Zagrebačka tvrtka Dok-ing odličan je primjer kako sanacija ratnih posljedica može biti prilika za stvaranje svjetski poznatog brenda i izgradnju globalno poznate i priznate kompanije utemeljene na inovativnosti. Tvrtka je osnovana ratne 1992. godine. Osnovni razlog za pokretanje proizvodnje Dok-ingovih strojeva za razminiranje bio je problem s minama u Hrvatskoj, želja da se domaćim pirotehničarima olakša posao i ne izlaže ih se dodatnoj opasnosti u ionako opasnom poslu. Ta je činjenica determinirala i sadašnji slogan tvrtke – “Ne šalji čovjeka da radi posao stroja”.

Zagađenost minama
“Isprva se proizvodni program Dok-inga temeljio na proizvodnji robota za specijalne svrhe, a kasnije smo započeli s proizvodnjom robotskih strojeva za razminiranje”, kazao je za Poslovni dnevnik Vjekoslav Majetić, osnivač i direktor tvrtke Dok-ing. Zagađenost minama tako je tvrtki poslužila da u realnim uvjetima ispita kvalitetu svojih proizvoda i po potrebi ih usavrši. Na taj je način dobivena izvrsna referenca prije izlaska na međunarodna tržišta. Vjekoslav Majetić po struci je inženjer prometa, a prije rata radio je u špediciji Jugotransporta. Danas, 17 godina od osnutka, njegova Dok-ing Grupa broji oko 200 zaposlenika i sastoji se od Dok-ing Proizvodnje – jednog od vodećih proizvođača daljinski upravljanih strojeva za razminiranje, vatrogasnih robotskih vozila i posebne opreme za rudarstvo – te tvrtke za humanitarno razminiranje Dok-ing Demining osnovane 2004. godine. Dijelovi Grupe su i tvrtke-kćeri Dok-ing Africa u Južnoafričkoj Republici i Dok-ing America u SAD-u. “Dok-ing Proizvodnja ima 96 zaposlenih, a oko 40 posto zaposlenika fakultetski je obrazovano. Ove smo godine zaposlili 15 novih radnika, većinom inženjera i za sada ne namjeravamo zapošljavati još ljudi. Koliko mi je poznato, moji su radnici prilično zadovoljni, a imaju i najvišu plaću u metaloprerađivačkom sektoru u Zagrebu, koja nikada nije kasnila”, rekao je Majetić opisujući profil svoje tvrtke. “Mogu reći da je prošla poslovna godina bila dobra, a nadam se da će takva biti i ova. Prihod koji smo ostvarili prošle godine popeo se do 80 milijuna kuna, a svake smo godine rasli za otprilike 40 posto. Ove godine najvažniji su nam poslovi ugovorenih 11 plus 9 strojeva za razminiranje za američku vojsku te 8 strojeva za australsku vojsku. Ukupna vrijednost tih dvaju ugovora je 20 milijuna eura, a rok isporuke do sredine 2010. godine. Zahvaljujući tim ugovorima zaposlili smo i nekoliko podizvođača”, ističe Majetić.

