Sveučilišta tvrtke, predavači poduzetnici

Priznata svjetska sveučilišta besplatno nude videosnimke predavanja preko YouTubea. Je li to doprinos društvu znanja ili trik za privlačenje studenata?

Online, na internetu, stvara se velika baza sveučililšnih predavanja, i to s predavanjima najprestižnijih svjetskih sveučilišta kao Yale, Harvard, Berkley, MIT. Predavanja se snimaju kao videomaterijal, a mnoga od njih su popraćena popisom dodatne literature, neka čak i ispitnim materijalom, tako da svatko na svijetu može imati simulaciju studiranja. Nije riječ o piratskom materijalu; baza predavanja stvara se na inicijativu samih sveučilišta. YouTube mreža u ožujku je pokrenula projekt YouTube Edu, edukacijsku mrežu koja za sada donosi službene internetski kanale stotinjak koledža i fakulteta.

Velika ulaganja
Obadiah Greenberg, voditelj projekta YouTube Edu kao razlog zašto sveučilišta ulažu velika sredstva u produkciju materijala koje će besplatnu nuditi korisnicima projekta navodi: ‘S jedne strane su obrazovne ustanove oduvijek htjele imati neki zajednički akademski prostor, a s druge, žele svoj rad učiniti vidljivijim cijeloj javnosti’. Drugim rječima, dobar marketing, kojim održavaju postojeću ili podižu reputaciju, s čime privlače i nove generacije studenata, a oni pak plaćaju školarinama kojima pune sveučilišne budžete. Što od toga ima YouTube? Suradnja sa svečilištima mu donosi prihode od oglašavanja, društvenu relevantnost i osvajanje terena prije konkurencije. S time se slaže i Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja, koji kaže da se besplatna online predavanja koriste u marketinške svrhe sobito u SAD-u. ‘Takvi sadržaji omogućavaju promoviranje onih predavanja, profesora ili tema u kojima su sveučilišta najbolja. S obzirom na izrazitu konkurenciju među sveučilištima, to je jedan od načina na koji se nastoje jače pozicionirati na tržištu znanja i tako privući što je moguće veći broj studenata’, kaže Šćukanec. Navodi i društvene mreže Facebook i Twitter kao mjesta na kojima se visokoškolske institucije reklamiraju. No, s druge strane, Šćukanec to vidi i kao rezultat promijene procesa učenja i podučavanja, odnosno veće interakcije između profesora i studenata, koja se odvija različitim kanalima pa i preko interneta. Internet omogućujem da se u diskusiju uključi puno širi krug aktera od onih koji mogu fizički prisustvovati predavanju. Profesorima/predavačima je to važno jer dobivaju povratnu informaciju o sadržaju predavnja ali im je pružena mogućnost da se javno eksponiraju. Jer, osim što o znanstvenom i predavačkom radu, moraju voditi i računa o prikupljanju sredstava za svoje istraživačke projekte, dobra reputacija u javnom diskursu im pomaže u tome. To je dio već davno započetog procesa u kojem se sveučilišta transformiraju u tvrtke, a profesori u poduzetnike koji se bore za svoju robu na tržištu - sudente.Jesu li profesori prisiljeni ‘showmanizirati’ svoja predavanja kako bi postali konkurentni na globalnom pop-tržištu? Darko Polšek, profesor na katedri za antropologiju Filozofskog fakluteta u Zagrebu, na to pitanje odgovara potvrdno. ‘To se već dogodilo, jer se profesore mjeri i uspoređuje prema medijskim kriterijima, a oni su u toj trci do sada uglavnom gubili. Ako ovakav način prezentacije postaje uobičajen to će im omogućiti da se prilagode i poboljšaju svoje prezentacijske vještine’. Hoće li to promovirati nove kriterije u ocjenjivaju predavača i kako će utjecati na sadržaj, za sada je teško dogovoriti, ali Polšek podsjeća da su i do sada studenti bili skloni donositi sudove o profesorima na temelju toga kako izgledaju i jesu li duhoviti.

