Jedni su tvrdili da uopće ne slušaju glazbu, a drugi javno zazirali od stranoga kulturnog utjecaja, ističući kako on kvari nacionalne vrednote. Treći su se obračunavali i s domaćim glazbenicima koji nisu htjeli stvarati u službi režima. Pa ipak, ovi svjetski vođe osim što imaju diktatorske crte imaju još jednu zajedničku karakteristiku: “slabi” su na nekoga glazbenika. Tu nije riječ o najnovijim zvijezdama, no popis koji slijedi uistinu bi vas mogao iznenaditi.

Robert Mugabe – Cliff Richard
Funkcija: zimbabveanski predsjednik
Što sluša: Cliffa Richarda
Kada je čuo da bi na proslavi zimbabveanskog Dana neovisnosti 1980. godine trebao nastupiti Bob Marley, Mugabe se pobunio, ističući kako je legenda reggaea previše “neuredna” te je kao pravog čovjeka za gažu preporučio upravo “dobricu” Richarda. No na kraju ipak nije nastupio Richard, nego Marley. Slavni je Jamajčanin pred 100.000 ljudi, uključujući i princa Charlesa, otpjevao “Zimbabve u borbi protiv vladavine bijelaca”.

Osama bin Laden – Whitney Houston
Funkcija: prvi čovjek al-Qa’ide i najtraženiji čovjek na svijetu
Što sluša: bendove Van Halen i B-52’s te Whitney Houston
Iako Osama jedini s ovog popisa nije državnik, uz njega je vezana najbizarnija priča. Sudanska pjesnikinja Kola Boof, koja tvrdi da ju je bin Laden 1996. držao zatočenu kao seksualnu robinju u jednome marokanskom hotelu, u svojoj autobiografiji “Dnevnik izgubljene djevojke” ističe kako je njezin tamničar bio “revni partijaner koji je htio slušati Van Halene ili B-52’se”. Ipak, njegova je najveća opsesija bila američka diva Whitney Houston. “Rekao mi je da je Whitney najljepša žena koju je ikada vidio.” Pričao je o tome kako je želi upoznati, kupiti joj vilu u Sudanu te kako je ona prekrasna ženu čiji su mozak isprali američka kultura i njezin muž, kojeg je, usput recimo, razmišljao dati ubiti.

Muammar al Gaddafi – Lionel Richie
Funkcija: de facto vođa Libije (nema službenu titulu)
Što sluša: Lionela Richiea
Bivši pjevač Commedoresa i čovjek koji je prodao više od 100 milijuna albuma nastupio je na Gaddafijevu “Koncertu za mir” 2006. godine u znak obilježavanja 20-godišnjice američkog napada na Tripoli u kojem je poginula Gaddafijeva posvojena kći Hanna. Pukovnik je čak zatražio Richiea i autogram. Pjevač, velika zvijezda u većini arapskog svijeta, ističe kako su irački civili puštali njegov hit “All night long” u noći američkog ulaska u Bagdad. Gaddafijev sin Muatsim-Billah ima nešto drukčiji ukus – prošlo si je Silvestrovo za nevjerojatna dva milijuna dolara priuštio privatni nastup Beyoncé.

Slobodan Milošević – Frank Sinatra
Funkcija: bivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije
Što je slušao: Franka Sinatru
Milošević je zavolio Franka Sinatru dok je krajem sedamdesetih bio bankar u New Yorku. Neprestano je slušao jednu od najvećih Sinatrinih uspješnica “My Way”, dok je u ćeliji čekao suđenje po 66 točaka optužnice za genocid i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Presudu nije dočekao – nakon četiri godine suđenja preminuo je od posljedica srčanog udara.

Kim Jong IL – Eric Clapton
Funkcija: Dragi vođa komunističke Sjeverne Koreje
Što sluša: Erica Claptona i mjuzikle
Kim Jong-chul, srednji sin Kim Jong-ila obrazovan u Švicarskoj, veliki je Claptonov fan (posebno albuma “Slowhand”) te je sa svojom djevojkom, i naravno tjelesnim čuvarima, bio na četiri pjevačeva koncerta u Njemačkoj. Prošle je godine njegov otac pozvao ovu gitarističku legendu da postane prva zapadna rock-zvijezda koja će nastupiti u Sjevernoj Koreji. Clapton još nije prihvatio poziv, no u međuvremenu je Koreja ipak doživjela jedno značajno glazbeno gostovanje. Nastup Newyorške filharmonije u Pjongjangu bilježi se kao povijesni događaj koji je barem na kratko približio ove dvije države.

