Ovih je dana neformalna Europska građanska inicijativa protiv europsko-američkog trgovačkog sporazuma (TTIP) prikupila dva milijuna potpisa u 14 zemalja Unije, dvostruko više od propisanih milijun potrebnih da Europska komisija razmotri podnošenje zakonodavnog prijedloga.

“Europska građanska inicijativa ‘Stop TTIP’ postigla je novi rekord u prikupljanju potpisa nekoliko dana prije ključnog glasovanja u EK”, pohvalili su se vođe incijative. To je samo jedan od primjera nezadovoljstva građana tajnim pregovorima koji se vode o jednom o najvažnijih trgovinskih sporazuma koje je Europska unija ikada željela zaključiti i koji će kada budu dovršeni obilježiti živote 500 milijuna ljudi. Kada i ako budu dovršeni.

Jer jučer ujutro je europsko predstavničko tijelo trebalo glasati o mišljenju o tijeku pregovora. No u utorak navečer predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz je donio odluku o odgodi glasanja. To je unutar ovlasti predsjednika, ali debata o sporazumu se trebala održati kako je i zakazana. U srijedu ujutro se, pak, pokazalo da to nije tako, debata je isto tako odgođena većinom od samo dva glasa “za”.

Muke s Atenom i Londonom

U obrazloženju odgode navedeni su proceduralni razlozi, no jasno je da je pravi razlog neslaganje unutar političkih skupina oko nekih ključnih odredbi, poput ISDS-a – sustava razrješenja sporova između investitora i država, za koji zagovaratelji kažu da će povećati ulaganja, a protivnici da će omogućiti multinacionalnim kompanijama tužbe protiv suverenih država. U sličnim problemima kao i europski kolege nalazi se i predsjednik SAD-a Barack Obama kojem je Kongres odbio povećati ovlasti u pregovaranju oko TTIP-a, te tako također poslao jasnu političku poruku kako bi s nekim stvarima ipak trebalo prikočiti.

Ali u sjeni svih kontraverznih pitanja poput snage koju TTIP-om dobivaju multinacionalne kompanije, GMO hrani, uvozu i izvozu roba itd., ostaje pitanje snage Europske unije u pregovorima.

Naime, asocijacija 28 država, od kojih se većina ipak nije voljna odreći dovoljnog dijela svog suvereniteta kako bi se o važnim pitanjima odlučivalo brže i kraće, teško da u opsežnim pregovorima poput onih o TTIP-u može zauzimati čvrsta stajališta, te državi poput SAD-a nametati svoj ritam u pregovorima.

Ako se u tu jednadžbu dodaju i dva vrlo važna momenta – Velika Britanija i Grčka, jasno je kako bi pregovori oko TTIP-a mogli uvelike sličiti i većini ostalih odluka koje EU donosi, a koje na kraju ne obvezuju članice, već imaju samo snagu preporuke. A to u ovom slučaju zacijelo nije dovoljno. Više je nego jasno da EU u ovom trenutku ima previše unutrašnjih problema poput neposlušnog Alexisa Tsiprasa ili tvrdoglavog Davida Camerona da bi uopće bila u stanju, kolokvijalno rečeno, voditi “vodu na svoj mlin”.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Slabljenje pozicije

Sve to, moglo bi se zaključiti, odgovara američkoj strani čije je gospodarstvo načeto ne samo usponom zemalja BRICS-a već i novim momentima kao što je osnivanje AIIB banke pod vodstvom Kine čije krajnje namjere još nisu jasne. Globalno gledano, Americi treba jedan čvrsti trgovinski sporazum s EU vjerovatno više nego ikada ranije, ali ostaje dojam kako Europljani toga baš i nisu svjesni. Držanje ugovora u velikoj tajnosti, netransparentnost čak i ispred samog parlamenta, samo je dolijevanje ulja na vatru općeg nezadovoljstva svih građana temom o kojoj se u stvari ne zna ništa. A to je politika koja, namjerno ili nenamjerno, slabi pregovaračku poziciju EU. Teško je vjerovati kako bi mađarski premijer Viktor Orban bio sklon potpisivanju TTIP-a ako bi to i malo ugrozilo njegovu političku poziciju kod kuće.

Uostalom, primjeri Davida Camerona i Alexisa Tsiprasa već bi trebali biti dovoljna škola tromoj bruxelleškoj birokraciji kako će europski političari prije svega voditi računa o domaćim pitanjima, a tek onda o Uniji. I nemojmo se zavaravati, Angela Merkel napravit će isto.