Tako napominje da su istraživanja pokazala da studenti ocjenjuju profesore u prvih pet minuta susreta s njima i mišljenje mijenaju li nakon cijelog semestra.Kako najtraženija sveučilišta stalno evaluiraju rad svojih predavača, već je došlo do promjeren paradigme u kojoj su i studenti ti koji ocjenuju svoje predavače kojima sigurno nije svejedno kako će se plasirati na rang-listi.Richard Ludlow, pokretač internet stranice www.academicearth.org na kojoj se besplatno nude predavanja šest sveučilišta. MIT, Princeton, Stanford, Harvard, Yale i Berkeley i to iz devetnaest predmeta - od ekonomije, astronomije, biologije, prava, matematike, medicine itd. Ludlow je stranicu pokrenuo ove godine, i tvrdi da su njegovi motivi posve filantropski. Na ideju je došao do je još bio student Yalea i nije mu baš išlo učenje linearne algebre, sve dok na webu nije pronašao predavanje autora udžbenika Gilberta Stranga, profesora na MIT-u. Tada je Ludlowu sinulo da svima treba omogućiti pristup ‘prvoklasnom obrazovanju’. Njegov doprinos stvaranju ‘društva znanja’ bez granica i diskriminacije osnivanje mreže Academic Earth. Stvorena početkom ove godine svakim danom širi svoj sadržaj. Već sada su neka predavanja obogaćena i popisom dodatne literature, pa čak i ispitnim materijalima, što omogućuje i sasvim ozbiljno ulaženje u materiju, ili bar simuliranje pravog studentskog života (kakav si ne mnogi ne mogu priuštiti). Korištenje sadržaja iznimno je jednostavno: može se pretraživati po sveučilištu, predavaču ili predmetu.Posjetitelji Academic Eartha ocjenjuju predavanja pa se ona rangiraju na listama, a ako ne znate što biste odabrali možete pronaći i prijedloge urednika- Atraktivnost neke obrazoven ustanove vidljiva je upravo preko svih mogućih lista koje se rade, od evaluacije predavača do kvalitete života u kampusima.I akademski svijet ima svoje ‘zvijezde’, jedna od njih je dr Marian Diamond, neuroznanstvenica s kalifornijskog Berkeleya. njezina predavanja uzbudljiva su jer dr Diamond o mozgu i učenju govori s velikom strašću, a o mozgu, učenju, starenju i piše. Jedna knjiga joj je objavljena i kod nas, radi se o priručniku za odgoj djece… Druga zvijezda je dr Walter Lewin, fizičar s MIT-a koji na praktičan način sam demonstrira djelovanje sila, pa je zanimljivo usporediti s koliko volje možete pratiti gradivo koje vam je nekada bilo mrsko. http://www.academicearth.org

Znanje je u modi
Konrad Paul Liessmann, autor knjige ‘Teorija neobrazovanosti’ bi, ne bez ironije, rekao da je znanje danas u modi. Stoga, jesu li pomodnost, marketing ili filantropski doprinos ‘društvu znanja’ bili pokretači motivi poznatih svjetskih sveučilišta kada bez naknade lansiraju u virtualni svijet svoj skupi sadržaj, možemo samo nagađati. Isto tako svi oni koji tvrde da su željni znanja, vrijedne sveučilišne sadržaje modu pratiti besplatno bilo kada i bilo gdje. Možda se ostvari i želja Manuela Barrosa, predsjednika Europske komisije, da na rang ljestvici najcjenjenijih sveučilišta napokon europska sveučilišta postanu konkurentna američkima. Virutalni svijet pružio im je dobru je priliku za natjecanje u predavačkim znanjima i vještinama. Dobar pimejr online obrazovanja daje Indija. Sve veći broj indijskih studenata svoju MBA diplomu pokušava zaraditi putem online obrazovanja. Iako je teško procijeniti broj studenata koji tako spajaju učenje i svakodnevne radne zadatke, procjenjuje se da je tržište poslovne edukacije putem interneta prošle godine donijelo 200 milijuna dolara, a već za dvije godine od njega se očekuje milijarda dolara prihoda. Sve više kompanija cijeni takvu vrstu edukacije jer u Indiji vlada nestašice visokoobrazovnih menadžera, a gotovo svaka kompanija osjeća pristisak mladih zaposlenika da im se omogući vrhunsko obrazovanje. Učenje putem interneta popularno je jer rješava neke od gorućih problema indijskog obrazovnog sustava. U Indiji nemaju svi pristup edukaciji, ne samo vrhunskim MBA programima nego i nižim razinama, pa su online studiji odlično primljeni. Poticaji za unaprjeđenje edukacije došle su sa vrha. Indijska ekonomija raste, a neka područja poput maloprodaje, nekretina i infrastrukture doživljavaju eksplozivan rast. New Delhi je 2003. obrazovanje proglasio prioritetom i ulaganja povećao s tri na pet posto od svojih prihoda. Najveća i najpopularnija online škola je Indijski tehnološki institut, a za njim slijede privatne škole Sikkim Manipal University, Educomp Solutions i Everonn Systems. Program pri tehnološkom institutu traje 14 mjeseci, a cijena programa je 4600 dolara. Potražnja za obrazovanjem na daljinu prepoznale su i strane poslovne škole. Prošle se godine Carnegie Mellon University povezao sa fakultetom inženjerstva Shri Sivasubramaniya Nadar, a MIT sa Indijskiom tehnološkim institutom.

