Od početka krize udjel loših kredita bankarskog sektora u ukupnima gotovo se utrostručio.

Na kraju 2008. takvih je bilo manje od pet posto, a danas ih je oko 14 posto, s tim da je kod poduzeća svaka četvrta kuna kredita danas u kategoriji djelomično ili potpuno nenadoknadivih (3,3 puta više nego 2008.), a kod građana se udjel loših približio desetini (2,4 puta više nego 2008.). Te brojke samo potvrđuju kako su se u protekle četiri godine uvelike iscrpile mogućnosti, kako to kažu analitičari središnje banke, "odgađanja priznavanja rizika i potencijalnih gubitaka te njihovo razrjeđivanje novim kreditnim rastom". Vrhunac trenda 'kvarenja' kredita očekuje se tek ove godine. Na to upućuje makroekonomsko okruženje, slabi korporativni rezultati poduzeća, daljnji očekivani pad raspoloživog dohotka građana za dva-tri posto te tzv. starenje kreditnog portfelja slijedom usporavanja (rasta) kreditne aktivnosti. Tek predstojeći vrhunac NPL-ova sigurno ne pogoduje sklonosti banaka riziku i dodatno usložnjava perspektive gospodarskog oporavka, ali sve zahtjevnijim čini i balansiranje samih banaka između rizika i profita.

Prema procjenama HNB-a, i ove bi se godine banke mogle odlučiti na nastavak smanjivanja bilanci, a rast plasmana privatnom sektoru izgledan je tek u drugoj polovici godine. Uz još jednu godinu pada BDP-a, što sugerira sve više prognoza (uključujući i najnoviju Europske komisije), daljnjem rastu udjela loših kredita pridonijet će pak i najavljeno HNB-ovo dodatno postroženje klasifikacije reprogramiranih kredita. Ocjenjujući da će za banke ova godina biti možda čak i najteža od početka krize – i u pogledu dobiti (koja je lani okopnila za više od četvrtine) i borbe za klijente i očuvanja kvalitete portfelja – analitičari Privredne banke nedavno su iznijeli procjenu da bi udjel loših kredita mogao dosegnuti oko 17 posto.  Premda se bankovni sustav zbog solidne kapitaliziranosti (20-postotna adekvatnost kapitala) i dalje ocjenjuje stabilnim i razmjerno dobro otpornim na šokove (s tim da unutar njega postoje značajne razlike), i u posljednjim izvješćima MMF-a ističe se važnost da se ta stabilnost i očuva. A preporuke idu upravo ka tome da se "pomno prate rastući loši krediti te neizravni kreditni rizik koji proizlazi iz ranjivih dužnika i znatne ovisnosti o matičnim bankama u financiranju", kao i da se pojačaju rezervacije za loše kredite.

Usporedno s padom bruto kredita (tri posto) lani su rezervacije za loše plasmane povećane za oko 1,6 milijardi kuna, što je dijelom rezultat naputaka HNB-a nakon provedenih izravnih nadzora. Pokrivenost loših kredita time je na godišnjoj razini blago porasla (sa 41,4 na 42,7 posto), ali u odnosu na susjedne zemlje, a pogotovo u odnosu na predkrizno razdoblje one su i dalje niže. Pritisak podebljanja rezervacija i bržeg rješavanja loših kredita odrazit će se na pad profitabilnosti, to prije što je prostor ušteda na operativnim troškovima proteklih godina iscrpljen, a sve je više ograničenja i za rast nekamatnih prihoda. Pred bankama je nesumnjivo izazovna godina. Ma koliko se za njih obično baš nema empatije, ne kaže se bez razloga da financijska stabilnost ima karakter javnog dobra i da je jedan od ciljeva ekonomske politike. Politika se dugo oslanjala na tu točku stabilnosti, ali i u bankarskom sektoru zalihe su prilično stanjene.