U Hrvatsku doveo Erikssona, a planira dovesti i Mourinha

Autor: Ana Lučin , 14. listopad 2010. u 22:00

Zdravko Marić, organizator Sportskih igara mladih za Poslovni dnevnik govori kako je utemeljio najveću europsku sportsku amatersku manifestaciju koju podržavaju mnogi ‘veliki igrači’ sporta i gospodarstva

Zahvaljujući entuzijazmu Splićanina Zdravka Marića, projekt Sportskih igara mladih u nekoliko godina postojanja razvio se od “kvartovskog turnira” do najveće europske amaterske sportske manifestacije. Organizator Sportskih igara mladih najavljuje širenje projekta na cijelu regiju i otkriva na koji način stupa u kontakt sa svjetski poznatim sportašima i uglednicima koji svake godine projektu pružaju bezrezervnu podršku.

Što su Sportske igre mladih i kako su nastale?
Igre smo napravili kako bismo omogućili svim osnovcima i srednjoškolcima da sudjeluju u organiziranim sportskim natjecanjima i drugim besplatnim aktivnostima tijekom ljeta. Pravo nastupa ima svako dijete i sve im je besplatno, a natječu se u 10 sportova. Početak je bio čista sreća iako mislim da sreću uvijek treba isprovocirati. Još kao djeca organizirali smo turnire u malom nogometu. Kako smo ih redovito radili, prijavljivalo se sve više ekipa i tražili su od nas da organiziramo i turnire u drugim sportovima. Kada smo 1996. organizirali prve Sportske igre mladih u Splitu, prijavilo se više od 5000 natjecatelja, a ove smo ih godine imali više od 50.000.

Sportske igre mladih su od ‘kvartovskog turnira’ narasle do najveće europske amaterske sportske manifestacije. Imate li ih namjeru još širiti?
Iduće godine slavimo petnaest godina Igara i plan nam je pojačati sustav natjecanja po manjim sredinama. Moram napomenuti i da bismo, da se kriza nije pojavila, već proširili natjecanja na barem četiri zemlje u regiji. Očekujemo da ćemo se na regiju proširiti 2012. pa smo sukladno tome bili u posjetu slovenskom premijeru Borutu Pahoru, crnogorskom predsjedniku Milu Đukanoviću, mađarskom predsjedniku Schmittu i srpskom predsjedniku Borisu Tadiću. Prezentirali smo im projekt i oni su se oduševili te uzeli pokroviteljstvo Igara u svojim zemljama.

Osvojili ste i vrijedna priznanja?
Dobili smo jako puno županijskih i gradskih priznanja. Zahvaljujući Premier ligi dobili smo priznanje engleskog ministarstva sporta, a povjerenik Europske komisije za proširenje Ollie Rehn prije dvije godine nazvao ga je pozitivnim projektom kojim očekuje velik uspjeh u odnosima u regiji. Također smo dobili Uefinu nagradu kroz Grassroots program za razvoj malog nogometa te mnoga druga priznanja.

Kako se Sportske igre mladih financiraju?
Jedan manji dio sredstava dobivamo kroz državne institucije. Taj, napominjem, manji dio se ove godine dodatno smanjio zbog recesije. Svjesni smo situacije u kojoj se država nalazi, ali naš je plan ionako što manje opterećivati državu te ponuditi sponzorima uključivanje u projekt. Profesionalnim pristupom marketingu želimo privući komercijalne partnere od kojih smo se i dosad u većem dijelu financirali.

Kako se kriza odrazila na poslovanje igara?
Ove smo godine smanjili budžet sa 9 na 7 milijuna kuna, i to u situaciji u kojoj je broj djece koja se natječu porastao. Godina je bila teška, ali veseli me da smo održali sve ugovore i da zanimanje tvrtki za nas nije pao, čak nam se neke same javljaju. Cijena naših sponzorstava nije velika, a učinak je u društvenom i marketinškom smislu golem. Upravo smo potpisali ugovor s Inom koja je prepoznala važnost ovog projekta te postala glavni sponzor.

Jesu li Sportske igre mladih profitabilan projekt?
Još ne, ali će biti čim se proširimo izvan hrvatskih granica i smatram da ćemo naplatiti sav trud. Ali nigdje nam se ne žuri jer naši su ciljevi dugoročni. Imamo konstantan godišnji rast natjecatelja od 10%, zapošljavamo 22 ljudi, dok je tijekom Igara na projektu angažirano oko 700 ljudi. Kada bismo se upustili u organizaciju Igara u, primjerice, Londonu, mogli bismo ih financijski realizirati već ove godine, ali u organizacijskom smislu bismo sigurno pali preko noći. Zato sve razvijamo polako. Od svega nam je ipak najvažnije da su djeca prepoznala projekt jer mi bez ikakve reklame možemo okupiti njih 35.000. To je naš najveći uspjeh.

