Europa je najveći proizvođač umjetnih materijala te je njezina industrija više orijentirana na proizvodnju tekstila, a manje na proizvodnju odjeće. Istodobno je Europa ovisna o sirovim materijalima koje dobavlja iz Kine i Indije. Francesco Marchi, predsjednik Europske konfederacije tekstilne i odjevne industrije (EURATEX) s kojim smo razgovarali nakon konferencije “Perspektive i konkurentnost tekstilno-odjevne, kožarske i obućarske industrije” u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca, ističe kako ih je takva situacija natjerala na obrambenu politiku u zaštiti nabave materijala. Navodi primjer Indije, koja je lani smanjila izvoz pamuka, što pak europsku industriju čini jako krhkom. Govori i o stanju u europskoj tekstilnoj industriji te ističe kako je najveći problem Hrvatske to što proizvodnja odjeće dominira u tekstilnoj industriji.

Kakva je pozicija Hrvatske tekstilne industrije i kakve su njezine perspektive nakon ulaska u Europsku uniju?
Moram priznati da situaciju u Hrvatskoj tekstilnoj industriji ne poznajem najbolje, ali znam da nije dobra, osobito u usporedbi sa situacijom u zemljama Unije. Potrošnja odjeće u Hrvatskoj ostaje pozitivna, a u Europi se smanjuje. To je, naime, dobro, ali u smislu proizvodnje Hrvatska se suočava s teškoćama iako u usporedbi s Europom izvozne cijene i troškovi ostaju pozitivni zahvaljujući velikim naporima kompanija. Međutim, to dugoročno nije održivo. Kompanije moraju osigurati premium, odnosno investirati u inovacije, kreativnost, marketing te nastojati biti što je moguće manje ovisne o narudžbama iz EU. Iako je Europska unija najveće svjetsko tržište odjeće i tekstila, ono je ujedno i prenapučeno.

Može li Hrvatska biti konkurentna na zajedničkom europskom tržištu?
Ne znam koliko Hrvatska može biti konkurentna. Iako su se cijene proizvodnje stabilizirale, na kraju konkurentnost tvrtke ovisi o konkurentnosti države.

Što u praksi znači konkurentnost države?
Kad govorim o konkurentnosti države, tada mislim na sustav obrazovanja, pomaganje tvrtkama u njihovom izlasku na strana tržišta i na pomoć da lakše dođu do svježeg novca. Kompanije pak moraju poraditi na većoj produktivnosti, bržoj isporuci, logistici i usluzi, ali najvažnije je da sustav postane konkurentniji, odnosno da se zasnivati na jakoj i fokusiranoj industriji, na specifičnim tržišnim nišama.

Što biste još savjetovali hrvatskim tvrtkama?
Smatram da je bolje usredotočiti se na samo nekoliko tržišta i pokušati izaći na inozemna tržišta, odnosno na ona izvan Europske unije. Problem u Hrvatskoj je što proizvodnja odjeće i dalje dominira. Zato treba razvijati konkurentniji sustav, treba obrazovati točno specijalizirane inženjere te pronaći prave niše i u njima biti kreativan, što znači za istu cijenu ponuditi nešto novo na tržištu.

Glavna uloga EURATEX-a je zaštita interesa europskih proizvođača. Kakva su vaša iskustva u pregovorima s Europskom komisijom?
Svakako nije lako. Morate biti prepoznati kao pouzdan partner, što se stječe godinama. No nemojmo zaboraviti, u Bruxellesu se odlučuje o puno toga, ali ne i o svemu. Čak i kad uspijemo utjecati na komisiju, važno je da potporu dobijemo na nacionalnoj razini jer na kraju odlučuje Vijeće ministara.

Kakva je situacija u Europskoj odjevnoj i tekstilnoj industriji?
Prošle je godine promet tekstilne i odjevne industrije iznosio 178 milijardi eura, zapošljavala je 1,8 milijuna ljudi, a izvoz izvan Europe iznosio je između 21 i 22 posto. Ta se brojka jako povećavala prije krize, ali tijekom krize tržište se smanjilo. Danas naše izvozne brojke rastu u brzorastućim zemljama, osobito u Kini, gdje se rast mjeri u dvoznamenkastim brojevima.

