U Hrvatskoj čak 27,4 posto stanovnika starijih od 19 godina ima završenu tek osnovnu školu ili uopće nema osnovno obrazovanje, pokazuju podaci Instituta sinergije znanosti i društva. Na interaktivnoj mapi instituta, koja je objavljena početkom 2014. godine, može se vidjeti kako taj udio nije jednoliko raspoređen po državi, te da se udio niskoobrazovanog ili neobrazovanog stanovništva starijeg od 19 godina u seoskim sredinama penje i preko 50 posto.

Ovaj tek letimičan uvid u strukturu hrvatskog obrazovanja trebao bi biti umirujuć za ministricu rada i mirovinskog sustava u tehničkoj Vladi Nadu Šikić koja je, eto, prije nekoliko dana izjavila kako "U Hrvatskoj stimuliramo visoko obrazovanje, iako znamo da ono nije nositelj razvoja…", te da "smo postali zemlja s previše visokoobrazovanih".  Da se ministrica potrudila informirati o jednostavnim podacima bez velike analiza ili uloženog truda (koji inače iziskuje i stjecanje njoj, čini se, omraženog visokog obrazovanja) puno bi mirnije spavala znajući da u Hrvatskoj po pitanju visokoobrazovanih, posebice u ruralnim sredinama, stvari i ne stoje tako "zabrinjavajuće" kako se to njoj čini. 

Jedinstveno, ali krivo rješenje 
Međutim, tehnička ministrica rada, ona koja bi trebala brinuti o zaposlenosti građana i ministrica mirovinskog sustava, ona koja bi trebala brinuti o našim mirovinama – sve u jednoj osobi Nadi Šikić, čini se pronašla je jedinstveno rješenje za sve naše gospodarske probleme, a ono je neobrazovanost.  Možemo zaključiti da s pozicije, srećom tehničke, ministrice Šikić to izgleda ovako – neobrazovani lakše prihvaćaju sezonske i nisko plaćene poslove, u Europskoj uniji nikome ne trebaju, a mirovine im, s obzirom na plaće koje imaju, i nisu tako visoke. Svojom jedinstvenom idejom ministrica Šikić tako rješava više problema koje muče Hrvatsku – zaposlenost na sezonskim poslovima, odlazak mladih i tešku održivost prvog mirovinskog stupa.

Izjava tehničke ministrice Šikić, koliko god bila nestvarna i nadrealna da time postaje i zabavna, ipak je dobro upozorenje kako stvari mogu brzo krenuti nizbrdo i onda kada se najmanje nadamo. Jer ipak je to izjava nekoga tko govori s pozicije moći, a time otkriva i razmišljanje onih koji mogu mijenjati našu stvarnost – na bolje ili gore. Što bi se dogodilo da ova Vlada nije samu sebe srušila? Onda bi Nada Šikić imala vremena svoju ideju razrađivati, možda ju u nekom obliku i provesti u djelo, a tada možemo samo zamišljati što bi se dogodilo. 

Nepotrebno znanje
Takav scenariji i najveći umovi 21. stoljeća ne mogu zamisliti. U vremenu kada je znanje sveti gral svih socio-ekonomskih teorija i predviđanja naša hrabra ministrica Šikić izokreće paradigmu i u ideju napretka uvodi neobrazovanost. Sigurno nitko ne može predvidjeti na što bi u vremenu tehnološkog i medicinskog razvoja nezamislive brzine sličila jedna država koja smanjuje broj visokoobrazovanih.

Srećom po Hrvatsku i našu djecu ministrica Šikić je na odlasku, a i članica smo Europske unije koja prema strateškom planu Europa 2020. udio visokoobrazovnih želi povisiti do 40 posto, a cilj je u sustav cjeloživotnog obrazovanja uključiti barem 10 posto ljudi na godišnjoj razini. Znači motor rasta cijele EU trebalo bi biti visoko obrazovanje. Ove dvije stvari je važno znati jer tako gledano izjave Nade Šikić ostaju bezopasna zabava za medije. I izrazito je dobro da je tome tako jer u suprotnom – pokušajte zamisliti svoju budućnost u Hrvatskoj koju zagovara Nada Šikić.