Razvoj projekta
Osim što je na vodećem mjestu u tvrtki, Majetić je zaslužan i za razvoj proizvoda. “Ja sam nositelj i koordinator konstrukcije strojeva, a pomažu mi i dva inženjerska razvojna tima koji su sastavni dio tvrtke. Sam razvoj stroja prilično je skup, oko milijun eura po razvojnoj jedinici”, tvrdi Majetić napomenuvši važnost suradnje s MORH-om u razvoju programa za razminiranje. “Ministarstvo obrane je naš prvi kupac i najvažnija referenca bez koje ne bi mogli ostvariti izvozne poslove koje smo sami realizirali. Mogu reći da s MORH-om imamo vrlo dobre odnose, ali nam oni ne mogu pomoći u osvajanju novih tržišta jer to nije njihov posao. Postojali su neki planovi da se naši strojevi koriste u državama u kojima naši vojnici sudjeluju u mirovnim operacijama”, otkriva Majetić. “Do sada smo izvezli oko stotinjak strojeva i svi naši proizvodi ostvarili su uspjeh, ali bih ipak posebno istaknuo stroj za razminiranje MV-4 koji je postao svjetski brand, izvezen je u 24 zemlje, a koristi ga i američka vojska. Do sada smo napravili i nekoliko inačica tog stroja”, ističe Majetić. Osim HCR-a, MV-4 uspješno je testirao i Švedski centar za razminiranje (SWEDEC). Uz već spomenuti MV-4, Dok-ing proizvodi i veći stroj MV-10. Unatoč referencama, vrata članica NATO-a do sada su bila čvrsto zatvorena, pa bi ulazak Hrvatske u NATO takvu situaciju trebao promijeniti. “Iako certifikat ISO 9001 imamo od 1994. godine, a NATO-ov certifikat od 2007., imali smo prilično problema prilikom izlaska na tržišta zemalja-članica NATO-a. Vjerujem da će sada izvoz ići mnogo lakše”, smatra Majetić.Osim strojeva za razminiranje, proizvodni program čine i vatrogasni roboti Jelka-4 i veća Jelka-10 čiji je razvoj, uz financijsku pomoć ruske vlade, započeo 2007. godine. “Proizveli smo dva primjerka koji su sada u Rusiji na testiranju. Iz financijskih je razloga neizvjesno hoće li doći do proizvodnje većeg broja tih strojeva. Međutim, sada razvijamo novu vrstu hibridnih vatrogasnih strojeva za druga tržišta”, kazao je Majetić. Treći segment proizvodnog programa čine niskoprofilni rudarski dozeri, a prvi od njih, MVD, razvijen je po južnoafričkoj narudžbi.

Modernizacija proizvodnje
Financiranje daljnjeg razvoja i modernizacije proizvodnje općenito je veliki je problem Dok-inga, kazao je Majetić, a ulaganje u Dok-ingov pogon na Žitnjaku od izuzetne je važnosti jer trenutno ručni rad ima veliki udjel u proizvodnji. “Poslovne banke zbog svoje politike nisu zainteresirane za davanje kredita osim ako ne založite nekretnine pod hipoteku. Jedino nam HBOR izlazi u susret, a pomoću jednog njihovog kredita kupili smo stroj za lasersko rezanje. Ukoliko ne nađemo investitora, domaćeg ili stranog, koji je spreman uložiti u modernizaciju i proširenje proizvodnje uz prihvatljive uvjete ulaska u vlasničku strukturu, mnogi naši prototipovi ostat će samo na tome. Nije nemoguće da se za kredite odlučim obratiti i bankama u inozemstvu”, zaključuje Vjekoslav Majetić.

O automobilu

Nepotreban pritisak
U posljednje se vrijeme mnogo medijske prašine diglo oko najnovijeg Dok-ingovog projekta, malog elektro-automobila. Međutim, ti su napisi stvorili samo nepotreban pritisak, smatra Majetić.

Serijska proizvodnja
“U vezi projekta elektro-automobila želim naglasiti da su neki mediji to potpuno pogrešno interpretirali. Za sada je napravljena samo projektna dokumentacija i sigurno je da ćemo uskoro krenuti u izradu 2 do 3 prototipa. To je, osim dizajna, u potpunosti naš samostalan projekt”, kaže Majetić.

Ulaganje od 200 mil. eura
Prema njegovim riječima, ako dođe do proizvodnje, komponente za automobil gotovo u potpunosti bi se proizvodile ovdje, od inozemnih dobavljača kupili bi samo ovjes. “Hoćemo li pokrenuti serijsku proizvodnju ovisi o zainteresiranosti potencijalnih investitora da u proizvodnju ubrizgaju barem 200 milijuna eura. Mi taj novac nemamo”, objašnjava Majetić.