Koja su najveća tekstilna tržišta u Europskoj uniji?
U tekstilnoj i odjevnoj industriji dvije trećine prometa ostvaruje se u pet najvećih zemalja. Najveći promet, od 23 posto, ostvaruje se u Italiji, 15 posto u Francuskoj, 13 posto u Njemačkoj, 6-7 posto u Španjolskoj te 5-6 posto u Velikoj Britaniji. Po broju zaposlenih potpuno je drukčija situacija. Tako su zemlje poput Rumunjske, Bugarske, Poljske i slično najveći poslodavci.

Odakle ta diskrepancija?
Pa zemlje poput Rumunjske, Bugarske i Poljske više su orijentirane na industriju odjeće, a Italija, Francuska, Njemačka, Španjolska i Velika Britanija na tekstilnu industriju općenito i bave se proizvodnjom specijalnih proizvoda za industriju i specijalnih materijala.

Koliko je kriza naštetila europskoj tekstilnoj industriji?
Ekonomska situacija nije laka, pa će tako ove godine proizvodnja u tekstilnoj i odjevnoj industriji pasti za 6-7 posto. To je velik pad, a kako se cijene ne povećavaju, znači i da će se povećati. Ne u tolikoj mjeri, ali pada i zaposlenost jer se tvrtke usredotočuju na obrazovane radnike. Zato ih je teže otpuštati jer proizvođač time gubi znanje, a posljedično i tržište.

Gdje danas proizvode najveći europski proizvođači, u svojim zemljama ili u inozemstvu?
Čak 60 posto proizvodnje obavlja se u pet najvećih zemalja. Valja napomenuti kako Europa proizvodi umjetne, odnosno sintetičke materijale, poput poliestera, najlona, viskoze te je neto uvoznik sirovih materijala, poput svile, pamuka, vune i sličnih. Ono što primjećujemo od početka krize jest da, što zbog smanjenog volumena, što zbog manje potrošnje, proizvođači vraćaju proizvodnju iz Azije u euromediteranske zemlje. Tako, primjerice, pojedine zemlje poput Bugarske danas proizvode daleko više nego prije krize. Unatoč mnogim kritikama i problemima Europa je i dalje druga po izvozu, iza Kine, a to je nešto što nikako ne smijemo zaboraviti. Naime, tvrtke rade čuda kako bi svoje proizvode izvozile.

Gdje najviše izvoze europski proizvođači?
Tekstilna industrija najviše izvozi u euromediteranske zemlje te u Kinu, Rusiju, Švicarsku, a vraćamo se i u SAD. Valja napomenuti da izvozom ne možete zapovijedati, izvoz će doći ako imate siguran pristup tržištu.

Zašto je tako teško izvoziti na brzorastuća tržišta?
Unatoč globalizaciji brzorastuća tržišta poput Kine, Indije i Brazila sve se više nalaze u iskušenju da zatvore svoja tržišta i zbog velike konkurencije povećaju carine, što pak naš izvoz čini skupljim više nego što bi trebao biti. Problem je i u carinama jer treća tržišta, poput Brazila i Kine, koriste najvišu razinu carina, koja primjerice za Brazil iznosi 35 posto. I carine SAD-a jako su visoke, odnosno dvostruko su veće od europskih. Tu su i druge zapreke. Tako se prilikom uvoza na ta tržišta strogo provjerava europska roba te se kod svake pogreške vraća, što tvrtkama predstavlja dodatan trošak. Potpuno je drukčija situacija u Europi gdje se vjeruje deklaraciji. Ipak, napominjem, da je unatoč svim problemima uz pravoga lokalnog partnera izvoz na brzorastuća tržišta dugoročno isplativ.

Pogled u budućnost

Koji su izazovi tekstilne i odjevne industrije?
Prije svega to je izazov inovacija i kreativnosti, pa istraživanja i tehnološke razvijenosti, boljeg obrazovanja, veće fleksibilnosti, bolje implementacije ICT tehnologija te proaktivne politike prema nastupu na tržištima trećih zemalja kako bi se osigurao izvoz u te zemlje te svakako lakši pristup financijama. Tekstilna i odjevna industrija u Europi sigurno će preživjeti, ali to će biti potpuno nova industrija u koje će biti stavljeno puno znanja, koja će moći odgovoriti na brojne potrebe potrošača. Znate li da se u autu nalazi više od 25 kila tekstila, da bez tekstila nema cesta, koristi se i u avionu, i to ne samo za sjedala i izolaciju već i za krila. Mislim da svijet tekstila može mnogo toga ponuditi svijetu.