U ovom trenutku jedini član Uprave Erste vrijednosnih papira smatra kako bi certifikati bili nešto što bi povećalo likvidnost na domaćem tržištu, ali i interes građana.

Erste vrijednosni papiri deveti su najveći dioničar Zagrebačke burze. Koji je Vaš stav oko prodaje burze?
Nama su najzanimljiviji novi proizvodi i unapređenje hrvatskog tržišta kapitala. Ako bilo koja prodaja ili konsolidacija u vlasničkoj strukturi rezultira unapređenjem proizvoda, likvidnosti i proširi bazu ulagača, što bi rezultiralo većim prometima i većom interesantnošću Zagrebačke burze, onda ćemo takvu promjenu podržati.

Nije li zlatno pravilo: prodaj kada je najskuplje, a kupi kad je najjeftinije. Prometi na ZSE nisu kao što su bili prije dvije godine.
U vlasništvo ZSE nismo ušli iz špekulativnih razloga. Dionicu ne gledamo kako je bolje prodati, nego da budemo izravno uključeni u tržište kao suvlasnici da ga možemo što kvalitetnije unapređivati. Jasno da svi sada očekuju što bolju prodaju, ukoliko se ona dogodi, no to nama nije u fokusu.

Što konkretno mislite pod unapređenjem?
Najopipljivija, odnosno najbliža stvar koja bi se trebala dogoditi jest da napokon krene izravan pristup trgovinskom sustavu burze iz aplikacija, a nakon toga da krene, i to što prije moguće, market making. Sljedeća faza su novi ulagački proizvodi koji bi doveli do financijskih instrumenata (klasa imovina) koji nisu sada prisutni na Zagrebačkoj burzi, a koji bi možda pobudili dodatan interes kod građana i drugih investitora.

Mislite li na financijske instrumente poput derivata i opcija, ili nešto drugo?
O derivatima i opcijama se neprestano priča, ali certifikati bi bili nešto što bi povećalo likvidnost i interes građana. Certifikati su inače strukturirani proizvodi, odnosno to je vrijednosni papir kojim se trguje na organiziranom tržištu, a u pozadini može biti bilo koja klasa imovine, bilo da je riječ o košarici nekih dionica, nafta, zlato ili indeks, ali nešto što bi na Zagrebačkoj burzi ponudilo malom ulagatelju, recimo, ulaganje u naftu. Znači certifikat koji je povezan uz kretanje cijene nafte, a možete ga kupiti na Zagrebačkoj burzi preko domaćeg brokera.

Zašto nemamo takve instrumente, iako domaća burza praktički slijepo slijedi trendove američkih burzi?
To je nadogradnja. Postoje jednostavnije stvari koji treba implementirati. Kao što sam rekao izravni pristup trgovinskom sustavu, market making. Znači te dvije stvari su izravno povezane s implementacijom certifikata. Jer ako netko želi kotirati certifikat koji je povezan sa zlatom ili naftom, mora pratiti inozemne kotacije koje se mijenjaju iz sekunde u sekundu. No, ako nema izravan pristup na sustav, onda kasni. Korak po korak i doći ćemo kud želimo.

Kakvo je stanje na domaćem tržištu kapitala? Je li nedavni skok kratkoročni ili dugoročni?
Ja sam optimist, iako ne vjerujem da će se volumeni iz 2007. tako skoro vratiti, očekujem da će se tržište oporaviti do kraja godine, ako već nije sada krenulo. Dvije stvari je važno napomenuti. Prvo, danas se sve odvija puno brže i intenzivnije nego što se to događalo prije 10, 20 ili 50 godina. Sve puno brže dođe i prođe i s ekstremnijim rezultatima. Bili smo svjedoci takvog porasta, pa je nakon toga došao pad, ali će se i brže dogoditi oporavak. Vani je bilo dosta dobrih vijesti, iako su se očekivali kataklizmički rezultati, isto kao i kod nas. Još uvijek možemo govoriti kako su dionice trenutno relativno jeftinije te kao što je 2007. godine sentiment gurao cijene u visoko područje, tako je i sentiment dodatno gurnuo cijene u nisko područje. Sada se vraćamo prema nekakvim očekivanim vrijednostima.

Iako smo za kraj posljednjeg kvartala prošle godine i u prvom tromjesečju ove godine očekivali katastrofalne vijesti domaćih kompanija, prema dosadašnjim poslovnim rezultatima nije baš tako. Što se dogodilo?
Takva očekivanja jako su uozbiljila i fokusirala sve aktere domaćeg tržišta kapitala, zbog čega su koncentrirani na način trošenja kapitala i na financiranje u kompanijama. Takva jedna koncentracija dovela je do takvih rezultata. Mada je još uvijek, primjerice kod banaka, prisutan jedan oprez prilikom financiranja, što onda kod kompanija stvara dodatan napor jer moraju dokazati da su kredibilne kako bi dobile financiranje.

