financiranju, neučinkovite javne administracije i visoke razine poslovne korupcije. No, Hrvatska je bolja od prosjeka u energetskoj učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije.