Moja dionica je završena, rekao je, vrlo kratkovidno, prije 16 mjeseci Ivo Sanader, instalirao na svoje mjesto u državi i stranci Jadranku Kosor, pokupio svoje krpice i otišao bez objašnjenja. Upravo suprotno, njegova dionica – ako se pita DORH, USKOK, HDZ, Vladu, Kosoricu, Karamarka, SDP, Europsku uniju i tko zna koga još sve ne – tek počinje.

Tek se čeka što će, kako će i o čemu će od svega za što mu se pripisuje progovoriti, a ne treba sumnjati da će to učiniti kada ocijeni da je za njega najpovoljniji trenutak.U tih 16 za njega neveselih mjeseci javnost mu je pripisala mitske i čudovišne moći, u ekspresnom roku od vizionara koji je civilizirao državu postao je monstruozni pali anđeo. No, ista ta javnost, i domaća i inozemna, Sanaderu je omogućila da postane to za što se danas tvrdi da jest, cipelareći ga dok prezren i od svih ostavljen leži na podu. Preduga je danas kolona onih koji se peru i posipaju pepelom za dugogodišnje divljenje, oduševljenje, obožavanje, zaluđenost i zavedenost Sanaderom. Nemoguće je da je baš sve uspio obmanuti, bit će prije da su mnogi, svatko iz svojih razloga, pristali sudjelovati u njegovoj predstavi, za koju sada jednoglasno tvrde da je bila tek kulisa za pomno ispredanje kriminalno-koruptivne mreže. Međunarodna zajednica pala je u trans nakon njegova famoznog “Hristos se rodi”, i otada je bio čest i rado viđen gost na najprestižnijim političkim adresama diljem kontinenta, za mišljenje ga se pitalo, njegove sugestije se uvažavale. “Pali” su i mediji, čiji vodeći komentatori danas pišu pokajničke komentare, buncajući o zavedenosti i o praćenju državne politike, zbog čega su ignorirali signale o korupciji s nižih razina.

Godinama je upravo Sanader bio pravi glavni urednik najutjecajnijih medija na čiji su se nalog pisali komentari ili skidale naslovnice i tekstovi već otisnuti u tiskari jer su mu to izdavači dopustili, i u tome spremno i srčano sudjelovali. O HDZ-u, koji je još uvijek kadrovski ustrojen po Sanaderovoj mjeri i ukusu i o prevladavajućem poimanju ljudskog integriteta u toj stranci najbolje su sami rekli ponižavajućim seljakanjem svoga bivšeg gazde po saborskim klupama. “Da nisam postupio po zahtjevu Mladena Barišića, imao bih problema i vrlo brzo bih bio smijenjen”, obrazlaže bivši šef HEP-a Ivan Mravak razloge zbog kojih je između fotelje i kriminala izabrao potonje. Mravak je slušao Barišića, a ovaj je, zajedno s Nevenkom Jurak, slušao Sanadera, kao što ga je slušao i Damir Polančec, i svi drugi koji su se sada našli u čudu jer su samo radili “ono što je šef naredio”. Vrlo pažljivo, slijepo i bespogovorno sve ove godine slušali su ga i Jadranka Kosor i Mladen Bajić, novokomponirani prvoborci borbe protiv kriminala i korupcije i propustili povijesnu priliku zucnuti bilo što. Barem jednom. I oni su kao i svi aktualni “generali poslije bitke” imali jasno posložene prioritete, pa između čuvanja dobro plaćenih fotelja i razotkrivanja prljavih rabota nisu imali baš nikakvih dilema. A nisu ni nama ostavili ni najmanji prostor za dilemu – svi su oni Ivo Sanader.