Tri brata iz Donje Zdenčine zagospodarila otpadom iz regije

Autor: Mirko Vid Mlakar , 06. siječanj 2009. u 22:00

Eko-flor od obrta postao vodeća privatna komunalna kompanija s prihodom većim od 91 mil. kuna

Godine 1993., nakon povratka iz rata, Ilija i Josip Špikić u Klinča Selu pokraj Zagreba otvorili su kafić. Desetljeće poslije toga poduzeće u vlasništvu braće iz Donje Zdenčine, nedaleko od Jastrebarskog, imalo je godišnji prihod veći od milijun, a lani veći od 12 milijuna eura. No više se nisu bavili ugostiteljstvom nego su prešli na gospodarenje otpadom i razvili Eko-flor plus. Tvrtka nije samo probila lokalne i županijske okvire, nego je i jedini hrvatski komunalac koji je preskočio i državnu granicu. Odluka da se prebace u komunalce bio je taj što su braća kao mali ugostitelji imali velikih problema sa zbrinjavanjem otpada. U biznis s otpadom ušli su 1997. Tad su, još kao obrtnici, dobili koncesiju u općini Draganić u Karlovačkoj županiji, a sada grupacija za skupljanje i zbinjavanje različitih vrsta otpada ima 71 koncesiju na području 13 županija (od Međimurske do Splitske i od Vukovarske do Zadarske), a prošle su godine očekivali prihod od 125 milijuna kuna.

Vrtoglav razvoj
Kad smo posjetili Eko-florovo sjedište u Zdenčini nismo mogli razgovarati s Ilijom Špikićem budući da je bio u posjetu poslovnim partnerima u Izraelu. No uz Josipa je bio najstariji brat Stipe. Krajem 1989. zaposlio se kao pomoćni konobar na brodu, a prije nego što se vratio u Hrvatsku bio je na jednom brodu-hotelu Carnival Cruise Linesa šef restorana. Prema podacima koje nam je dao najmlađi brat Josip, prije pet godina prihod tvrtke iznosio je manje od osam milijuna, a već 2005. više od 38 milijuna kuna. Za rezultate u 2005. Gospodarska komora Zagreb uručila je Eko-floru Zlatnu kunu u kategoriji srednjih poduzeća u Zagrebačkoj županiji, a Business.hr je 2006. godine tu tvrtku zbog rasta prihoda od oko 350 posto u dvije godine proglasio prvom gazelom središnje Hrvatske. U tome je razdoblju dobit prije oporezivanja s oko milijun skočila na 7,2 milijuna kuna, a broj zaposlenih povećan je s manje od 30 na više od 90. Samo u 2005. vrijednost investicija dosegla je 12,5 milijuna kuna. No, tvrtka braće Špikić ne živi na starim lovorikama, nego je nastavila biti brzorastuća. Primjerice, prihod je od 2005. utrostručen, a broj zaposlenih povećan je četiri puta. Kad su počinjali, Josip još nije imao vozačku dozvolu. Koja mu i nije trebala budući da je stariji brat Ilija vozio, a netko je morao manipulirati kantama. Taj netko mogao je biti samo Josip, jer nije bilo drugih radnika koji bi ubacivali otpad u tada jedino vozilo. Sada Eko-flor plus, koji je zapravo grupa, zapošljava gotovo 360 ljudi. U Hrvatskoj ih radi 320, u Makedoniji 22, a u Srbiji 15. Ideja o poslu u Makedoniji, u koji su ušli prije četiri godine, rodila se nakon što im je jedan slastičar koji se želio vratiti u rodni kraj rekao da tamo nema privatnih komunalnih poduzeća. Špikiće nije trebalo mnogo nagovarati, a iskoristili su priliku i u Vojvodini, gdje su 2008. počeli posao s lokalnim partnerom. Vrtoglavi razvoj Špikići bilježe nakon 2000. godine, do kada su postigli koncesije za prikupljanje otpada u tri jedinice lokalne (samo)uprave, a 2001. obrt je prerastao u tvrtku. Već su tada postali vodeća hrvatska privatna tvrtka za skupljanje komunalnog i glomaznog otpada i sekundarnih sirovina. Pitamo ih za tajnu njihove ekspanzije. Smiju se i kažu da je iza njih stajao “američki kapital”, misleći na ono što je Stipe slao mlađoj braći, ne samo u obliku novca nego i savjeta. “Nije ništa išlo samo od sebe. Trebalo je istraživati tržište i obilaziti teren. U stvari, posao sam vuče. Tko hoće biti najuspješniji mora biti najbolji ili najpovoljniji, ili jedno i drugo. A to znači da smo morali više dati nego neka tvrtka s imenom. Primjerice, negdje je Eko-flor plus nudio besplatan odvoz u promotivnom razdoblju od šest mjeseci. Strane kompanije žele na temelju što manje ulaganja dobiti što više, a to nije naša logika. Prije smo morali od konukrenata više ulagati, ne samo novca, a sada moramo više ulagati od ostalih jer želimo biti regionalni igrač”, tvrdi Stipe.

