Svaki zaposlenik u jednom trenutku počne smatrati da bi tvrtka trebala njegov doprinos više cijeniti i nagraditi jer marljivo i savjesno radi svoj posao, zalaže se i s entuzijazmom prihvaća radne zadatke. A najčešći oblik nagrade za trud zaposlenici vide u povišici plaće. Gotovo svatko se s vremena na vrijeme nađe situaciji da je vrijeme za razgovor sa šefom u kojem je glavna tema povišica plaće. Takva vrsta razgovora podjednako je neugodna zaposlenicima, kao i poslodavcima. Standardnog i formaliziranog načina pregovora o povišici nema, osim ako se ne radi o zaposlenicima u javnoj službi gdje su napredovanja u viši platni razred propisani zakonom i pravilnicima. Činjenica je također da će rijetko koji poslodavac sam ponuditi povišicu plaće, ako zaposlenik sam to ne zatraži. Zato su planiranje i priprema za razgovor ključni u traženju povišice. Prije svega, zaposlenik treba biti siguran da njegov rad i zalaganje, kao i rezultati nisu dovoljno prepoznati i vrednovani. Za početak je najbolje preispitati svoj rad. Izvršeni ciljevi za tvrtku najbolje opravdavaju plaću. Isto tako nema smisla pregovarati o uvjetima dok poslodavac nije siguran da je zaposlenik koji traži povišicu bolji i produktivniji od ostaih. Nakon toga preporučljivo je istražiti na koji način tvrtka daje povišicu. Ako je običaj u njoj da povišicu daje određenog datuma u godini, sigurno je da je traženje razgovora izvan datuma u kojem se raspravlja o povišicama suvišan i kontraproduktivan. Ako tvrtka češće daje povišice svojim zaposlenicima, sigurno je da je vrijeme za odluku o traženju povišice. Prije traženja razgovora treba se upustiti u malo istraživanja. Saznanje o tvrtkinoj politici ljudskih potencijala, planiranom odlasku radnika, novom zapošljavanju, kao i o eventualnom planiranju reorganizacije tvrtke bit će vrlo vrijedne informacije za što bolju pripremu. Drugo pitanje na koje se treba odgovoriti jest koliko se cijeni rad osobe koja traži posao i može li taj rad preuzeti osoba sličnih sposobnosti uz manju plaću. Ako se uspije doći do informacije o godišnjem porastu primanja tvrtke, kao i usporedni podaci o plaćama za to radno mjesto na tržištu rada, bit će to izvrsna priprema za što argumentiraniji razgovor i jasnije određivanje stajališta.

Očekivanja
Tek tada je teren za susret sa šefom pripremljen. Ono što je najvažnije jest da nema pristupa koji će garantirati uspjeh u pregovorima. Stoga je dobro smanjiti očekivanja kako bi razočarenje bilo što manje. Prije samog razgovora jako je korisno zapisati svoje argumente te vremenskim redoslijedom navesti svoj napredak u preuzimanju odgovornosti i napredovanja u poslu. Priprema nastupa pred poslodavcem je vrlo bitna, jer se na taj način manje podliježe emocijama i konfliktu. Naime, i inače je teško izbjeći emocije u ovakvim razgovorima, ali pravom pripremom one se mogu svesti na najmanju moguću mjeru.
Nikad se šefa ne smije dovesti pred zid prijetnjama o napuštanju tvrtke. Postoji velika šansa da odgovori istom mjerom. Osobni razlozi su zadnja stvar koji se smiju navoditi pri traženju povišice. Navođenje razloga kao što je nemogućnost plaćanja računa ili alimentacije jedna je od većih pogrešaka prilikom prezentiranja razloga za povišicom. Osobni financijski problemi zaposlenika nisu i problemi tvrtke. Tvrtku ne bi trebale ni zanimati takve stvari, budući da je u pitanju samo posao, ali ne privatni život. Sve što zanima kompaniju jest njen budžet, ali ne i zaposlenikov.

Neprofesionalno
Jedan od najčešćih argumenata, koji je ujedno i jedan od najgorih za traženje povišice jest taj da ju je dobio i kolega. To je prije svega neprofesionalno, a osim toga nije pravi način da se osigura neka pozitivna reakcija šefa. Povišicu treba tražiti iz tvrtkine prespektive, gledajući što zaposlenik svojim vještinama može učiniti za nju. Preporučljivo navesti sve ciljeve koje je zaposlenik postigao za kompaniju, kao i dodatne odgovornosti koje je preuzeo uz svoj osnovni posao, i vrijeme koje dnevno provodi u tvrtki. Samouvjerenost je pri traženju povišice jako bitna, ali treba biti spreman i na kompromis. Uvijek treba računati na nepredviđene situacije, kao što su možda poteškoće u tvrtki zbog kojih nadređeni ne može odobriti povišicu čak i ako to želi. Ali uvijek postoji mogućnost dobivanja nagrade u nekom drugom obliku, poput više slobodnih dana, mogućnost kupovanja tvrtkinih dionica ili nešto slično. Ako poslodavac ne želi ni čuti o povišici, onda mu treba iznijeti listu drugih zahtjeva, kao što je ekstra plaćeni slobodni tjedan, četverodnevni radni tjedan, bonusi ili ranije isplaćivanje plaće. Ukoliko se poslodavac ne pozove u razumnom roku (većina njih će to držati gnjavažom), treba ga podsjećati iznova. Takav njegov stav ne mora biti nužno loš, na taj način mu se može dati vremena da razmotri cjelokupni razvoj zaposlenika i napredovanje u tvrtki. Ako je oboje spremno na raspravu, lakše je raspravljati smireno i racionalno o nečemu što može izazvati buru emocija. Novac je samo početak pregovaranja o primanjima. Ako konačnu odluku donosi netko iznad šefa kojem se prezentira slučaj, a on ili ona pokazuju dobru volju da se založe, dobra priprema olakšati će posao i neposredno nadređenom. I nije dovoljno sve to samo nabrojiti, morate to znati dokazati. Prilikom traženja povišice ne smije se pretjerivati. Treba se samo držati jasnog i iskušanog pravila u pregovorima: početi s višim iznosom i dopustiti njegovo snižavanje. Pri tome treba biti realističan i ne pretjerivati s iznosom. Ako kompanija ne može u neko kratko vrijeme povisiti plaću iz nekog razloga, treba jasno reći da se u budućnosti očekuje povećanje plaće. Ukoliko dođe do neslaganja s ocjenom nadređenog o radu ili zaposlenik smatra da je zakinut, onda je vrijeme za traženje novog posla na kojem će više vrednovati zalaganje i rad zaposlenika. Ne treba smetnuti s uma da se i prilikom traženja novog posla također treba dobro pripremiti za pregovore o budućoj plaći.

Poslodavci ne vole nenajavljene posjete

Bonusi mogu biti sasvim prihvatljiv dodatak na plaću, a i ekstra plaćeni slobodni dani također mnogo vrijede. Svaki razgovor iziskuje dodatan napor u kontroliranju situacije, a to se najbolje postiže u pažljivim odabirom vremena za razgovor i dobro pripremljenih osnova na kojima će se temeljiti eventualna odluka nadređenih. Osim što najčešće ne vole pričati o povišicama, poslodavci ne vole kada im se nenajavljeno kuca na vrata. Također je kontraproduktivno očekivati da će se šef automatski opirati zahtjevima. Treba izbjegavati emocije koje vode afektu. Umjesto toga, dobro bi bilo pratiti šefove reakcije tijekom izlaganja.