Ove ste godine na otvaranje Igara doveli nogometnog trenera Svena Gorana Erikssona, u Splitu je bio i predsjednik Premier lige Dave Richards. Podršku vam pruža bivši sportski direktor Real Madrida Predrag Mijatović i brojni drugi poznati svjetski i domaći sportaši. Kako dolazite do ‘velikih igrača’?
Navikao sam ljude čekati pred vratima jer se drukčije ne može poslovati. Pa ni djeca se sigurno neće prijaviti za Igre samo na temelju informacije na internetu. S njima treba razgovarati i objasniti im o čemu je riječ. Isto tako i sa svima ostalima. Do svih smo došli sami ili preko naših ljudi zahvaljujući upornosti. S druge strane ovo je projekt s pokrićem pa imamo privilegiju da možemo nazvati bilo koga i uvijek zračimo optimizmom. Jednostavno nabavimo brojeve mobitela i zovemo direktno, a sve što od njih tražimo je da nas prime na samo 15 minuta. Naš trenutni cilj je doći do trenera Real Madrida Josea Mourinha. Od pojedinaca moram izdvojiti zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji nam je od samih početaka pomagao i pružao podršku, i predsjednicu Vlade Jadranku Kosor koja nam je jako puno pomagala i dok nije bila premijerka.

Jesu li poznanstva s utjecajnim ljudima rezultirala konkretnim projektima?
Sven Goran Eriksson je oduševljen Hrvatskom. Čim je došao na Hvar, zanimao se za ulaganja u sportske terene jer u Portugalu ima veliku nogometnu akademiju. Rekao je da je klima na Hvaru odlična i da bi možda tu napravio akademiju. Puno njih raspitivalo o kupnji nekretnina.

Je li točno da je u sportu lakše doći do sponzora nego u kulturi?
Ne mogu biti objektivan jer sam više vezan uz sport nego uz kulturu. Mogu reći da je sport ovoj državi dao puno, ali da bi gospodarstvenici morali podržavati i kulturna događanja. U Hrvatskoj postoji krivi dojam o kulturi i o sportu jer je pojam sponzorstva i sufinaciranja sveden na lobiranje, odnosno prosjačenje. Većina gospodarskih subjekata ne shvaća koliki je utjecaj sponzorstva i da nas je zahvatilo raspoloženje u kojem se, u slučaju velikih institucija, sve svodi na moć ravnatelja i direktora. Čelnici velikih korporacija moraju shvatiti da je kvalitetan oblik sponzorstva najbolji način oglašavanja. Primjerice, u Italiji je broj sponzorskih ugovora porastao jer ljudi žele privući kupce u vrijeme krize, dok se u nas na tome najviše štedi.

Jeste li zbog toga svojevremeno izjavili da biste lakše mogli doći do predsjednika SAD-a Barracka Obame nego do sponzora u Hrvatskoj?
Ta je izjava bila izrečena zbog više razloga, a jedan od njih je i taj. Naime, nama se određene kompanije i tvrtke svake godine javljaju da budu sponzori. Većinom to budu direktori marketinga koji se oduševe, stave nas u budžet, ali im čelni ljudi smanjuju budžete i ne dođe do realizacije. U tom sam kontekstu, između ostalog, izjavio da je lakše doći do Obame nego promijeniti svijest nekih vodećih ljudi naših kompanija kako je sponzorstvo najbolji oblik promocije njihovih tvrtki.

Angažman oko djece treba biti puno veći

Koliko Igre mladih znače za razvoj turizma?
Jako puno. Igre su obišle predsjednike svih država u regiji, u sklopu Igara smo organizirali Međunarodne dane, pilot-projekt preko kojeg smo doveli 500 djece iz drugih zemalja. Dolazak su popratili mnogi mediji, djeca su o tome pričala roditeljima nagovorili ih na posjet Hrvatskoj. Ovaj projekt ima puno dodirnih točaka s društvenim interesom i normalizacijom odnosa među ljudima u regiji bez obzira na nacionalnost, vjeru ili rasu.

Prema vašem mišljenju koliko država pomaže razvoj hrvatskog sporta?
Mislim da jako puno pomaže, ali pitanje je mogu li se ta sredstva drukčije rasporediti. Svaka naša reprezentativna selekcija za sponzore ima državne tvrtke. I gradovi iz svojih budžeta izdvajaju za sport pa se može reći da je količina novca velika, dok u drugim zemljama veliki klubovi od države ne dobivaju ništa.

A njena uloga u edukaciji djece o važnosti sporta i zdravog načina života?
Ne. Država puno ulaže u profesionalni sport, ali što se tiče same edukacije djece, kroz obrazovanje bi se trebalo napraviti puno više. Možda postoji infrastruktura, ali angažman oko djece mora biti puno veći.

Komentirajte prvi

New Report

Close