Ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje Jasmina Havranek za Poslovni dnevnik kaže kako se Hrvatska još prije nekoliko godina strateški opredijelila za unapređenje znanosti i visokog obrazovanja. Barem u tom razdoblju, to su potkrepljivali i konkretni podaci.

Tako su se, kaže, između 2004. i 2008. izdvajanja iz proračuna za visoko obrazovanje povećala za 47 posto, po 12 posto godišnje, dok je zajmovima osigurano dodatnih 400 milijuna eura za gradnju novih kampusa u šest gradova. U istom je razdoblju zaposleno i 2500 novih ljudi u sustavu visokog obrazovanja, osnovana su i nova javna učilišta, a visoko obrazovanje je decentralizirano. A onda je nastupila kriza i stječe se dojam da su ta opredjeljenja pala u drugi plan. Havranek napominje da je s obzirom na aktualnu gospodarsku i ekonomsku situaciju u Hrvatskoj i svijetu važno zadržati to strateško opredjeljenje premda se teško može očekivati porast sredstava za znanost i visoko obrazovanje u 2011. godini. Zbog toga bi težište trebalo staviti na promišljenije i racionalnije raspolaganje sredstvima iz državnog proračuna, a to bi se pitanje trebalo jasnije urediti u okviru prijedloga novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja.

Koliko će se sustav promijeniti nakon donošenja paketa obrazovnih zakona, o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanosti?
Novi paket zakona predviđa promjene. Prema mojim saznanjima Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je nakon završetka prve faze javne rasprave o nacrtima zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja sistematiziralo pristigle prijedloge i primjedbe te je zbog iznimne važnosti područja koje reguliraju predloženi nacrti zakona odlučilo imenovati prosudbena povjerenstva za analizu pristiglih primjedbi i prijedloga. Nakon završetka rada prosudbenih povjerenstava izradit će se pročišćeni tekst nacrta novih zakona kako bi se osiguralo iznalaženje najkvalitetnijih rješenja za unapređenje sustava znanosti i visokog obrazovanja. Isto tako treba naglasiti da su neke zemlje (npr. nordijskog modela) otišle i dalje u reformama ovog područja posljednjih godina, što se u ovim kriznim vremenima pokazalo dobrim jer je recesija tamo trajala znatno kraće nego u ostalim dijelovima svijeta.

Očekujete li u sljedećoj godini veću suradnju znanosti i gospodarstva?
U ovoj je godini Agencija za znanost i visoko obrazovanje započela s tematskim vrednovanjem svih javnih znanstvenih instituta koje će pružiti cjelovit uvid, između ostalog, i u aspekt njihove suradnje s gospodarstvom. Na temelju tog vrednovanja proizaći će i određene preporuke kao i analize na razini sustava. Bitno je naglasiti da su u postupak uključeni međunarodni stručnjaci s velikim iskustvom u upravljanju i vođenju znanstvenih institucija, čije preporuke će zasigurno omogućiti implementiranje najboljih svjetskih praksi u naš sustav znanosti, što bi time nužno usmjerilo i bolju suradnju znanosti i gospodarstva koje bi dovelo do stvaranja novih znanja. Kroz tematsko vrednovanje vidjet ćemo i koliko su privatne kompanije uključenje u financiranje, što pokazuje želju za uključivanjem znanosti i znanja u privatne tvrtke.

Koje bi se promjene u sustavu visokog obrazovanja i znanosti trebale dogoditi da postane efikasniji?
Posljednje desetljeće vlade u cijelom svijetu napravile su velike reforme sveučilišnih sustava, pa je tako za Europsku razinu obrazovanja (EVO) bilo niz promjena, pri čemu se konkurentnost trebala suočiti s brzim globalnim promjenama u socioekonomskom smislu, ali i okruženju vođenja politike sveučilišta. Europska reforma visokog obrazovanja formalno je započeta Bolonjskom deklaracijom 1999., kojom je razvoj sustava praćenja kvalitete na europskoj, nacionalnoj i institucionalnoj razini trebao biti važan čimbenik, uz dio promjena politike. Lisabonska strategija iz 2000. uključuje i promjenu sustava upravljanja sveučilištem koje se od tradicionalnog, sebi okrenutog sustava koji čine interni dionici (nastavno i nenastavno osoblje te studenti), okreće u smjeru šireg uključivanja i ostalih dionika. Europska komisija naglašava važnost uloge sveučilišta pogotovo u razvoju društva i gospodarstva kroz svoje tri glavne zadaće: obrazovanje, istraživanje i inovacije. Komisija ističe i glavne probleme europskih sveučilišta, a to su slaba zastupljenost na svjetskim rang-ljestvicama, usmjerenost na tradicionalno podučavanje, s premalo interdisciplinarnih studijskih programa te su nedovoljna profiliranost unutar svoje djelatnosti. Izgradnja svjetski prepoznatih sveučilišta temelji se na tri moguće strategije: ulaganju u manji broj postojećih sveučilišta koja imaju potencijal izvrsnosti, poticanju određenog broja postojećih institucija u transformiranje te stvaranju potpuno novih institucija.

Što će se u budućnosti dogoditi sa studijskim programima na hrvatskim sveučilištima? Hoće li biti promjena?
Visoka učilišta trebala bi intenzivnije promišljati o svojoj strategiji i u okviru toga unapređivati već postojeće studijske programe. Treba znati da dobro planiranje traži vremena i izvore. Naglasak treba biti na mobilnosti, interdisciplinarnosti, ishodima učenja, suradnji s gospodarstvom te međufakultetskoj i međusveučilišnoj, odnosno međunarodnoj suradnji. Isto tako sveučilišta bi trebala potaknuti svoje sastavnice da zajednički iskoriste sve svoje potencijale ustrojem zajedničkih studija i kolegija na razini sveučilišta, razmjenom nastavnika i ostalih raspoloživih resursa, a sve radi profiliranja sveučilišta kojima bi se stvorila komparativna prednost na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Također studijske programe hrvatskoga visokoobrazovnog sustava treba stavljati na međunarodno tržište rada marketinški, ali pri tome treba voditi računa o usaglašavanju pravne regulative države.

Reforma

Na promjene se treba brže reagirati
Strukture Europske unije potiču sveučilišta da reformiraju svoje upravljačke strukture i učine ih fleksibilnijim, kvalitetnijim i spremnijim za upravljanje promjenama čime će pridonijeti rastu gospodarstva, jačanju socijalne kohezije, poboljšanju kvalifikacija i povećanju broja završenih studenata. U gotovo svim europskim zemljama u upravljanje su uvedeni i vanjski dionici kako bi sveučilište moglo brže odgovoriti suvremenim promjenama u gospodarstvu, kao i općem društvenom razvoju, ističe Jasmina Havranek. Time se sveučilišta u Europi odmiču od tradicionalnog sustava upravljanja, a ujedno postaju i konkuretnija.