Dobivanje znaka HGK Hrvatska kvaliteta za trikotažne odjevne predmete Galeb, proizvođača iz Omiša, svakako je jedna od ljepših vijesti za razliku od napisa posljednjih godina kojim se ukazivalo na pad proizvodnje, gubitke, problematičan menadžment, otpuštanje zaposlenih i općenito krizu poslovanja ove nadaleko poznate tvornice. Stjepan Pezo još je prije godinu dana, tada kao novi direktor, rekao da će se kvalitetnijom distribucijom i boljom reklamom svojih proizvoda izvući tvrtku iz problema koji su se gomilali posljednjih godina. Svima onima koji cijene naše proizvode, poručio je, moram naglasiti da straha za budućnost Galeba nema. Izjava potječe iz travnja 2006. kada je u Galebu radilo 540 zaposlenih, a 113 ih je bilo na popisu viška pa se Omišem pronijela vijest o neizvjesnoj budućnosti ovog proizvođača nastalog još sredinom prošlog stoljeća. Straha je bilo i stoga što je Galeb bio u minusu od sedam milijuna kuna, a prozvodnja u padu 35 posto u samo posljednje dvije godine. Visoku zaposlenost Galeb je dugo držao sve tamo do 1997. godine od kada se izvoznim poslovima počinjalo jedva pokrivati troškove proizvodnje. Za usporedbu, 1993. proizvodilo se više od sedam milijuna komada rublja od čega se više od 85 posto izvozilo, a u tvornici je radilo 900 ljudi. Najveći je udar ipak bio ratnih godina kada se raspalo tržište i kada više od tisuću zaposlenih nije imalo za koga raditi. Negativne trendove nakon više od deset godina nije mogao zaustaviti ni većinski vlasnik, zagrebački Tekstilpromet, koji je kupio vlasnički udio na proljeće 2004. Međutim, konac prošle godine Galeb je dočekao ipak s ukupnim prihodom većim od 56 milijuna kuna i sa 400 zaposlenih. Kako su u 2006. bile isplaćene otpremnine višku zaposlenih u iznosu od 3,7 milijuna kuna, to će konačni financijski rezultati biti, pretpostavlja se, na pozitivnoj nuli. Tvornica Galeb nalazi se uza samo more pa je upravo smještaj na tako atraktivnom mjestu bio predmet spekulacija o gašenju proizvodnje, pogotovo kada ju je preuzeo većinski vlasnik, dotada isključivi trgovac. Tekstilpromet je, međutim, investirao dosta u maloprodajnu mrežu i otvaranje specijaliziranih Galebovih prodavaonica.

Osim toga, uprava Tekstilprometa odlučila je iskoristiti poznatu robnu marku, ali ne na način da se kao nekad proizvodi godišnje i do deset milijuna komada trikotažnog rublja, nego između 3 i 4 milijuna. Istodobno, odlučeno je da se lokacija na plaži, gdje se nalazi stari dio pogona, oslobodi jer je to i u urbanističkim planovima predviđeno za turističko područje. Galeb ima, naime, pogone na još jednoj lokaciji, preko Cetine, gdje se nalaze pletionica i dorada za pletivo pa je logično da se ti pogoni objedine što će biti, smatraju u Galebu, najvjerojatnije do kraja ove godine. Staru robnu marku Galeb je osuvremenio markama Adriatic i GLB, modelima prilagođenim mlađoj populaciji. Julija Hrstić, direktorica marketinga, kaže da je upravo završeno ispitivanje tržišta i da su postavljeni ciljevi za ovu godinu kreću u intenzivniju propagandu putem različitih medija, zatim će se organizirati veći broj revija, a što se tiče distribucije, i dalje će razvijati maloprodaju putem vlastite mreže ili sistemom franšize. Što se tiče veleprodaje, nastoje se vratiti na tržišta na kojima je Galeb već uspješno poslovao (Srbija i Francuska) kao i osvojiti nova. Dakako, cilj je i izvoz vlastitog brenda jer na tržištima na kojima danas izvoze (Njemačka, Francuska, Austrija i Švicarska) rade preko stranih proizvođača ili trgovačkih kuća. Izuzetak je bio izvoz u Francusku gdje je za jednu značajnu katalošku kuću Galeb plasirao proizvode pod vlastitom robnom markom što je doista bila rijetkost. Ukratko, dobro se kotira u Sloveniji i BiH i pokušava se vratiti u Srbiju gdje je Galeb poznat od davna. Za zapadna tržišta još će se morati pripremati.