Mahmud Ahmadinedžad – Chris de Burgh
Funkcija: iranski predsjednik
Što sluša: Chrisa de Burgha
Irski pjevač poznat po hitu “Lady In Red” u šali je prozvan je Chris de Burka nakon što je dobio dopuštenje da nastupi u Iranu proteklo ljeto. Milijuni fanova su ga očekivali kao prvoga zapadnog umjetnika koji je trebao nastupiti u toj državi nakon 1979. godine. No politička situacija odredila je drukčiji rasplet. Krvoproliće nakon prošlogodišnjih izbora nagnalo je Chrisa da otkaže koncerte. Prije dvije godine bivši pjevač Smithsa Morrissey tražio je dopuštenje za nastup u Iranu, ali nikada nije dobio odgovor.

Josip Broz Tito
Funkcija: predsjednik SFRJ-a
Što je slušao: operu, ruske pjesme, zabavnu i narodnu muziku
O Titovu ukusu ponajviše se može doznati iz knjige “Kako smo zabavljali Tita” srbijanskog TV voditelja Minje Subote. Osim što je volio harmonikaša Tošu Elezovića te operne pjevače Živana Saramandića i Milku Stojanović, jugoslavenski je vođa uživao i u pjesmama Nede Ukraden, Kiće Slabinca i Kemala Montena. Zanimljiv je podatak da su ga za vrijeme afričke turneje 1961. godine (koja je trajala čak 72 dana) na njegovu brodu pratili i čitavo vrijeme zabavljali puhački orkestar, slovenski kvintet, veliki jazz orkestar, nekoliko manjih sastava za pratnju glazbenika te plesni orkestar.

Diktatori “staroga kova” kao Hitler ili Mussolini više su koristili glazbu kao sredstvo propagande, veličajući domaće kompozitore. Sovjetski Savez Staljinova doba obilovao je pjesmama u čast vođi (čiji je dobar dio nastao kao posljedica straha ili indoktrinacije). Osim glazbe diktatori su imali i druge strasti. Hitler, iako nije podnosio meso i duhanski dim, a nije pio ni kavu, ipak je imao jedan porok – čokoladu zbog koje je navodno imao loše zube. Volio je čitati, u prvom redu putopise i djela Karla Maya, a imao je i nekoliko pasa, uglavnom njemačkih ovčara. Za jednog od njih, Blondija, bio je posebno vezan u posljednjim godinama života. Diktator, čija je ljubav prema psu otišla u ekstreme, bio je Ceauşescu. Zbog svojih je antisovjetskih stavova ovaj rumunjski vođa od zapadnih političara dobivao naklonost i darove. Tako mu je vođa britanskih laburista David Steel darovao štene labradora, kojeg je diktator nazvao Corbu. Ceauşescu se pobrinuo da mu ljubimcu ništa ne nedostaje – pas se vozio u limuzini s vlastitom povorkom automobila, svaki su mu tjedan diplomatskim putevima dopremani pseći kolačići iz Londona, a brojni izvori tvrde da mu je diktator dao i titulu brigadira u rumunjskoj vojsci.

U Africi vole nešto opasnije ljubimce. Mobutu Sese Seko, dugogodišnji autoritarni predsjednik Demokratske Republike Konga, bio je opsjednut leopardima. Osim što je jednog imao za ljubimca, nosio je i kapu s leopardovim uzorkom, a tu je životinju stavio i na novčanice svoje države. Mohamed Siad Barre, somalski diktator, na ulazu u svoju predsjednički vilu u kavezu je kao ljubimca držao lava. I Tito je imao reputaciju velikog ljubitelja životinja. Imao je mnogo pasa (uglavnom pudli i njemačkih ovčara) i papiga, a zaslužan je i za dopremanje velikog broja pomalo egzotičnih životinja na Brijune. Ondje je na 9 hektara izgrađen safari-park, u kojem se mogu vidjeti slonovi, žirafe, zebre, antilope i slične životinje. Tito je obožavao lijepe i skupe stvari. No u tome ga je pretekao Kim Jong-il. Osim što obožava jastoge i kavijar, ima vinski podrum s oko 10.000 boca vina, privatnu kolekciju od 20.000 filmova i troši 700.000 dolara godišnje samo na konjak. No sve je to ništa u usporedbi s njegovim voznim parkom – dragi vođa Sjeverne Koreje navodno raspolaže s čak 7000 Mercedesa. Mao-Ce-Tung je obožavao engleske cigarete. Na zahtjev osobnog liječnika da smanji pušenje, Mao mu je odgovorio: “Pušenje je također oblik vježbe dubokog disanja, zar ne?” I Saddam Hussein imao je tajnu strast -pisanje. Ovaj je diktator napisao četiri novele i brojne pjesme. Njegova su djela objavljena pod pseudonimom “Autor”, a kroz njih se provlače povijesne, ratne i ljubavne teme.