Tvrtka kao Ferrari
“Kad smo počinjali, nitko se nije gurao u ovaj posao, ali u ovome je desetljeću nastala gužva i na ovome tržištu. Došle su i neke strane tvrtke, ali su odustale, čini mi se upravo zbog njihove logike brzog zgrtanja novca. Mi ulažemo mnogo u vozila, kontejnere i drugu opremu za što se povrat može očekivati za pet do sedam godina. No mi smo ovdašnja, hrvatska tvrtka i nama nije do brze zarade nego do kvalitetnog rasta”, tvrdi Josip. Na naše pitanje o dobiti samo kaže da se sva dobit ulaže u daljnje širenje. A Eko-flor plus već posluje s više od 3000 tvrtki i 400.000 individualnih korisnika. “Mi, vlasnici tvrtke samo smo vrh piramide. Tvrka je kao Ferrari. Što vam vrijedi imati taj auto, ako ga ne znate voziti, odnosno srediti da svaki dio, od motora do kočnica, bude u najboljem stanju. Zato kao možda najveći uspjeh smatram naše odnose sa zaposlenicima, te kako su Ilija i Josip od tih ljudi stvorili stručnjake u poslu kojim se bave. Vlasnici tvrtke moraju biti i lideri”, smatra Stipe. On je neformalni voditelj ljudskih resursa, te ističe da Eko-flor plus mnogo ulaže u edukaciju zaposlenika u bilo kome sektoru, smjeru i stupnju. Na praksu im dolaze učenici mehaničarskog smjera i odmah im se nudi posao. Špikići tvrde da su u njihovoj tvrtki “plaće iznad prosjeka komunalaca”. Tvrtka zasad ima 15 inženjera. Budući da je narasla, ni tri brata ne mogu je operativno nadzirati pa se u posljednje vrijeme osobito radi na prenošenju odgovornosti i s tim povezanim ulaganjima u srednji menadžment. “Na početku smo Ilija i ja bili sve, te smo skakali iz radnih uniformi u odijela u kojima smo se sastajali s partnerima. Nismo imali pojma o kamionima s nadogradnjom za otpad i uopće o ovome poslu, ali smo mnogo uložili u učenje uz rad i iz rada. U obitelji smo navikli na upornost i suradnju. U međuvremenu smo prerasli sami sebe”, kaže Josip. Kompanija braće Špikić, koja se u međuvremenu proširila za tvrtke kćeri Eko-Ritam i Müll-Trans zapravo nudi “ključ u ruke” u vezi s odvozom i zbrinjavanjem gotovo svih vrsta otpada. Slično kao i većina drugih tvrtki koje se bavi zbrinjavanjem otpada, Eko-flor plus s vremena na vrijeme proziva se kao “onečišćivač”. Stipe smatra da se te kritike javljaju jer je njihova tvrtka postala veliki igrač na tržištu i da im se podmeće. Na pitanje hoće li se spašavanje od krize pokušati vidjeti i u rezanju troškova za zbrinjavanje smeća i drugog otpada, uvjereni su da toga neće biti. “Kada smo počinjali, imali smo samo 50-postotni odziv. Kontraproduktivnih i štetnih ušteda kućanstava, tvrtki i ustanova na otpadu neće biti i zato što smo tu ne samo da educiramo naše zaposlenike nego i korisnike”, kaže Josip.




Komentari (3)
Pogledajte sve

Svaka cast decki.
Samo se drzite zajedno.
Dosta cesto je da se partneri pogotovo obiteljski posvadjaju i ode firma kvragu..

Znao sam ja gdje trebam kupit zemljište da si kuću gradim 🙂

bravo gospodo!

New Report

Close