Obrazovanje
A sustav funkcionira ovako: Institut nudi programe od nanoelektronike do biokemije za studente ili one koji već rade, a ti se programi distribuiraju prema 1500 javnih škola. Vrlo je brzo uočeno što donosi online edukacija. “Ti su programi pravi kvantni skok u kvaliteti naše edukacije, i za polaznike, i za profesore”, kaže Anil Sahasrabudhe, direktor fakulteta Pune, 200 kilometara udaljenog od IIT-a. Golemo indijsko tržište privuklo je i ulagače koji su počeli financirati kompanije koje se bave online edukacijom. Tijekom 2007. godine stranci su uložili 74 milijuna dolara. Poanta je u tome što Indija ima golem broj stanovnika, relativno mladog, no oni nisu educirani te stoga nisu ni produktivni kao što bi mogli biti. Istraživanje koje je 2005. proveo McKinsey pokazuje dasamo 25% indijskih inženjera i 15% financijaša ima vještine i znanja potrebna da bi radili u multinacionalnoj kompaniji. Dionice edukacijskih kompanija rastu vrlo brzo. Dionice Educomp, najveće edukacijske kompanije, porasle su 340 posto u samo godinu dana. Tvrtke diljem svijeta postale su svjesne da ako žele biti uspješne i nadmašiti konkurenciju, njihovi radnici trebaju usvajati znanja brže i efikasnije. Svrha uvođenja e-učenja je omogućiti lakšu isporuku edukacijskih sadržaja velikom broju radnika u kratkom vremenu. Tvrtke koje su uspješno uvele e-učenje u svoju praksu, u pravilu su ga integrirale s već postojećim internim edukacijskim navikama i kulturom obogaćujući ih i unapređujući na način da edukacija postaje ciljanije, brže i fleksibilnije dostupna većem broju radnika uz manji utrošak vremena i novca nego prije. Dakle, e-učenje u sustavu interne edukacije neke poslovne organizacije može predstavljati samo jedan od kanala učenja.

Darko Polšek

Darko Polšek, profesor na Katedri za antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ima iznimno bogatu internetsku stranicu. Na njoj prati što se događa oko studentske blokade fakulteta u Hrvatskoj, pogotovo njegovog matičnog, stavlja linkove na razne stručne i medijske tekstove, predstavlja zanimljiva izdanja, znanstvene diskusije, svoje knjige pa čak ima i zvučne zapise svojih predavanja. Ukratko, pobornik je slobodne razmjene informacija.

Dobra volja
Polšekov angažman ovisi isključivo o njegovoj dobroj volji, ali smatra da bi profesori Filozofskog fakulteta, kada bi došlo do takve odluke, bili spremni da se njihova predavanja snimaju i stavljaju online. Takve se snimke uglavnom autoriziraju i profesori za njih unaprijed znaju pa se mogu i pripremiti. Koliko takav način prezentacije i otvorenost širokoj publici utječe na promjenu predavačkog koncepta? Jesu li time profesori prisiljeni ‘showmenizirati’ svoj nastup kako bi bili konkurentni na globalnom pop-kulturnom tržištu? Polšek smatra da se to već dogodilo i da se profesore mjeri i uspoređuje prema medijskim kriterijima, a u toj su utrci uglavnom do sada gubili. Ako ovakav način prezentacije postane uobičajen prilagodit će se zakonitostima medija i poboljšati prezentacijske vještine. Hoće li to promovirati neke nove kriterije u ocjenjivanju predavača i kako će utjecati na sadržaj predavanja, za sada je teško odgovoriti, ali Polšek podsjeća da su i do sada studenti bili skloni donositi sudove o profesorima temeljene na tome, primjerice, kako izgledaju i jesu li duhoviti. Spominje da su istraživanja pokazala da studenti ocjenjuju profesore u prvih pet minuta susreta s njima i ne mijenjaju ih ni nakon cijelog semestra.