Je li taj oprez previsok?
Opreza nikad dovoljno. Nije dobro kada oprez ili strah paralizira, ali on je uvijek pozitivan. Idemo to usporediti sa bumom ulagača 2007. godine. Prije se smatralo da svako ulaganje prilikom prvog izdanja novih vrijednosnih papira, rezultira s dobiti od 20 do 30 posto, što se iskustveno 2007. pokazalo točno, ali na jednom malom uzorku. No to je principijelno krivo. Sada je prisutna opreznija strategija ulaganja. Pad i znatan gubitak, prilikom idućih ulaganja stimulira investitore da budu oprezniji, što je dobro i dokaz da tržište sazrijeva jer nam ne trebaju bezumni ulagači, nego oni koji su svjesni i pozitivnih i negativnih strana ulaganja.

Kakva je danas struktura ulagača, u usporedbi sa vremenom ekstremne euforije IPO-a HT-a? Od tada se mnogo toga profiliralo, neki su zauvijek otišli sa tržišta kapitala, dok su drugi ostali. Kakvi su oni danas?
Sazreli su. Vidi se da su ulagači sazreli i po njihovom razumijevanju tržišta, promatranju financijskih izvještaja i fundamentalnih podataka o kompanijama, dok je to prije bilo olako shvaćeno. Dojam uobičajene i očekivane dobiti prilikom ulaganja bio je općenit i sada to više nije tako. U jednom trenutku svi su ulagači postali ustrašeni, no sada se to opet lagano vraća sa jednom svijesti da dionica može i pasti. Znači, ulaganje u vrijednosne papire ne shvaća se olako, što je i potrebno. U krajnjoj liniji, i sadašnji Zakon o trži

Što bi danas savjetovali ulagačima?
Potrebno je vidjeti koja je strategija i cilj ulaganja svakog investitora, je li kratkoročna ili dugoročna. Sukladno tome, ulaže se u fundamentalno kvalitetne kompanije koje će dugoročno donositi manji, ali stabilniji rast, a ako je netko skloniji špekulativnom ulaganju onda se koncentrira na kratkoročne trendove stranih i domaćeg tržišta kapitala. Na tržištu postoje kompanije koje reagiraju brže i sporije nego tržište, zavisno od strategije ulaganja postoji prilika za veću zaradu, ali i veći gubitak.

Koje su to kompanije?
Recimo, dvije najlikvidnije, koja je svaka primjer za sebe. HT je kompanija koja daje dobar prinos kroz dividendu i kroz stabilnost poslovanja nudi dugotrajnu sigurnost u ulaganju, koliko je to moguće. Ipak, puno slabije reagira nego tržište. Znači, nije pala toliko koliko je tržište palo, dok isto tako ne raste koliko tržište raste. S druge pak strane, Atlantska plovidba za koju smatram da je dosta kvalitetna kompanija, ima tendenciju brže reagirati nego tržište, bilo prema gore, bilo prema dolje.

Erste vrijednosni papiri – jučer, danas, sutra
Jučer je već poznato, danas smo investicijsko društvo s najvećim prometom dionicama na Zargebačkoj burzi, i u prošloj godini i u ovoj. Trudimo se da tako i ostane. Nikada ne smatramo da je to dano samo od sebe i svaki dan moramo biti skoncentrirani prema ulagatelju da kvalitetno odradimo posao, što je izuzetno važno. Sutra, zadržati poziciju s institucionalnim ulagateljima, proširiti bazu građana kako kroz naše podružnice tako i kroz mrežu Erste banke te proširiti svoj fokus na regiju ex-Jugoslavije. Zadovoljiti sve investicijske potrebe ulagatelja na jednom mjestu, od savjeta i trgovanja, do brige za njegove financije.

Trgovanje za vlastiti račun

U što sada ulažete?
Naš odjel za vlastita trgovanja bavi se, možemo to nazvati, “špekulativnim” ulaganjem. Znači ne zauzima dugotrajne pozicije nego lovi kratkoročne valove u cijenama dionicama. Nemamo strategiju dugoročnih pozicioniranja, nego de facto na osnovi kratkoročnih vijesti ulažimo na cjelokupnom tržištu. Je li to to HT, Atlantska plovidba ili neka manja dionica, ulažemo ovisno o kratkoročnim horizontima i predviđanjima.

Jeste li najveći špekulant na tržištu?
Metaforički ću odgovoriti veslačkim rječnikom: držimo glavu u čamcu i ne gledamo okolo. Koncentrirani smo na ekran i na rizike i izloženost te trudimo se u okviru toga ostvariti najveću dobit na hrvatskom tržištu. Koliki je to iznos u dnevnom tjednom i mjesečnom, i koliko je to u usporedbi s drugima, jednostavno ne pratimo. Koncentrirani smo sami na sebe. No, dio trgovanja za vlastiti račun samo je manji dio našeg ukupnog prometa.