Već pune četiri godine Novi Sad je pozornica pravog građevinskog buma. To je vjerojatno jedini privredni segment u kome glavni grad Vojvodine, inače pet puta manji od Beograda, može konkurirati prijestolnici. Podaci Republičkog zavoda za statistiku govore da su u drugom polugodištu 2006. u Srbiji sagrađena 1382 stana. U središnjem dijelu Srbije i Beogradu podignuto je 748 stanova, a u Vojvodini 634 stana. Najveća gradilišta svakako su najveći gradovi: Beograd sa 535 i Novi Sad sa 515 stanova. Raspodjela novosagrađenog stambenog prostora krajnje je nesrazmjerna. U Beogradu je smješteno 71,5 posto ukupne novogradnje u središnjoj Srbiji, dok je u Novom Sadu sagrađeno čak 81,2 posto svih novih stanova u Vojvodini. Razloge ovakvim nesrazmjerima treba tražiti u dvjema činjenicama. Centralizirana politička i ekonomska i moć smještena je u Beogradu, dok je tzv. Omnibus zakonom i jesenas donijetim novim ustavom Srbije dio nadležnosti prepušten Vojvodini i Novom Sadu. Značenje privrede Vojvodine doprinio je da sve važnije banke i osiguravajuće kuće svoje filijale, time i dio financijskog potencijala, smjeste u Novom Sadu. Uz to su oba grada najvažniji sveučilišni centri u Srbiji.

Pretpostavlja se da su to bili odlučujući razlozi da dio slobodnog kapitala krene prema njima i da završi u nekretninama. Pun zamah građevinskog posla u Novom Sadu podudara se s velikim zaradama dioničara Apatinske i Čelarevske pivovare, “Knjaza Miloša”, Beočinske tvornice cementa i Potisja iz Kanjiže. Takva ekspanzija stanogradnje donijela je nužan vjetar u jedra građevinskih poduzeća. Bilo je perioda kada se u glavnom gradu Vojvodine istovremeno radilo na oko 200 gradilišta. Međutim, izvođači radova nisu bile nekada poznate vojvođanske građevinske tvrtke: Neimar i Novograp iz Novog Sada, 1. maj iz Bačke Topole, subotički Integral, GIK Banat iz Zrenjanina… Ozbiljni poslovni problemi i stečajevi udaljili su ova poduzeća od tržišta. Vodeća vojvođanska građevinska kompanija je novosadska Budućnost. Kada se sredinom devedesetih pojavila na tržištu, postavila je nove kriterije kvalitete i efikasnosti kojima su se morale prilagođavati konkurentske tvrtke. Znatan deo građevinskog kolača u Novom Sadu pripao je proteklih godina Zlatibor Gradnji, MG Gradnji i Cesla Investu. Subotičko tržište, koje je drugo po važnosti u Vojvodini, pokrivaju Panongrad i Bau tehnick, dok se odlično građevinsko poduzeće Dijagonala, svjesno malih razvojnih mogućnosti u Zrenjaninu, preselilo u Novi Sad. Premda su potencijali građevinskog tržišta u Novom Sadu i dalje veliki, osim nekoliko tvrtki iz Republike Srpske, koje su uzimale podizvođačke poslove, nije primijećena veća prisutnost građevinaca iz drugih zemalja pa ni iz Hrvatske.