Praksa

Čeka nas prilagodba
Smatram da će se u budućnosti škole morati prilagoditi novim generacijama koje dolaze. Današnja generacija Y odrasla je uz računala, ima jedan sasvim drugi način razmišljanja i neophodno je koristiti razna audiovizualna pomagala kako bismo doprijeli do njih. K tome, globalizacija u poslovanju, pa tako i obrazovanju potiče poslovne škole da kontinuirano prihvaćaju nove modele podučavanja. ZŠEM koristi videokonferencije te kolege s partnerskim sveučilišta podučavaju studente na ZŠEM-u, ali isto tako profesori ZŠEM-a sudjeluju u nastavi partnerskih sveučilišta putem videokonferencije. Vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti i pokrenuti on-line predavanja za ZŠEM studente budući da se mijenjaju vremena, kao i potrebe naših studenata. YouTube fenomen svakako je zahvatio i akademski svijet budući da se sve više koristi u nastavi kao pomagalo te kao alat za približavanje raznih teoretskih pojmova i alata. Danas se on-line mogu pronaći razne reklame, šaljivi primjeri, ali i kratki isječci raznih stručnjaka iz poslovnog svijeta ili akademskog koji mogu poslužiti za diskusiju u predavaoni sa studentima. AcademicEarth.com se još nije razvio u tolikoj mjeri, ali procjenjujem da će uskoro biti vrlo zanimljivih predavanja i isječaka. Kako sam psiholog po osnovnoj edukaciji, zanimljivo mi je gledati kategoriju psihologije, ali ne bih mogla izdvojiti nekog posebnog.

Svi kolegiji na internetu
Na ZŠEM-u već nekoliko godina imamo organizirano on-line predavanja i nastavu za naše studente, te smatram da smo po tome pioniri on-line nastave u Hrvatskoj. Sljedeći sadržaj je dostupan našim studentima: sva predavanja i vježbe dostupna su on-line i obavezna. Svi kolegiji imaju razvijen on-line sadržaj (koristimo Joomla Content Management System i WebCT Learning Management System); snimke video predavanja profesora vodećih poslovnih škola i stručnjaka dostupne su također on-line, te su korištena kao dodatni materijali u nastavi; naši MBA studenti dobivaju za određene kolegije DVD sa snimljenom prezentacijom i predavanjima (koristimo MS Producer). Za dodiplomsku i diplomsku nastavu na ZŠEM-u koristimo CD sa snimljenim predavanjima korsiteći i druge programe poput Camtasia Player; u nastavi također koristimo i video-link predavanja, posebeno za naše MBA studente jer surađujemo sa profesorima vodećih američkih škola. ZŠEM IT katedra provodi evaluaciju on-line sadržaja svih kolegija dva puta godišnje, te također studenti evaluiraju on-line sadržaj. ZŠEM ima oko 1,100 studenata i oko 110 on-line kolegija. Smatram da su on-line sadržaji dostupni našim studentima jedna od velikih komparativnih prednosti studiranja na Zagrebačkoj školi enomije i menadžmenta.

Richard Ludlow

Koliko Harvard plaća svoje profesore
Na Harvardu je prošle godine prosječna plaća iznosila 148 tisuća dolara godišnje. Gornjeg limita nema, ali tradicionalno, najviša plaća može biti četiri puta veća od prosječne, dakle oko 700 tisuća dolara godišnje. Lary Summer, ekonomist i danas suradnik Baracka Obame, u vrijeme dok je bio rektor Harvarda 2004. bio je, s plaćom od 637 tisuća dolara, najbolje paćeni profesor. Za usporedbu, dekan Medicinskog fakulteta na Harvardu imao je iste godine plaću iznosa 416 tisuća dolara, plus bonuse do najviše 40 tisuća dolara. Koliko fakluteti plaćaju gostućuje predavače, najznačajnije znanstvenike današnjice, teško je pouzdano reći. To je poslovna tajna.

MIT pionir u širenju besplatnog znanja
Još 2002. godine MIT je oko 80 posto stručne pisane građe iz svog nastavnog programa ponudio online, a posao oko prilagodbe tehnologiji interneta koštao je 10,000 dolara po kolegiju. Taj projekt naziva se OpenCourseWare, a njegov čelni čovjek Steve Carsonm tvrdi da se taj trošak isplati jer im donosi perspektivne studente i potiče usavršavanje predavača. Za devalv aciju prestižnih diploma ne moraju se bojati, jer besplatni online materijali ništa ne dodaju na težini životopisa.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve