Ne dotičući se političkih gafova na domaćem i europskom terenu kojih ne manjka, Vlada Zorana Milanovića dobila je u petak još jednu oštru pljusku.

Ovaj puta stigla je od jedne iz velike trojke rejting agencija Standard & Poor's i novim rezanjem rejtinga dublje u teritorij koji investitori tako popularno vole nazivati smećem. Nakon što nas je krajem 2012. prvi spustio ispod investicijskog rejtinga, u prošlotjednoj redovnoj reviziji rejtinga S&P Hrvatsku je pogurao dvije stepenice ispod zone rizika uz koju mirno spava većina 'mainstream' ulagača.Uoči objave vijesti iz Londona gdje sjede analitičari S&P za Hrvatsku, većina je domaćih stručnjaka davala rejtingu šanse pola-pola.

Postoji mogućnost da se sreže rejting zbog negativne prognoze koju nijedna agencija u pravilu ne drži dugo, govorili su manje optimistični. Oni drugi, pak, smatrali su da nema smisla agenciji išta mijenjati jer ionako do kraja travnja slijedi dugoočekivani odgovor Vlade Bruxellesu kako će uštedjeti milijarde kuna unutar Procedure prekomjernog deficita.Činjenica da S&P nije htio ni pričekati da vidi što će pisati u odgovoru Vlade jasna je poruka da su za rejting agencije, i kažimo otvoreno, međunarodne kreditore, Banski dvori početkom 2014. potpuno nekredibilni. Koliko, najbolje se vidi iz popratnog objašnjenja analitičara da rasta nema zbog kontinuirane inertnosti politike i otpora prema reformama. Uzmemo li u obzir da su međunarodne financije ušminkane i pristojne (barem u komunikaciji izvan soba za sastanke u kojima se 'dealovi' dogovaraju) popratni tekst mogao je biti oštar i istovremeno ispoliran do sjaja visoke diplomacije.

Čak i one koji čitaju između redova, tako 'sirova' konačna formulacija S&P-a posebno bode u oči.Druga je to 'triska' u samo tjedan dana. Prva je stigla iz britanskog The Economista, za kojeg ni manje ni više nego sam Milanović u jednom intervjuu ustvrdio da ga uz još nekoliko svjetskih tiskovina redovno čita jer je to "vjerojatno najkvalitetnija literatura". The Economist ga je portretirao kao neinspirativnog premijera kojem je gospodarstvo dosadno, a svojim odlukama često zbunjuje i one koji ga podržavaju. Zlobnici bi rekli da u S&P-ju favoriziraju istu literaturu kao Milanović kad i oni, eto, nastavlju niz opservacijom o inertnoj politici…Poruka iz Londona svodi se na pitanje zašto bi ijedan strani kreditor vjerovao Vladi kad premijer i njegova kohorta ministara od početka mandata o reformama pričaju, nagađaju, lamentiraju i filozofiraju, a konkretnih poteza niotkuda.

Uvijek je tu neki Perković, referendum o gay brakovima ili ćirilici. Nikad nezaposlenost, štednja, nabujala javna uprava, parazitiranje tisuća na proračunu, manjak od 42 milijarde… Floskule i medijski spinovi sve se teže mogu prodati i prosječnim građanima što odražava polako izjednačavanje rejtinga SDP-a i HDZ-a. Građane i tvrtke zanima odgovor na pitanje zašto nam se smiješi i šesta godina recesije, gdje će se štedjeti, hoće li inertna vlada umjesto reformi građanima ukrasti novac iz drugog stupa. Na sva ta pitanja odgovor bi rado i strani kreditori koje ne zanima kako će se u Hrvatskoj živjeti već hoćemo li, s ekonomijom u slobodnom padu, biti u stanju vratiti im posuđene milijarde i koliko za nove trebamo više platiti.